IZVJEŠTAJ: Dimensions Festival – vrhunsko iskustvo za elektroničke sladokusce

Dimensions-Festival-2017_Kate-Berry_1_1200x630

Gdje je bio, što je radio i koga je slušao Mecena?

Mogao bih reći kako je kraj kolovoza i početak rujna meni omiljeno doba u godini. Ljeto počinje ustupati mjesto jeseni, a paleta boja na nebu postaje rozo-bijela-žuto-plava u svim prelijepim nijansama. Već mi je postao običaj da nebo tada promatram iz Puntižele pored Pule, gdje je već šestu godinu zaredom u to doba zakazan Dimensions Festival. Spremio sam većinu stvari već u utorak dan prije početka, kako bih u srijedu bez žurbe i polagano mogao prema odredištu. Bio sam ponešto skeptičan prema novoj festivalskoj avanturi razmišljajući kako sam sve to već vidio, čuo, doživio i što mi to uopće treba. Raspoloženje mi se ponešto diglo kad sam uočio da većina u autobusu putuje na isto mjesto kao i ja – Dimensions. Činilo mi se da putovanje prolazi dosta brzo i u tren oka našao sam se u Puli.

Inače sam boravio u festivalskom kampu kojeg toplo preporučam, međutim, ove sam se godine odlučio na smještaj u apartmanu blizu festivalske lokacije. Ljubazni domaćini me toplo dočekuju, ostavljam prtljagu u svome privremenome domu i još jedne Dimenzije mogu započeti!

Srijeda, 30. kolovoza – Koncert otvorenja

Koncert otvorenja Dimensions Festivala se ne održava na festivalskoj lokaciji već u Areni Pula – dvije tisuće godina starom rimskom amfiteatru u centru Pule.

Dimensions-Festival-2017_Dan-Medhurst_1

U Arenu sam ušao nešto nakon kraja Mosesa Boyda, kada je noć već potpuno zamijenila dan. Publika se još uvijek okupljala, stvorila se masa samo tik ispred pozornice. Krenuo je fini jazz The Kamaal Williams Ensembla, mogli bismo reći s utjecajima londonskih piratskih radio stanica. Dok se Arena polagano punila, frenetično su okupljenima pokazali uistinu vrhunsku sviračku vještinu i uigranost. Produkcija je bila izvrsna kao i uvijek, s odličnim zvukom i rasvjetom.

Dimensions-Festival-2017_Grace-Jones_Dan-Medhurst

Nakon završetka Kamaalovog ansambla preko pozornice digao se crni zastor, kao uvertira nastupu Grace Jones. Arena je tada već bila dobro popunjena. Nešto dulja stanka prije početka nastupa Grace Jones učinila je ljude lagano nervoznima, ali kad je napokon počela svi su oduševljeno zavrištali. Ekstravagantna Grace Jones energična je i sa 69 godina, svakih nekoliko pjesama mijenja outfit i šešire, dokazujući da je stvarno kraljica stila. Uz nju su nastupili plesači, akrobat i, naravno, super bend s pojačanom ritam sekcijom (bubanj, udaraljke) i pratećim vokalima. Prvih nekoliko pjesama obilježio je reggae zvuk, zatim izvedba Amazing Grace te nakon toga energetično usijanje u punk-rock maniri. Do kraja koncerta čuo se disco-funky-afro zvuk uz desetminutnu vrtnju hula-hopa. Uistinu jedan fini, fini nastup kojeg ćemo dugo pamtiti.

Dimensions-Festival-2017_Moderat_Dan-Medhurst

Pogled na nebo prosuto zvijezdama nad Arenom poslužio je kao lijepa uvertira za ono što je uslijedilo. Moderat su tri gospodina iz Berlina, a ujedno i audio-video doživljaj na vrhunskoj razini. Emotivna elektronika sa snažnim basom i pop vokalima nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ovo je, čini mi se, bio treći put da ih gledam, a njima pretposljednji nastup prije najavljene stanke kada će se ponovno posvetiti Modeselektoru i Apparatu. Sposobni ovladati glavnom pozornicom bilo kojeg većeg festivala, oduševili su me u svim aspektima, a u zadnje vrijeme nastupali su samo na velikima. Odsvirali su presjek sva tri albuma. Savršeno.

Četvrtak, 31. kolovoza – prvi dan

Novine su me dočekale čim sam došao na festivalsku lokaciju. Nešto drugačije razmješteni objekti u odnosu na prijašnje izdanje daju osjećaj svježine, npr. merch kiosk koji je pomaknut s jedne strane na drugu, kao i kemijski WC-i iza Clearinga. Garden pozornica je dosta veća, a povećan je i nivo produkcije, dok je na Void pozornici smanjen, ali je snaga zvuka ostala iste jačine.

Večer započinjem na Mungos areni gdje Equiknoxx live mračnim dub zvukom s dancehall ritmom i trippy ženskim vokalima uspješno priprema atmosferu za Malu. Kao i uvijek, Mungos sound je kristalno jasan. Uoči nastupa Male Mungos arena se ubrzano puni. Odmah od starta njegove svirke osjeća se jedinstveni dodir jednog od pionira dubstepa. U publici ljudi svih godina, rasa i nacionalnosti zajednički uživaju u predivnom kaleidoskopu zvuka s dubokim frekvencijama dovedenim do savršenstva.

Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_1

Nešto prije kraja nastupa Male krećem prema Voidu, gdje Binh prezentira klupske zvukove Berlina. Nakon 6 godina Dimensionsa sam se navikao na čekanje u redu, na sreću nije dugo trajalo. Poslije Binha na stage se penje Joy Orbison koji vješto svira eklektičnu bass elektroniku. Negdje na sredini njegovog seta odlučujem još malo prođirati okolo i dolazim na kraj Kode9 u Mungos areni koji svira eksperimentalni footwork. Navratio sam i na Stables gdje je svirao Petar Dundov. Kraj večeri ipak provodim uz Joy Orbisona i kulminaciju njegova seta.

Primjetio sam kako je ove godine publika na Dimensionsu raznovrsnija nego ikada prije, čuju se portugalski i nizozemski, poljski, njemački, francuski i talijanski uz naravno engleski jezik, a ima i više domaćih ljudi.

Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_4

Petak, 1. rujna – drugi dan

Jaka kiša praćena grmljavinom gasi sve pozornice nešto nakon početka večeri, oko 23 h. Nastupila je dulja stanka, muzika se ponovno vraća oko 1 s izmijenjenom satnicom. Super je što je sve ponovno počelo jer je oluja izgledala dosta grozno. Međutim, možda bi trebalo predložiti općini da postavi nekoliko gromobrana oko lokacije kako bi se neugodne situacije poput ove ublažile u budućnosti, obzirom na višestruke koristi festivala.

Večer započinjem s Dopplerefekt live na Stablesima. Izvrstan melankonični elektro kojeg uživo izvodi dvojac pod bijelim maskama. Atmosfera je opet na razini, unatoč oluji i tehničkim problemima. Onda sam svratio do Mungosa na Exit Records takeover, popratiti stare znance Alixa Pereza i SP:MCa. Soulful drum&bass na visokoj razini i gužva.

Dimensions-Festival-2017_Kate-Berry_3

Zatim krećem prema Gardenu na Marcela Dettmanna koji je odličan kao i uvijek s povećanom paletom acid zvukova. Možemo reći da Garden izgleda kao Void nekada, dok je Void zadržao dobar sound, ali mi stage izgleda previše ogoljeno, pomoglo bi da su zastori barem crne, a ne bijele boje.

Malo nevoljko, jer znam da me dolje očekuju blato i lokve, odlučujem se po prvi puta spustiti u jarak. The Moat ili jarak je najdublja pozornica festivala, smještena u opkopu oko Forta Punta Christo. Silazim u trenutku kada Serge vozi prisutne sa svojim miksom elektra i techna. Nakon njega svira Randomer koji me oduševljava svojim tvrdim zvukom u kojem nema mjesta za kompromise. Britanski duboki techno i meni osobno najbolji set na ovogodišnjim Dimenzijama.

Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_2

Subota, 2. rujna – treći dan

Subotu započinjem u Voidu. Bijele površine na stageu su prekrili crnom tkaninom, što mi je baš drago, te stage sada izgleda sasvim pristojno.

Upravo svira Resom – stravstvena kolekcionarka ploča iz Leipziga, s vintage opuštajućim leftfield elektroničkim zvukovima i dobrim beatom. Zbog kiše prethodnoga dana dosta se osjeti pad temperature, a ja sam, nažalost, ostavio duge hlače doma. Još sam mlad, pa valjda neće biti toliki bed. Zato sam ponio kabanicu, mada se toplo nadam da neće padati danas. S Voida lagano krećem na Mungos gdje se odvija Metalheadz history sessions. Svira Doc Scott sa žestokim oldskul drum&bassom. Okupljeni divljaju. Zatim se odlučujem na dužu šetnju do Clearinga gdje Daphni aka Caribou zabavlja prisutne svojom verzijom disko elektronike. Nije baš moj “cup of tea”, ali svi su dosta veseli.

Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_7

Hodanje je zdravo, pa se sa zdravim mislima odlučujem vratiti u Mungos gdje u to doba nastupaju Goldie b2b Ant TC1. Dva velikana drum&bassa na apsolutnoj visini zadatka. Pred kraj večeri mislim da mi ipak treba još malo ravnih ritmova, stoga se spuštam u Moat na Mike Dehnerta. Dub techno iz Berlina za fantastičan kraj subote. Također i blato do koljena, ali na sreću u apartmanu me čekala spužva i topla voda.

Nedjelja, 3. rujna – četvrti dan

Willow je mlada DJica i producentica iz Manchestera istančanog ukusa za finu elektroniku. Nedjelju započinjem na Voidu uz Willow, a njen izbor ploča me čini toliko sretnim da skakućem kao malo dijete u prvim redovima. Pred kraj njenog seta nažalost opet počinje kiša, ali izdržat ćemo, već smo navikli. Nakon Willow nastupaju Paul St. Hilaire & Rhauder live – odlični sa snenom dub elektronikom, na kojima nažalost ima premalo ljudi. Odlučujem se za odlazak u obližnji Mungos gdje Pinch objašnjava svoju lekciju bass muzike prožetu zvukovima lasera iz Star Wars filmova.

Negdje na polovici večeri nastavljam tradiciju prethodnih dana i spuštam se u Moat, valjda ovih dana baš volim blato (i tvrdi techno). Svira Silent Servant i baš propisno udara electro/techno, toliko da je na trenutke i meni prežestok. Nakon njega vrijeme je za tajnog gosta, a on je nitko drugi nego Nina Kraviz, koja je te večeri već nastupila na Clearingu. Gledam je po treći put i mogao bi reći da je opet nadmašila moja očekivanja beskompromisno miješajući acid, electro i techno u zvuk s kojim sam na najbolji mogući način zatvorio još jedan Dimensions Festival.

Nina-Kraviz_secret-set-Dimensions-Festival-2017

Izvijestio: Vojko Mecena
Foto: Kate Berry, Dan Medhurst, Nina Kraviz

Dimensions-Festival-2017_Kate-Berry_4 Dimensions-Festival-2017_Kate-Berry_5 Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_3 Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_5 Dimensions-Festival-2017_Thursday-highlights_Dan-Medhurst_8 Dimensions-Festival-2017_Kate-Berry_2