Carlos Nilmmns: Volim pružiti ljudima ono što traže, ali najmanje očekuju!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Eklektični škotski majstor otkriva korijene svog živopisnog stila, ali i veze s autorima iz naše regije. Tu je i vrući ljetni podcast!

Škotski producent s francuskom adresom Carlos Nilmmns još od kraja 90-tih istražuje zanimljiva područja stapanja elektroničkog i “organskog” zvuka, čime je uspio približiti klupsku formu i nekim skepticima, te ih tako uvesti u jedan drugačiji svijet. Uz samu elektroničku produkciju, taj je stil izbrusio svirajući u bendovima i orkestrima, te skladajući za kazališe i indie video-igre! Pravi renesansni čovjek! Njegova se izdanja mogu naći na cijenjenim etiketama kao što su Planet E Communications, TRAX, Ornaments, Cocoon i drugima, među kojima se nalazi i njegova vlastita Paris Metro Music. Upravo je za nedavnu Cocoon kompilaciju “Q” izdao traku “Fragile”, gdje je vokal otpjevala sjajna makedonska vokalistica Genoveva!

Njegov stil nije ograničen isključivo na eklektične “elektro-organske” kombinacije, nedavno je izbacio “Heebies Jeebies” EP na kojem se može čuti i njegova vještina u sviranju starih analognih mašina na prilično detroitski način – rastavio je plesni zvuk na njegove sastavne dijelove u maniri starih majstora zanata, a na izdanju se može naći i izvrstan Rolandov remiks. Ovog je ljeta prilično aktivan s nastupima, pa smo ga uhvatili za jedan izrazito živopisan i intrigantan intervju, a tom nam je prilikom snimio i vrući podcast s dosta šarenog disco, house i techno zvuka, obilježenog njegovim karakterističnim eklektičnim pristupom.

Za početak, kakav je koncept podcasta koji si nam snimio?

Jednostavan – uključio sam trake koje vrtim tijekom ljeta!

Koja priča stoji iza tvog pseudonima? Prezime je svakako neobično!

Carlos Nilmmns je zapravo anagram mog pravog imena Ross McMillan! Pitao sam kćer jednog prijatelja da smisli ime koristeći sva slova, ali je odlučila dodati još jedno “n” – kao da ime i ovako nije dovoljno čudno!

Razvio si ljubav prema jazzy / soundtrack vibracijama, ali i prema preciznom, tvrdom grooveu elektroničke muzike. Koji je od ovih aspekata prvi našao mjesto u tvom životu?

Ah! Prvi komad elektronike koji me zaintrigirao bio je “Ethnicolor” od Jean-Michel Jarrea. Prvi sam ga put čuo na starom Atari ST kompjuteru svog ujaka, igrajući igru “Captain Blood”. Sjećam se kako sam bio zapanjen činjenicom da jedan čovjek može stvoriti sve te zvukove bez pomoći benda ili orkestra.

Atari ST version

Album version

Kako je izgledala elektronička scena u Škotskoj kad si se uključio u nju? Opiši svoje prve dojmove i iskustva u džungli hipnotičkog zvuka.

Za sve je pretežno zaslužan Vince Watson, koji je pojačao moj interes za house, techno i škotsku muzičku scenu, raspirio je moju žudnju da saznam što se sve događa u Glasgowu. Sjećam se situacije kad sam morao pokupiti DAT kazete prije nego sam se zaputio u njegov studio na drugom kraju zemlje, samo da bih snimio neke trake. Moja su se prva prava klupska iskustva odvila petkom u klubu Pressure, tamo sam zalazio sa starijom braćom i sestrama jednog prijatelja. Slam su dovlačili najveće svjetske talente i to je upravo bio trenutak kad je Laurent Garnier izbacio “Unreasonable Behavior”, Dave Clarke je izdao “Compass” EP na Skint/Gigolo, a Rolando “Jaguar” na UR. Ta je večer bila moćnija od svega u Škotskoj – suludo, underground i intenzivno. The Sub Club je najpoznatiji klub u Škotskoj, ako ne i na svijetu. Rezidenti Harri i Domenic su me uzeli pod svoje krilo, te utjecali na mene idućih 10 godina svojim nevjerojatnim poznavanjem muzike. Osim toga, radio sam za 7th Sign Recordings sa svojim produkcijskim partnerom i vlasnikom etikete Grahamom Wilsonom, a fokusirali smo se na zvuk Chicaga i Detroita. Izbacili smo nekoliko solidnih izdanja pod imenom Solab.

Da se vratimo na prethodno pitanje – reci nam nešto o svom odnosu prema stapanju elektroničke i “organske” muzike, koje je obilježilo dobar dio tvoje diskografije. Prije 20 godina, sampleri su postali znatno dostupniji i ta je činjenica stvorila scenu orijentiranu toplijem plesnom zvuku, koristeći fraze “pravih” bubnjeva i ostalih instrumenata. Primjećuješ li neki revival ovog pristupa? Koji će biti novi koraci u tom smjeru?

Ljepota elektroničke muzike je u tome što je neograničena u svojim smjerovima, trake možeš stvarati s relativno ograničenom opremom. Na kraju, sve se svodi na maštu kompozitora i krajnji rezultat. Kad sam započeo, nisam imao internet niti kompjuter, a s novcem za izdavanje ploča sam bio prilično ograničen. Nisam si mogao priuštiti da odlazim u veliki studio svakog tjedna. Kad sam napustio tečaj muzičke tehnologije (osjetio sam da gubim vrijeme), počeo sam investirati u opremu, što mi je preporučio Vince Watson. Oko 2002. godine već sam imao četiri ili pet izdanja, a sve to prije nego što sam uopće nabavio kompjuter i internet. Moja je prva velika ploča izašla na 7th Signe etiketi, uz remiks koji potpisuje Alex Smoke.

Solab “Clocks”

“Clock” sam riješio samo s jednom Roland ritam-mašinom, beskorisnim samplerom i MiniDisc snimačem, a ostale su trake na EP-u bile riješene uz pomoć mog prvog kompjutera. Uz moć koju pruža tehnologija, danas je sve moguće. Ableton i ostali sekvenceri su omogućili elektroničkoj i eklektičnoj muzici da se stapaju bez vidljivih šavova. S beskrajnim prostorom na hard diskovima, zahtjevnijim snimkama i opsežnijim sampleovima koji se jednostavno triggeriraju, stvaranje visokokvalitetne muzike je omogućeno svakom tko je zainteresiran za tako nešto, a to nekad nije bilo moguće bez velikih svota novca. Tehnologija je svakako otvorila nove mogućnosti da snimam i komponiram različite vrste muzike brzo i efikasno – bilo kao solo autor ili kroz kolaboracije.

Niko Marks and Carlos Nilmmns “Red And White Paint”

Carlos Nilmmns “The Sessions 001”

S druge strane, tvoj nedavni EP “Heebies Jeebies” zaziva retro techno zvuk, ogoljen na mehanički funk detroitskih pionira. Što te odvelo u tom smjeru? Je li živa akcija na mašinama osvježila interes za svijet prskavih oscilatora?

Riješio sam “Heebies Jeebies” ubrzo nakon što sam dovršio dva albumska projekta – jedan zajednički s Nikom Marksom za Planet E Communications i vlastiti “Midnight Chronicles” kojji je izašao nešto ranije na Ornaments. Oba su albuma obilježena organskim, eklektičnim zvukom, sa sočnim stringovima i živim snimkama. “Heebies Jeebies” je bio divan izlet u drugom smjeru, a isprva je samo sjedio u pozadini. Negdje sam u to vrijeme sreo Carla u Parizu. Traka je izvorno izašla na mojoj etiketi, ali kad me Rolando obavijestio da je s njom doveo Panorama Bar do ludila, odlučili smo je ponovno izdati na Ornaments.

Carlos Nilmmns “Heebies Jeebies” Inc. Rolando and Taro remixes

Osim što se baviš klupskom muzikom, poznato je da radiš i soundtrackove za film i kazalište, čak i za video-igre. Kako bi opisao razliku u komponiranju? Jesu li te aktivnosti opterećene s više ograničenja ili ti klijenti ostavljaju odriješene ruke?

Sam je aspekt kreacije uglavnom jednak. Većina tvrtki koje me kontaktiraju imaju unaprijed zamišljenu ideju, za koju jednostavno očekuju da ju izvedem. Ali, uvijek dajem sve od sebe da unesem što više vlastitog utjecaja, pošto rezultat nosi moje ime. I kazališta i video-igre predstavljaju zanimljiva područja za istraživanje. Jeremy Soule, kompozitor muzike za “Skyrim” i David Holmes, koji je riješio soundtrack za 11., 12. i 13. izdanje “Scored Oceans” su mi pružili neprocjenjive savjete vezane za tehniku i druge tajne zanata, a dobro su mi došli i prilikom produciranja vlastitih ploča.

Kako se tvoje iskustvo sviranja u bendovima i orkestrima odražava na elektroničku produkciju i DJ-anje? Koje su prednosti i mane posjedovanja toliko iskustva?

Volim sve žanrove muzike, što moja izdanja čini pomalo nepredvidljivima, a to neke etikete cijene više od drugih. Volim vrtiti stari jazz, soul i “muziku z aknjižnice” na radijskim emisijama. Naravno, volim vrtiti disco, house i techno u klubovima i na festivalima. Mislim da se moj amuzička prošlost u bendovima i orkestrima odrazila kroz koncepte na “Ornaments” i drugim pločama.

S izdanjima na etiketama kao što su TRAX, Planet E Communications i Cocoon, moglo bi se reći da si se prilično etablirao na underground sceni. Ako ostavimo postrance umjetnički aspekt tvog rada i fokusiramo se na biznis, što ti je točno pomoglo da dođeš do ovih sjajnih ugovora i da se snađeš u džungli muzičke industrije?

Gwen, moja supruga, me dovela do toga da vjerujem u sebe. Pomogla mi je da pretvorim nešto što je bila samo strast u nešto puno veće od toga. Pomaže mi zaštiti moje interese i vodi poslovnu stranu stvari, kako ne bih ponovio neke greške iz prošlosti.

Carlos Nilmmns – Fragile (Feat. Genoveva)

Kad već spominjemo Cocoon, nedavno si izbacio traku s makedonskom umjetnicom imenom Genoveva. Kako ste stupili u kontakt? Koja te “iskra” u njenom radu toliko osvojila da si se odlučio na suradnju?

Pratio sam njen rad otkako je otvorila SoundCloud profil. Ima jedinstven glas, izrazito moćan i sasvim drugačiji od svih vokalista s kojima sam dosad surađivao, kao što su Davina, Niko i drugi. Sve se to dogodila dok sam pregledavao svoj SoundCloud stream – čuo sam njene acapella snimke, sabrao nešto hrabrosti i zamolio je za suradnju – i voila! Naša je prva zajednička traka izašla za Cocoon! Ostalo je još dosta acapella materijala s kojim bi se jednostavno dalo riješiti još traka. Snimili smo još jednu stvar s drugim vokalnim materijalom, a ona zasad čeka svoj trenutak. Zbilja sam uzbuđen pri pomisli na izdavanje te trake za jednu drugu sjajnu etiketu.

Carlos Nilmmns, Davina, Niko Marks “Get By Me” (Andrés Remix)

Jesi li upoznat s radom još nekih autora iz naše regije?

Naravno, tu je Tomi Bojadzi, briljantan DJ koji vodi Puresoul program u Makedoniji.Vrtio sam na Sektor 909 večeri prije par godina s Tomijem, set mu je bio fantastičan, tehnikom i ukusom me podsjetio na Derricka Maya. Uz njega, tu je i Jan Kinčl koji vodi Zero Radio Show i koji me nekoliko puta pozvao na svirku, a i sam se bavi produkcijom. Zatim, Samoil Radinski, koji vodi sjajnu etiketu Logos recordings. Sjećam se i nekog časopisa za elektroničku muziku koji je recenzirao neke moje starije ploče, kao i Solab izdanje “Distant Galaxy”, koje je zaradilo titulu ploče mjeseca. Ne mogu se sjetiti imena časopisa, možda još uvijek izlazi.

Opiši vibraciju kojom zračiš tijekom ljetnih setova.

To je jednostavno! Volim pružiti ljudima ono što traže, ali najmanje očekuju!

Pruži nam i neke informacije o nadolazećim izdanjima i projektima! Hoćeš li nastaviti s ogoljelim analognim zvukom ili ga namjeravaš kombinirati s “organskim” vibracijama po kojima si poznat? Kako zamišljaš budući razvoj svog stila?

Spremam nekoliko projekata, uključujući novi EP na Paris Metro Music, koji se zove “D.T.” – zvuk je prilično underground, kao na “Heebies Jeebies”, na nejmu se nalazi ukupno pet traka, a izlazi krajem 8. mjeseca. Dovršio sam i novi album “Late Night People”, na kojem će se naći nešto klasičniji klupski zvuk uz techno, electro i house trake. Na kon toga, tko zna? Počet ću raditi na novim projektimasredinom 9. mjeseca, možda čak i s Tomijem Bojadzijem ukoliko skočim do njegovog studija.

Carlos-Nilmmns_2_square