interviews

DJ TLR: kad vidim što drugi moraju raditi za plaću, moje su muke slatke

Bacite uho na svježi miks, a oko na zanimljive opaske o domaćoj sceni, modernoj DJ tehnologiji i “tegobama” vođenja uspješnih underground etiketa!

Prije godinu dana popričali smo s ovim starosjediocem underground scene i vlasnikom kultne etikete Creme Organization – tad je predstavio R-Zone, etiketu za enigmatična, anonimna retro/rave izdanja, a u međuvremenu je lansirao i Jericho One, koja se bavi opskurnijim i abrazivnijim zvukom s industrijskom estetikom.

Popričali smo s njim pred subotnji (30.4.) nastup na rođendanu kolektiva bRAVE u zagrebačkom Mastersu, a za tu nam je priliku ustupio i živopisni miks, emitiran nedavno putem čuvenog Intergalactic FM-a. Na njemu imate priliku preslušati materijal karakterističan za sve tri njegove etikete, od sočnog housea do zarđalog krljanja, a pružit će vam idealan soundtrack kroz ovaj neobičan i zanimljiv intervju!

Reci nam par detalja o miksu – kako si proveo selekciju traka, ima li nekih neobjavljenih komada koji će izaći na nekoj od tvojih etiketa?

Biram trake kako mi stižu… Uglavnom se radi o mješavini promo i demo traka, novih izdanja, nekih stvari koje trenutno slušam ili sam ih ponovno otkrio. Idem za time da ne pretjerujem u razmišljanju . Volim zavrtiti trake s kojima nisam još u potpunosti upoznat, djelomično zato da bih se upoznao s njima, ali i zato jer je to organskiji način miksanja. Sam je redoslijed često zasnovan prema intuiciji, osjećaju da neke stvari funkcioniraju zajedno, a nikad zapravo ne znam kamo će me na kraju odvesti.

To znači i da mi se tu i tamo može dogoditi i neki zajeb ili dijelovi koji znaju biti dosadni prilikom ponovljenog slušanja, ali sam uglavnom zadovoljan rezultatom i ovim načinom rada. I srećom, uvijek ima dovoljno novog materijala… Kao i obično, u miksu ima dosta neobjavljenih komada i stvari objavljenih na mojim etiketama… A i nekih koje možda nikad neće ni biti objavljene.

Prošlo je već nešto vremena otkako si osnovao Jericho One. Kako ide prodaja? Je li nova etiketa uspjela ući u kolektivnu svijest na način kako si zamišljao?

Prošlo je oko šest mjeseci i dobio sam zbilja sjajan feedback od svih pravih igrača. Ipak, ne znam je li etiketa doista ušla u kolektivnu svijest. Sumnjam da tako nešto uopće i postoji ovih dana… Više je nalik na paštetu od mozga, pa si sretan kad u njoj dobiješ maleni komadić brusnice i mali “ooh” osjećaj prije neizbježnog procesa probave i defekacije. Ne bih raspravljao o samoj prodaji, ali se svakako još uvijek isplati i prilično me zabavlja.

Traka “Against All Odds” u izvedbi ÈBONY ponalo odskače od ostalih J1 izdanja, sa svojim soulful vokalima i jazzy semplovima. Možemo li očekivati još traka sa sličnom vibrom ili se radi o iznimci, koja razbija monokromatski stil etikete?

Ne bih rekao da je iznimka. Ispod tog soulful materijala leži robusna i tamna traka koja u dijelovima opasno korača rubom sa svojom distorzijom. Ne znam je li tko ikad skovao termin “industrial house”, ali za mene bi ovo bio upravo primjer kako bi zvučao takav žanr, sa snareom na kicku u Drewsky stilu, ali bez brige, nije još došlo do toga da razvodnjavam rakiju!

Kruže glasine da ćeš izdati kӣr, projekt Baneta iz Drugstore Beograd, a i Strahinju Arbutinu iz zagrebačke ekipe low income $quad. Možeš li to potvrditi? Ako je to istina, reci nam kako i zašto si odabrao rad ovih autora – je li zato što predstavljaju lokalnu vibru ili baš obratno?

Mogu potvrditi te glasine. Bio sam na kӣr-ovom nastupu u Grey Roomu i prilično me impresionirao, palo mi je na pamet da bi se nešto dalo napraviti s tim materijalom, a zatim sam saznao da je i snimljen. Nisam bio točno siguran kako to izvesti, pa sam se na kraju odlučio na kazetu, jer mi se to čini idealnim formatom za nešto ovako opskurno i beskompromisno. Baneta znam već dugo, pa nije bilo teško ugovoriti to. Predstavit ćemo izdanje nekad tijekom idućeg mjeseca u beogradskom klubu 20/44.

Strahinja mi se svidio zbog njegovog besramnog ignoriranja svih konvencija, a pritom zadržava neke reference na “našu” sortu techna, acida itd. Kontrolirani kaos. Nisam toliko zainteresiran za lokalnu vibru, nego prventveno za glazbenu, ali je izvrsno pronaći nešto vrijedno objavljivanja na mjestu u kojem živim. Osim toga, osjećam da bi ovdašnja scena morala početi probijati u inozemstvo. Ima puno partyja i nekih dječjih koraka koje su poduzeli lokalni autori, sli općenito, nema definiralnog lokalnog zvuka i specifičnog identiteta. Vani, spominjanje Zagreba uglavnom rezultira praznim pogledima… Ili pitanjima o velikim festivalima, obali i blablabla. Mora postojati dovoljno skrivenog talenta koji će to promijeniti, a možda ja mogu napraviti prvi korak, zakuhati neko sranje kroz svoju mrežu. Na kraju krajeva, sve leži na ovdašnjoj ekipi, da stvore zvuk koji je prepoznatljiv i snažan i tako izađu iz sjene velikih glazbenih scena. Kad bi se ponosili svojom lokalnom glazbom koliko i kulinarskim umijećima, sve bi se riješilo u tren oka.

U zadnje su vrijeme R-zone i Creme prilično aktivni, uz nedavna izdanja kao što je ASOK-ov “Mind Forever Voyaging“, kao i neka koja su upravo najavljena – Innershadesov “Three Kings” obilježen retro zvukom, te zagasiti housey groove EP-a “The Wrath Of Zeus” u režiji Romansoffa. Čini se da ti je uho još uvijek dovoljno oštro za prepoznavanje iznimnih traka, koje pružaju neobične osjećaje – kako uspijevaš isfiltrirati sav taj materijal? Zar se ne zasitiš tog beskrajnog dotoka nove glazbe?

Dovraga, naravno, ima trenutaka kad se uopće ne mogu natjerati poslušati nešto novo ili pregledati beskrajno smeće na društvenim mrežama i tad želim postati drugorazredni kuhar u zabitoj konobi na Visu. Ali, postajem sve bolji u blokiranju svega toga, pa više ne pokušavam pratiti sve i biti čitavo vrijeme u toku. Usto, ograničio sam vrijeme koje trošim na demo i promo snimke. Jednostavno sjednem i preslušam sve u komadu, uglavnom na aerodromu, a zatim odradim nastup ili riješim miks, a kad je gotovo, opustim se i raspalim “2pacalypse Now”. Mada, to mi je sve OK. Osim toga, to su tako slatke muke… Koje blijede kad vidim stvari koje su drugi prisiljeni činiti za plaću. Tako da je odgovor – da, ali tko se ne zasiti?

Vrtiš li još ploče na nastupima? Što bi izdvojio kao ključne razlike u osjećaju koji pružaju setovi riješeni na CDJ-ima od vinilnih setova?

Ploče više ne vrtim. Radi se o drugačijem načinu izvođenja. S vinilom se moraš fokusirati na hrpu popratnih stvari… Ploče moraš tražiti, više se koncentrirati na miks, ima puno više vanjskih problema kao što je preskakanje, zvuk, feedback, razlike u glasnoći itd. Da ne spominjemo noćne more putovanja s njima. Moderna tehnologija pruža mogućnost ulaganja više energije u selekciju i tranzicije, a otvara i više prostora za improvizaciju. Nisu mi drage situacije traženja neke specifične ploče u mračnom klubu, koju – kad ju napokon nađeš – moraš što prije umiksati jer je traka koja svira pri kraju. Uvijek sam se zbog toga osjećao pod pritiskom. Ili još gore – kad shvatiš da si ju zaboravio ponijeti…

Mislim, volim ja ploče, ali u klupskoj areni gube na svim poljima osim u domeni nostalgije. Razumijem i da su neki ljudi navikli na njih,a osim toga za današnje klince predstavljaju nešto egzotično… Sve je to cool. Opet, dugo sam vremena sanjao o stvarima koje sad imam priliku raditi s digitalnom opremom, pa se nemam potrebe vraćati unatrag. Iskreno, ploče su mi u klubu uvijek predstavljale neku vrstu ograničenja. S druge strane, kod kuće – daj mi kolekciju punu originalnih izdanja, čašu viskija i nekoliko lijepih omota za prelistavanje i više mi ništa ne treba.

Jesi li u doba kad si počinjao profesionalno vrtiti zamišljao da će te karijera toliko dugo prehranjivati?

Zapravo, doista nisam, pa mi se i danas sve to čini bizarnim i na neki način neprirodnim. Kao da je netko na nebesima napravio grešku u administraciji koja u bilo kojem trenutku može isplivati, a zatim će sudski izvršitelji pokucati na vrata. Osjećam se kao Harry Tuttle DJ-inga. Ili je to bio Buttle?

Što ti je omiljena razbibriga kad se makneš od sve te glazbe? Imaš li neku tajnu strast?

Pa, znaš što kažu o tajnama. 😉

Što se tiče tvoje punk pozadine, koje si ideale zadržao, a koje “premostio” ili nadrastao? Vjeruješ li još uvijek da klinci mogu naučiti štogod od Crass?

Politički, to je sve na klimavim nogama i pretjerano pojednostavljeno, ali zdravi prijezir naspram autoriteta i spretni DIY stav su bitni ako želiš išta postići. Glavna lekcija iza svih parola i glupiranja u ranom punku i hardcoreu je: osnaži se, preuzmi kontrolu, razbij lance, nema autoriteta osim tebe samog. Dosta stvari, koje danas uzimamo zdravo za gotovo, izrasle su iz doba punka. Uglavnom, danas ima dosta knjiga o tome, pa zaronite.

Kako je na kraju ispalo prebacivanje baze u Hrvatsku? Je li kompliciranije voditi etiketu i putovati na nastupe? Imaš li kakav savjet za lokalne etikete i izvođače, da se lakše probiju na strano tržište?

Da, činjenica je da moram više putovati, a što se etikete tiče nije prekomplicirano, pošto je infrastruktura već riješena i uglavnom nema potrebe da budem fizički prisutan. Što se savjeta tiče, o tome sam već pričao. Trebate scenu s prepoznatljivim licem, sa samosvješću i ponajviše, sa stavom. Ne bi škodilo niti da se nađu jedan do dva predvodnika, koji bi to sve povezali – netko tko može prekoračiti zatucanu urođenu politiku scene i dati joj neki smjer. Naprimjer, kao što je Guy Tavares postigao s Bunker Records. Netko tko je dovoljno pametan i ponesen dovoljno da sve poveže, ali i da ima usko zacrtanu viziju s istinskim prijezirom spram trendova.

Zatim, potrebno je par istinski talentiranih autora i hrpa onih koji su barem dobri ili zadovoljavajući, a ostalo će samo doći. Ali, to mora doći iznutra, prije nego što bi itko izvana uopće obratio pažnju. U suprotnom, imat ćete tek rijetke izvođače koji će se doista probiti, poput Petra Dundova, koji zaslužuje samo pohvale, ali hej – on ne bi smio biti jedini u tih dvadesetak godina, zar ne?

Nagovijesti nam što nas očekuje ove subote na bRAVE-u u Mastersu! Hoće li vibra biti na istoj valnoj duljini kao ime programa?

Očekujte bujni deep house groove i cocktail klasike, koji slave joy de vivre i laissez faire, pružajući protutežu ukočenim danima uredskog robijanja. Pruža vam se prilika da zasjate! Ove večeri, vi ste princ(eza)!

DJ_TLR_2

Kolektiv bRAVE ove subote (30.4.) slavi prvu obljetnicu pružanja izvornog rave osjećaja zagrebačkoj publici, uz party koji se odvija tamo gdje je sve počelo – uz legendarno prošlogodišnje gostovanje Scientific Dreamz Of U u zagrebačkom Mastersu. Ovaj put headliner je DJ TLR, za DJ pultom će se naći i Maja Pa, dok ikonal i Le Chocolat Noir spremaju live-actove! Upad je 50/60kn s granicom u ponoć, ali ovom prilikom možete osvojiti i besplatan upad!

Za učestvovanje, pošaljite svoje podatke na e-mail adresu nagradne@klubikon.com uz naznaku “za bRAVE”. Izvlačenje je u subotu nakon 17h, a dobitnik/dobitnica će primiti obavijest putem maila. Sretno!

DJ TLR
FACEBOOK | SOUNDCLOUD

Creme Orgnization
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | BANDCAMP

bRAVE w/ DJ TLR
FACEBOOK EVENT

B RAVE W DJ TLR 30.04.2016. Masters

Petar Car