10 filmova o rejv kulturi koje volimo

Paul-Kalkbrenner-Berlin-Calling_1200

Legendarni naslovi kao što su "24 Hours People", "It's All Gone Pete Tong", ili "Berlin Calling" obilježili su posljednjih 20 godina popularne rejv kulture

Rejv supkultura uvijek je bila inspiracija za filmsku industriju, i dok su se jedni nastojali fokusirati na samu glazbu i scenu, drugi su scenarije gradili na konzumiranju i preprodaji ekstazija i ostalih droga. Vrijeme je da počnete praviti kokice, jer ekipa iz Electronic Beatsa napravila je selekciju 10 najboljih filmova o rejvu koji su izašli u posljednjih 20 godina, a listu možete provjeriti u nastavku.

“Eden” (2014)

“Eden” mnogi već sada smatraju klasikom, a prati uspon i pad lokalnog DJ-a. Ovaj uradak iz 2014. može se pohvaliti ubojitim soundtrakom i vrlo plastičnim likovima s kojima se možemo odmah povezati. Redateljica Mia Hansen-Løve inspiraciju za modeliranje glavnog lika, Paula Valléea pariškog DJ-a, pronašla je u svom bratu.

“24 Hour Party People” (2002)

“24 Hour Party People” koktel je fikcije i stvarnih događanja na klupskoj sceni u Manchesteru od kraja 70-ih do ranih 90-ih, te strasti i ljubavi prema dokolici. Film nudi dubinsku analizu scene sa zvučnim imenima kao što su Joy Division i Hacienda, te je odličan izbor za gledanje prije ludog izlaska vikendom.

“Groove” (2000)

“Groove” je portret underground klupske scene San Francisca, te svojevrsna oda ekstaziju i rejvovima redatelja Grega Harrisona, koji diskretno prikazuje izravnu povezanost ilegalnih supstanci i klupske supkulture.

“Human Traffic” (1999)

Film “Human Traffic” Justin Kerrigan iz 1999. mnogi smatraju remek djelom, obzirom na njegovu autentičnost i način na koji dočarava klupsku supkulturu, doticaj s drogom i odnose u vrtlogu 90-ih godina prošlog milenija. Prema pisanjima The Guardiana, glumci su, na čelu s Dannyjem Dyerom, barem jednom za potrebe filma trebali kušati ekstazi.

“Berlin Calling” (2008)

“Berlin Calling” Hannesa Stöhra iz 2008. godine duhovit je komentar na liberalne stavove Berlina prema konceptu samoliječenja, sa soundtrackom sastavljenim od melodičnih techno traka koje potpisuju Paul i Fritz Kalkbrenner, te Sascha Funke.

“Irvine Welsh’s Ecstasy” (2011)

“Irvine Welsh’s Ecstasy” Roba Heydona rađen je prema knjizi “The Undefeated” Irvinea Welsha, kultnog pisca koji se proslavio knjigom “Trainspotting”, a nudi svojstven portret party supkulture prožete pozamašnim količinama droge.

“Party Monster” (2003)

Film “Party Monster” iz 2003. kojim dominira uvrnuti crni humor, adaptacija je knjige “Disco Bloodbath” iz 1999. u kojoj autor James St. James opisuje svoj klupski život na Manhattanu prepun droge, a uloge tumače Macaulay Culkin i Seth Green.

“Naar de Klote” (1996)

Nizozemski film “Naar de Klote” Aryana Kaganofa iz 1996. godine tragična je ljubavna priča u znaku ekstazija i nizozemskog gabber pokreta, dilanja droge unutar klupske industrije, ispijanja pive i pušenja marihuane, te se više doima kao loš trip nego slavljenje života.

“One Perfect Day” (2004)

“One Perfect Day” podsjetnik je da klupski svijet nije tako ružičast kao što se čini, što je osobno osjetio i glavni lik Tommy Matisse kojemu stiže vijest o smrti svoje sestre, čemu je uvelike doprinio koktel elektroničke scene i svijet droge u kojem se našla. Zvučnu kulisu čine trake Fatboy Slima, Radioslavea i Blura.

“It’s All Gone Pete Tong” (2004)

Tragikomedija “It’s All Gone Pete Tong” iz 2004. definitivno spada među najblesavije filmove o dance kulturi, a u kojem se u epizodnim ulogama pojavljuju najveće zvijezde industrije kao što su Carl Cox i Paul Van Dyk. “It’s All Gone Pete Tong” svojevrsna je promocija Ibize, radnja se odvija na klubovima kao što su Pacha, Amnesia, DC10 i Privilege.