IZVJEŠTAJ: Hideout 2018. – iskrcavanje nasmijanih Britanaca na plažu Zrće

Patrick-Topping_Hideout-Festival-2018_1_1200

"Došao sam zbog fine muzike, dobio sam finu muziku." Pročitajte kako se Mecena proveo na Zrću

Nisam bio na Hideoutu, a bome ni na Zrću tri godine. U te tri godine neke stvari su se promijenile, a mnogo toga je ostalo isto. Čini mi se kako je sve energičnije, užurbanije i kako svuda ima više ljudi nego ranije. Inače, od svih događaja i manifestacija na Zrću Hideout mi je omiljen, jer mi se sviđa britanski vibe, međutim, posljednjih godina uvijek bi se nekako dogodilo da ga preskočim. Maestralan line-up ove godine ipak me privukao da ovoga ljeta poput tinejdžera đuskam po Novalji i okolici. Nekako sam se preko Lastova dovukao do Paga na vrijeme, smjestio s dragim ljudima u apartman i još jedan Hideout je mogao započeti!

Na plažu stižem u ponedjeljak oko sedam sati navečer, gdje na Beach Partyu ustanovljenom prošle godine Fisher zabavlja prisutno mnoštvo svojim pomaknutim tech-house zvukom s jakim basom. Atmosfera je ove godine generalno jako uzavrela, tisuće mladih Britanki i Britanaca iskrcali su se na plažu Zrće s jednim zajedničkim motivom – što boljom zabavom. Poslije Fishera nastupa DJ EZ – legenda UK Garage zvuka i virtuoz na DJ pultu. Svi, naravno, divljaju, a bome i ja s njima.

DJ-EZ_Hideout-Festival-2018_1200

Nakon kratkog odmora i okrijepe u apartmanu vraćam se na noćni program. Kao i svake godine program Hideouta održava se u pet klubova na Zrću: Kalypso, Euphoria, Aquarius, Papaya i Noa. Večer započinjem u Papayi na reprizi Fishera, koji je nešto brži nego ranije, a ljudi ima baš puno i svi su puni energije jer je prvi dan. Iz prepune Papaye odlazim u ugodno popunjen Kalypso gdje Devstar i Jack Swift sviraju fini house. Negdje pri kraju večeri počinje baš jako puhati, a kako bi malo i izvidio situaciju odlučujem se za Nou, jer nikad nisam bio tamo. Klub je dosta lijep, a prvu večer zatvaram s People Get Real i selekcijom UK underground house bangera.

U utorak popodne radim kratki đir po klubovima, jer sam odlučio energiju potrošiti navečer, sve je puno i svi se dobro zabavljaju, a svirački me se najviše dojmio Alan Fitzpatrick s malo čvršćim ritmovima u Noi. Navečer se vraćam u Nou gdje Solardo dečki završavaju svoj naughty tech-house set začinjen masnim basom. Zatim selim u Aquarius gdje Patrick Topping svira svoju zanimljivu tech produkciju, moram reći da je iznimno kvalitetan i kao producent i kao DJ. Nakon njega Skream i Alan Fitzpatrick odlučuju spojiti svoje slotove u trosatni b2b set za pamćenje. Jedina zamjerka je što mi se sound u Aquariusu činio nekako stišan. Odlučujem se za kratku šetnju do Kalypsa gdje sviraju MK i zatim Sonny Fodera. Glazba je dobar house s malo komercijalnijim prizvukom, ali stvarno je prenatrpano, te nikako ne mogu uloviti neku zgodnu poziciju. Večer sam završio u Noi s Nastiom i njenom finom underground techno-breakbeat-house mješavinom i drum & bass završetkom.

Patrick-Topping_Hideout-Festival-2018_2_1000 Skream-b2b-Alan-Fitzpatrick_Hideout-Festival-2018_1000

Prolazeći plažom pola sata nakon kraja programa uočio sam dosta policije oko Kalypsa, ali tome u tom trenutku nisam pridavao neku preveliku važnost. Tek nakon što sam se probudio i pogledao newsfeed saznao sam da je ispred Kalypsa ubijen mladi Britanac u obračunu dviju britanskih bandi. Sućut obitelji i nadam se da će sljedećih godina organizatori i osoblje klubova još više unaprijediti sigurnost posjetitelja festivala.

Šou mora ići dalje i stigla je srijeda. Stižem u Papayu u 16.30 gdje je okupljena solidna gomila koja uživa u svirci bass-house junaka Chrisa Lorenza, mada se u zraku osjeća lagana nervoza zbog nemilih događaja ujutro. Nakon Lorenza i kratke šetnje po plaži selim u Nou gdje svira zvijezda Defecteda Sam Divine i njezin fini jackin house s vokalima. Najavljena je kratka kiša večeras, ali siguran sam da nikome neće biti problem đuskati uz malo kapljica. Nakon Sam Divine kreće Gotsome, jedan od artista kojima sam se najviše veselio na ovome Hideoutu. Moram reći da je maksimalno opravdao moja očekivanja – carribean bass house s tvrdim ritmom koji nikome nije dopustio da ostane miran.

Gotsome__Hideout-Festival-2018_1200

Noć u srijedu za mene kreće sa Gorgon Cityem u Papayi. Kao što sam već rekao, vlada nesnosna gužva uz koju baš i nisam mogao popratiti artiste onako kao bi želio. Gorgon City standardno fini, nešto ravniji nego inače s uvijek podebljanim basom i hitovima koji su osvojili vrhunce UK top ljestvica. Nakon njih odlazim u Nou gdje Hunee vrti kvalitetnu i probranu selekciju leftfield elektronike. Uslijedio je meni najbolji set ovogodišnjeg festivala – Mall Grab. Kreće sa žestokim technom što publika dočekuje ritmičnim pokretima i vrištanjem. Skakanje u ekstazi dok se sunce nije pojavilo na obzoru.

Gorgon-City_Hideout-Festival-2018_1200

U četvrtak i petak sam se već malo umorio od svakodnevnih odlazaka na plažu Zrće preko dana te se odlučujem popratiti samo noćni program. U četvrtak mi je prva na listi Peggy Gou u Aquariusu. Savršen i eklektičan set, a osobito mi je zadovoljstvo bilo čuti SZCH – Untitled, super traku našeg domaćeg producenta Filipa Šćekića. Zatim kao i uvijek selim u Nou gdje Jackmaster vrti odlični elektro i breakbeat. Nakon njega na stage se penju Bicep, a ja jednostavno uživam u njihovoj melankoličnoj svirci do kraja večeri.

Jackmaster_Hideout-Festival-2018_1200

Polagano je stigao i petak i zadnji dan festivala. Lagano kasnim i na noćni program, te taman ulijećem u Nou na Joy Orbisona i zadnjih par pjesama. Nakon njega slijede Dusky s tvrdim i konkretnim house setom za glazbene sladokusce. Zadnjih sat i pol festivala provodim u Aquariusu na Redlightu. Redlight je moj omiljeni producent, moderni bass i house, baš onakav kakav volim. Crvena svjetla i Hideout 2018. nije mogao bolje završiti!

Redlight_Hideout-Festival-2018_1200

Zaključna sveukupna ocjena je prolazna, mada je bilo previše ljudi i previše balona s plinom. Došao sam zbog fine muzike, dobio sam finu muziku. Nažalost, dogodio se i obračun britanskih bandi s tragičnim ishodom. Sve u svemu, ja za vrijeme festivala nisam doživio neku neugodnu situaciju, ali generalna zamjerka festivalu jest da je gotovo svuda uvijek bila prevelika gužva, bilo bi poželjno sljedeće godine ograničiti broj prodanih karata na barem tisuću manje. Osim toga, previše je balona s plinom za smijanje (N2O,) koji se bez problema mogu kupiti u klubovima i ispred njih, a dobiješ i fiskalizirani račun. Mislim da je to ipak malo pretjerano. Pretjerane su i cijene pića i hrane, ali osim mjesta za zabavu, Zrće je i jedna velika tvornica novca. Problem nastaje kada se apsolutno sve podredi profitu, a tu smo ili bi barem trebali biti prvenstveno radi glazbe i uživanja u njoj.

FOTO: Hideout Festival Facebook, Noa Beach Club Facebook, Aquarius Club Facebook, @vmcna Instagram

Hideout-Festival-2018_8_1200 Hideout-Festival-2018_9_1200 Hideout-Festival-2018_10_1000 Hideout-Festival-2018_11_1000 Hideout-Festival-2018_12_1000

Vojko Mecena