Strahinja Arbutina: Nije me briga što itko igdje ima za ponuditi, a isti tretman očekujem i prema sebi

Strahinja-Arbutina_Pozdrav-iz-Garešnice_1200x630

Uz jedan od najzabavnijih i najinformativnijih intervjua, Strahinja nam je riješio i osvježavajući podcast dinamičnog bass zvuka.

Jedan od osnivača underground etikete Low Income $quad i protagonist sirovog domaćeg techno zvuka Strahinja Arbutina na sceni se pojavio relativno nedavno, ali je svojim drskim i nepredvidljivim stilom brzo uspio osvojiti uši svjetskog podzemlja. Zato iza sebe već ima nekoliko kazetnih, ali i vinilnih izdanja – jedna je ploča krajem prošle godine izašla za njujorški BANK Records, dok “Fox Venom” uskoro izlazi na britanskoj etiketi Bliq. Pred njegove skore nastupe na LI$ večeri u zagrebačkom klubu Attack!, te u beogradskoj techno katedrali Drugstore, uhvatili smo ga za intervju kako bismo otkrili priču iza njegovih podzemnih uspjeha, način na koji doživljava klupski zvuk i domaću scenu, te detalje o kreativnim metodama koje prakticira. Pritom nam je snimio i podcast koji zvukom prilično odudara od njegovog autorskog materijala i stila koji inače prakticira u DJ setovima: inspiraciju je povukao iz raznih varijanti jamajkanskog zvuka, dub estetike i slomljenih ritmova. Selekcija je izvrsna, a set ima puno duha i zvuči poletno, pa će vas ugodno osvježiti nakon overdoziranja house i techno zvukom. Isto se može reći i za intervju, pošto Strahinja ne pretjeruje ni s kletvama niti sa superlativima, ali svakako nema dlake na jeziku!

Krenimo najprije s tvojom pozadinom. Što te privuklo klupskom zvuku? Jesi li u samom startu naginjao njegovim avangardnijim strujama ili je to došlo s vremenom?

U srednjoškolskim danima bio sam veliki ljubitelj indie-a i alt.rocka. Za klupski zvuk me uopće nije bilo briga do negdje 2009. godine. Tada sam nabasao na UK bass i raniji dubstep dok je još bio pretežno minimalističan i imao elemenata duba. Prije toga sam elektronsku muziku zamišljao kao zvučnu kulisu za fućkanje i nošenje naočala s rešetkama. Doduše, ispalo je da je to je u velikoj mjeri i istina. Ubrzo je taj UK zvuk krenuo mutirati s technom, to mi je otkrilo običan, “čisti” techno, a onda mi je ziheraštvo u toj produkciji dosadilo pa sam se zainteresirao za noise/industrial stranu 4×4 muzike. Doduše, sad me već i to nervira, tako da možda završim na trance-u ili mi to sve dosadi i krenem radit u banci.

Kako to da si se tako brzo fokusirao na produkciju i live-actove? Je li tome prethodilo razdoblje DJ-anja ili sve rješavaš u komadu?

Sve u komadu, nema vremena za gubljenje. Ne shvaćam to, kao niti sebe suviše ozbiljno, pa nisam oklijevao oko tajminga, jednostavno sam počeo raditi sve odjednom. Rekao je netko pametan da je prvi i jedini preduvjet uživanja u umjetnosti da od nje ne očekuješ apsolutno ništa. A ako je to već tako, nisam vidio pretjeranu svrhu u suzdržavanju.

Definiraj vlastiti zvuk kako ga osobno doživljavaš. Osim toga, možeš li ga svrstati u neku od suvremenih scena ili trendova? Ima li nekih autora s kojima osjećaš posebnu povezanost u stilu?

Techno bez studija i studijskog znanja. Čini mi se da je zvukovno dosta sličan trenutnoj američkoj mini-sceni koju drže konvertiti s punka na techno. Autorskih srodnih duša je podosta, pa možda da pojednostavim na labelove – BANK, L.I.E.S., Alter, Unknown Precept, Opal Tapes itd.

Izdvoji ključne elemente svoje inspiracije, kao i utiske koje želiš ostaviti na publiku. Što svojom glazbom želiš prenijeti, osim same inicijative za ples?

S obzirom da sam došao iz gitarske muzike, imam poriv da sve zvuči kao da dolazi iz vježbaone. Mislim da muzička podloga prije ulaska u elektronsku muziku uvelike uvjetuje i produkcijske metode i stilske preferencije. Neka tipičnija priča je disco/soul/funk -> Kraftwerk kao otkrivenje -> Berlin i Detroit. Tu imaš čitav život susretanja sa sličnim stilom obrade zvuka, to je već u startu uglavnom club-friendly muzika koja zvuči donekle rafinirano. S druge strane ljudi koji na elektronici završe nakon punka, alt.rocka, prog rocka, metala itd., u mozgu imaju ugraviran taj feedback, distorziju, zvuk sobe i isticanje ljudske greške. Ovisno o tome, i pristup produkciji će biti drugačiji. Što se tiče dojma koji želim ostaviti, npr. nekad namjerno volim element za koji bi bilo logično da je tiši ostaviti mnogo glasniji, čisto da se ljudi malo “probude” kad uleti, da osjećaju nelagodu. Dosta elektronske muzike “mazi” slušatelja i podilazi mu, zapravo držeći ga umrtvljenim. Ljudi nekad vole poticaj, input, pa makar bio i neugodan.

Otkrij nam neke tehničke detalje o kreativnom djelovanju – koje strojeve koristiš u studiju, a koje prilikom živih nastupa? Postoje li neke ustaljene metode kojima stvaraš trake? Kako izgleda proces uobličenja neke konkretne ideje?

Za rađenje i izvođenje muzike koristim samo MPC i sample-ove koje sam velikom većinom izrezao s ploča. Odredim si neki period u kojem napravim 200-tinjak sample-ova, što vokala, što bas nota, kickova, snareova itd, i onda si “zadam” da od te kolekcije napravim npr. dva EP-a. Samim time sebe ograničim jer bez ograničenja bih samo vječno testirao opremu i nikad ne bi ništa dovršio. Proces je dosta bazičan, napravim sekvencu u kojoj svira sve što bi htio da se događa u traci, i onda aranžiram tipičnom “pali-gasi” metodom. Nisam baš vičan suptilnim i hipnotičkim ulascima i izlascima elemenata iz trake. Djelomično iz neznanja, a djelomično iz nestrpljivosti.

Što je kumovalo tvom angažmanu u Low Income $quad? Opiši svoju viziju etikete i njene uloge na suvremenoj sceni.

Low Income $quad smo pokrenuli zapravo bez ikakvog razloga. Nije bilo neke velike ideje iza toga, a koncepta još manje. Ispalo je da smo dosad izdali i tipičnijih techno i house traka, nešto eksperimentalne muzike, nešto tuge, nešto veselja, ravnih beatova i krivih beatova. Ako gledam na to kao cjelinu, ima dosta šuma i distorzije, tako da bi to možda mogla biti neka povezujuća nit. Da bih odgovorio koja je vizija i uloga labela na svjetskoj sceni, morao bih biti rođeni vođa sa savršenim pregledom globalnog tržišta, a ja to nažalost ili na sreću nisam.

Nakon četiri prilično uspješna underground izdanja, koji su daljnji ciljevi ove platforme? Možeš li odati neke zanimljivosti vezane za izdanja i događanja u pripremi?

O, uspješna kažeš, hvala! Ciljevi su da izdajemo dalje i – ako je ikako moguće – smanjimo period između izdanja. Imamo par releaseva već spremnih, bit će vani jako brzo. Previdjeli smo organizacijski dio vođenja labela i činjenicu da moraš par mjeseci unaprijed pripremiti to što želiš izdati, dosad smo to radili dosta stihijski ali trenutno pokušavamo uvesti neki red i poredak u proces.

Izuzev materijala na LI$, imaš svježa vinilna izdanja i na stranim etiketama, kao što su Bank Records i Bliq. Što za tebe znači ovo ostvarenje? Kakvo značenje ima medij ploče u tvojoj diskografiji?

Medij ploče mi ne znači pretjerano, ja nisam generacija vinila. Muziku sam kao klinac u devedesetima par puta čuo na kazeti, a nakon toga se sjećam samo CD-a, tako da sam u suštini generacija CD-a. Ne fetišiziram medije, zbilja mi je svejedno, ali razumijem nekakvu ljudsku potrebu da se fizički manifestira komad muzike koji voliš, takav sam i sam. Ta opipljivost je bitan faktor, možda smo još na primitivnijem stupnju razvoja ali kao da ne možemo pojmiti nule i jedinice na hard disku kao muziku koju “imamo”, valjda je još prerano. Iz tog istog razloga krenuli smo Low Income distribuirati na kazetama. Uvjeren sam da velik dio ljudi koji kupi kazetu niti nema kazetofon, a čak i ako ima – nikad ju ne pusti. Slušaju digitalne fajlove koje dobiju samom kupovinom, ali taj moment gdje oni tu kazetu stave na policu je ritual sam za sebe, oni su u tom trenutku “stvarni vlasnici” toga.

Očito je da si stavio značajno težište i na stranom tržištu – osim navedenih izdanja, nedavno si imao nastupe u inozemstvu. Kako vani prihvaćaju tvoj stil? Smatraš li da ekipa van regije ima sluha za materijal koji plasiraš?

Mislim da je, neovisno o geografiji, velikoj većini ljudi muzika 350. stvar u životu i služi im da ne bude tišina dok rade u računovodstvenom uredu i da nešto svira dok idu van u subotu. Postoji nekakva miskoncepcija da u Londonu svakome iz slušalica trešti grime, a svatko tko živi u Berlinu stoji u redu za Berghain. Uvijek će se naći nekolicina čudaka u svakom velikom gradu koju ovakvo nešto interesira, ali ne bih romantizirao. Krautrock o kojem se sad već pričaju legende svojevremeno je nosila scena od par stotina ljudi, a novi val o čijem se impactu na jugoslovensku diskografiju neprestano priča imao je mnogo neimpresivniju prodaju nego što se sad nastoji prikazati. Da ne odem u širinu, želim reći da muzika za frikove nikad nije bila popularna, niti se može gledati u kontekstu tržišta i nekih razlika tu/tamo. Sve je to šačica fanatika, gdje god okreneš.

Što se akcije u regiji tiče, osim Zagreba nastupao si i u Splitu, a uskoro ćeš se naći za pultom i u Drugstore Beograd. Znači li to da je domaći underground spreman i za neke zahtjevnije forme izražavanja? Kako uopće doživljavaš situaciju na regionalnoj sceni, stilove i atmosferu koji prevladavaju, te potencijal koji tek ima ostvariti? Izdvoji neke autore koje smatraš značajnim i karakterističnim za domaći zvuk.

To je zanimljiva situacija. Npr. uvriježena teza među kukateljima i naricateljima na domaćim scenama cijelog svijeta je da “ekipa tu nema sluha za kvalitetan sadržaj”. Iskreno, ja sam prvi kojeg ne može manje bolit kurac šta itko igdje ima za ponudit. Isti tretman očekujem prema sebi. Općenito mislim da je situacija u kojoj muzičari “mole publiku za milost” i analiziraju njen ukus dosta nedostojanstvena. Što se tiče značajnijih domaćih autora, svi mi sličnog zvuka se znamo, pratimo i pričamo tako da znaju tko su. A i moj OCD mi ne dozvoljava da nekog preskočim, pa radije ne bih ni počinjao haha.

Najprije ćemo te slušati na skorom Low Income $quad showcaseu. Vrtiš li DJ set ili radiš live-act? Što smatraš adutom ovog eventa i kome bi preporučio da se tamo pojavi?

Imat ću DJ set, nekako se ugodnije osjećam dok puštam tuđu muziku, moment samokritike je manji jer ne slušam svaki snare. A i s DJ setom se može postići raznolikija paleta ugođaja, što je za showcase label-a idealno. Adutom eventa smatram činjenicu da ljudi mogu čuti nešto drugačije od onoga na što su navikli, a opet dovoljno povezano sa tipičnijom formom techna i housea da se s time mogu poistovjetiti.

Odaj nam neke kratkoročne, ali i dugoročne planove. Koji su nastupi i izdanja u pripremi? Kako zamišljaš daljnji razvoj li$, ali i općenito svjetske underground scene? Definiraj smjer kojim se namjeravaš razvijati kao izvođač i autor.

Bit će još izdanja kroz godinu, nešto kazeta, nešto vinila. Neke nastupe isplanirali smo kao label, neke individualno, ali u ovoj DIY fazi glupo je govoriti konkretnije jer se te stvari znaju otkazivati u momentu, a isto tako i pojavljivati od niotkud. Što se tiče budućnosti labela, imam dva cilja : da nikad ne ugasimo label i da se ne posvađamo. Dok god postoji, sretan sam. Za svjetsku underground scenu nemam pojma, ja još čekam konačni povratak junglea, stalno se vraća u tragovima ali nikad kako spada. Vjerojatno će se u jednom trenu dogoditi zasićenje elektroničkom muzikom, pa će se fokus vratiti na organske instrumente, to se predviđa već neko vrijeme. Kao autor bi htio da radim bilo kakvu muziku, samo da ne izgubim volju, motivaciju i dječačku radoznalost prema svemu tome, da mi ne postane “tlaka”.

low-income-$quad_label_night_with_Soul-Tangler_03182017_AKC-Attack_Zagreb

Strahinja Arbutina uskoro nastupa na dva domaća eventa: 18.3. se u zagrebačkom klubu Attack! održava showcase njegove etikete Low Income $quad, gdje uživo nastupa Soul Tangler, vlasnik američke etikete Always Human Tapes i predstavnik nove struje prljavog crossover techna, a uz Strahinju vrte igen i SZCH, njegovi kolege s etikete. Cijena ulaznice je 40kn, a još uvijek imate priliku proći i besplatno jer dijelimo 1×2 upada25.3. Strahinja i Soul Tangler stižu i u beogradski Drugstore, a organizatori ubećavaju i “brdo malih beskompromisnih iznenađenja“. Cijena ulaznice zasad nije poznata.

Soul-Tangler_Strahinja-Arbutina_03242017_Drugstore-Beograd