Forest People: Red, rad, disciplina i ljubav

Forest_People_2_1200x630

Jedan od naših najpriznatijih autora tamnog techna predstavlja stil moćnom tutnjavom podcasta, uz detalje o projektima, te uspjehu u inozemstvu!

Rodom iz Prnjavora u BiH, Forest People je originalnim pristupom tvrdom klupskom zvuku stekao svjetsko priznanje – koliko za svoja izdanja na renomiranim etiketama (kao što su Mindwarp, Planet Rhythm, Nachtstrom Schallplatten itd., kao i domaće Genesa i Parabola), toliko i nastupima u klubovima poput Berghaina ili Tresora, ali i van Europe – u Južnoafričkoj republici!

Ovdje se ne radi o “kupljenom” uspjehu ili forsiranom hajpanju – njegove su trake inventivne, čvrste i moćne, a setove rješava isključivo iz vlastitog materijala. na podcastu koji nam je snimio će se naći i par remikseva, kao i trake njegovog drugog projekta Olēka, čiji energični, teški ritmovi razbijaju okvire klasičnog 4×4 pristupa, na način srodan stilu njegovog kolege Scalameriye.

Ovaj vikend ga imate priliku uhvatiti na dva mjesta: u petak vrti na Escapeu u zagrebačkom Sirupu, a u subotu na zeničkom Lunar Festivalu. Bacite uho na ovaj doista ubojit miks zaraznog groovea, pomaknutih melodija i silovitih ritmičkih udaraca i obavezno posjetite njegov nastup!

Najprije – odakle si pokupio ime Forest People? Radi li se tu o nekom plemenu poznatom iz popularne kulture ili se radi o produktu tvoje mašte?

Definitivno produkt moje mašte. Kada sam bio mali, volio sam da zamišljam kako u šumama oko moje kuće postoji narod koji nikad niko nije vidio, narod koji živi u sjenci i nadgleda sve.

Tvoj je techno intenzivan i tvrdokoran, a opet – kraj svih tih izboja energije – zvuči odmjereno i stabilno. Jesi li takav i u stvarnome životu ili se radi o idealnom stanju za kojim težiš?

Pa, u zadnjih par godina se može reći da sam odmjeren i manje-više stabilan. Mislim da je vrlo tesko stići do tog nekog idealnog stanja, ali sam rad na tome je dragocjen. Sigurno da se moja psihička stanja mogu osjetiti u muzici koju radim – nekad manje, nekad više, na kraju krajeva to i jeste cilj svakog ko se bavi nekom umjetnošću.

Postoje li neka mjesta u tvom rodnom Prnjavoru, koja su inspirirala tvoj zvuk i estetiku? Koristiš li svoju glazbu da bi oživio svoja rana iskustva sa zvukom stvarne industrije, kompresora i pneumatskih čekića ili je inspiracija stigla sa drugačijih područja?

Dosta puta sam to rekao već, najveći uticaj na mene i moju muziku ima duhovni svijet. Zavisno od raspoloženja u kojem jesam, trake mogu da budu prljave i mračne, a nekad melodične i manje distorzovane. Od malena sam se interesovao za nešto neopipljivo i sveto pa je to zasigurno uticalo na dosta toga u mom životu.

Je li u tvoju glazbenu kolekciju prije ušao industrial ili techno? Kad i kako se dogodila prva ljubav s glazbom klupskog formata?

Može se reći da sam u dodir sa oba pravca došao otprilike u isto vrijeme. Uporedo sam slušao bendove kao što je slovenski Laibach i techno majstore poput Speedy J-a, Chris Liebinga… Prvi miksani CD koji sam dobio bio je od Maura Picotto-a. Tada je ta muzika za mene bila nešto potpuno novo i nevjerovatno.

Kad si počinjao s DJ-anjem i produkcijom, jesi li imao jasnu namjeru lansirati se u klubove poput berlinskog Tresora ili je splet okolnosti bio nepredviđen? Što je potrebno da bi autor underground profila, čja je sudbina određena ovim prostorom, stekao realno priznanje na međunarodnoj sceni?

Naravno da je to bio jedan od mojih snova. Ispočetka sam radio dosta raznolik zvuk, ali vremenom sam osjetio da me najviše privlači taj mrak i underground, pa je bilo prirodno da i moja muzika krene u tom pravcu. Da bi se postigao i najmanji uspjeh na međunarodnoj sceni potrebno je prije svega imati dobra izdanja. Danas to ide tako, ako uradiš dobar release i potpišeš ga na jak label, najprije ćeš biti primjećen. Kao DJ možeš uspjeti ako, recimo, imaš rezidenciju u nekom jakom klubu, pa postoji šansa da se tvoj talenat za miks pultom pokaže pred većim auditorijem.

Koliko dugo je trajalo kalibriranje i eksperimentiranje sa set-upom u studiju dok nisi postigao zvuk s kapacitetom da nosi jedno profesionalno, kvalitetno izdanje? Što je bila ključna stavka u tom procesu?

Huh, postoji toliko ključnih stavki. Iz dana u dan stvari se mijenjaju i upgrade-uju. Moram da naglasim to da ja nemam studio, sve što imam je mac mini i dva zvučnika. Prije par dana sam kupio jedan odličan širokopojasni mikrofon koji već uveliko mijenja moj pristup produkciji. Par ključnih stvari na koje treba obratiti pažnju da bi se napravio što profesionalniji release su: izbor što kvalitetnijih semplova ili – još bolje – raditi svoje semplove, snimati zvukove, obratiti pažnju na tuning čitave trake, naučiti raditi što bolji mixdown, da bi finalni master mogao što bolje da se odradi i – možda najbitnija stavka od svih – napraviti što originalniji komad koji će odstupati od ustaljenih normi i pravila. Težiti ka tome da se napravi nešto posebno.

Izdaješ relativno često, na raznovrsnim etiketama, a znaš i okačiti koju traku na besplatni download. Znači li to da imaš dosta finaliziranih, a neobjavljenih traka? Koliko dugo traje proces nastanka jedne, od prvog tračka inspiracije do završnih poteza kistom?

Rijetko kad budem u situaciji da imam nagomilanih traka koje nisu potpisane. Trudim se da radim uvijek na jednom releaseu i da taj isti potpišem, pa tek onda prelazim na novu priču. Pošto volim da eksperimentišem, nekad se desi da mi ostane koja traka jer se nije uklopila ni u jedan EP, onda te trake izbacim na free download. Što se tiče dužine procesa nastanka, tu sve zavisi od početne ideje i od mog raspoloženja u fazi produkcije. Nekad traku završim za 5 dana, a nekad za 20.

Najavio si još jedan projekt, nazvan Olēka, a to je ime u popularnom “Rječiku Opskurnih Žalosti” definirano kao tuga za trenucima koji su zaboravljeni, jer je u njima propušten potencijal ostvarenja nečeg značjnog. Na tim će se izdanjima vjerojatno naći drugačji izričaj nego u Forest People, samo kakav?

Olēka ima zadatak da prikaze najdublje težnje moga bića u domenu muzike. To će biti komadi sa dosta distorzija, prirodnih zvukova izmanipulisanih efektima, dosta mojih vokala i sirovih ritmičnih elemenata. Sve to se moze čuti na mom prvom Olēka izdanju “Empty Hands” na Newrhythmic.

 

Ako promotriš scenu u regiji, posebno struje tebi srodnog abrazivnog, industrijskog zvuka, smatraš li kako postoji zajednička crta među domaćim autorima? Neka karakteristična kvaliteta koja obilježava tlo iz kojeg je glazba izrasla?

Naravno da postoji, ipak se svi mi ložimo na manje-više isti trip, i gotivimo slične artiste, izdavačke kuće itd. Osjeti se ta nit koja prožima sve nas pomalo. Mislim da svi producenti iz regiona koji su napravili uspjeh u svijetu mogu da pariraju i najboljima sa svjetske scene, što će se uskoro itekako pokazati.

Što smatraš svojim DJ adutima, prednostima koje daju karakter tvome stilu? Na koji način biraš trake za set i koje metode koristiš kako bi uvukao podij u svoj svijet?

Kao DJ, ne smatram se nešto posebno spretnijim od drugih, jedina stvar koju praktikujem je to da uvijek vrtim samo svoju produkciju, a odnedavno sam počeo raditi i live. Uvijek zamislim neki raspored traka prije žurke, ali sve to može da se promijeni zavisno od toga kako će teći event na kojem sviram.

Razlikuje li se publika na ovim prostorima od publike po ostatku Europe? Kakve su idealne okolnosti za tvoj nastup – osim toga, je li se kad dogodilo da su stvari izmakle kontroli?

Rejv kultura svuda na svijetu ima sličan vajb. Postoje razlike, naravno, ali ples i ljubav su dvije glavne stvari gdje god da se rejva. Idealne okolnosti, beton, strobe, dobar sound i ekipa puna pozitive! Ne sjećam se ni jednog eventa gdje je nešto izmaklo kontroli. Bar je zasad tako! 😀

Što možemo očkivati za nastup na Escapeu i Lunar festivalu – kakve struje techna trenutno pratiš i plasiraš u setovima? Hoćeš li iskušati i nešto svog neobjavljenog materijala?

Biće to kombinacija mojih ranijih tvrđih radova sa novim trakama projekta Olēka kao i Forest People. Deep, down and dirty u svakom slučaju.

Imaš li kakvih zanimljivih ugovorenih nastupa kojima se možeš pohvaliti? Obzirom na trenutne rezultate i planove, koliko si zadovoljan karijerom? Gledaš li optimistično na budućnost?

Što se nastupa tiče, očekuje me par festivala u ex-yu i dosta klupskih svirki u Belgiji, Holandiji, Poljskoj, Francuskoj, Njemačkoj… Poprilično sam zadovoljan kako se stvari razvijaju i sa labelima i sa svirkama. S obzirom da sada guram dva projekta i sa oba pravim odlične rezultate, ne mogu a da ne budem zadovoljan i optimističan. Rad, red, disciplina i ljubav su recept za svaki uspjeh!

Da rekapituliramo – Forest People u petak (15.4.) dolazi u Zagreb, gdje vrti na tvrdom techno programu Escape u klubu Sirup, a uz njega će industrijske ritmove podijem zakivati Gars i Bronski. Upad je 40kn. FACEBOOK EVENT

Dan nakon toga slijedi nastup na Lunar Festivalu u Zenici, koji okuplja ponajbolja imena domaćih klupskih autora. Festivalska ulaznica se u pretprodaji može nabaviti za 20KM i to OVDJE, na dan održavanja iznosi 30KM, a moguće je uzeti i dnevnu ulaznicu po upola manjoj cijeni. Osim toga imate priliku festivalsku ulaznicu osvojiti i besplatno, a za detalje, prelistajte našom facebook stranicom. Sretno! FACEBOOK EVENT

Forest People
FACEBOOK | SOUNDCLOUD

Petar Car