Art Of Tones: Nikad ne razmišljam prije nastupa, nastojim improvizirati

Ludovic-Llorca-Art-Of-Tones_1_1200

Ludovic Llorca u Klubikon Podcastu predstavlja svoj plesni i deep house projekt Art Of Tones, a što kaže uoči nastupa na Voi'Sa Festivalu 2. kolovoza pročitajte u intervjuu

Ludovic Llorca aka Art Of Tones, vlasnik je kultnih albuma 90-ih i 00-ih “Newcommer” i “The Garden” kojima se uvijek rado vraćamo. Do sada je izdavao za etikete kao što su F Communications, PIAS, 20:20 Vision i Phonica, a vrte ga najveća svjetska imena kao što su Ame i Martin Solveig.

Legendarni Francuz headliner je prve večeri ovogodišnjeg Voi’Sa festivala, koji se već devet godina održava u Supetru na otoku Braču, gdje će mu se u razdoblju od 2. do 4. kolovoza pridružiti velika imena strane i domaće scene kao što Jestofunk feat. Cece Rogers, Pips, Chips & Videoclips i Letu Štuke, a ulaznice još možete kupiti na svim prodajnim mjestima Adriaticketa ili putem web stranice OVDJE.

Llorca će na samom uvodu u prvi dana festivala nastupiti i na ekskluzivnom Red Bull Music boat partyju za prijatelje koji iz Splita kreće prema Supetru i zalasku sunca, a mali broj ulaznica još možete ugrabiti OVDJE.

Francuski glazbenik nam je sa svoje azijske turneje odgovorio na pitanja o prvom susretu s glazbenom produkcijom, DJ-ingu, neočekivanom uspjehu svojih legendarnih albuma, te o svom plesnom i deep house projektu Art Of Tones kojeg će predstavlja domaćoj publici na Voi’Sa festivalu, ali i u Klubikon Podcastu.

Pozdrav, Ludovic, kako si? Trenutno si na azijskoj turneji, kakav je energija tamo na istoku, kako provodiš vrijeme?

Energija je u Bangkoku, Tokiju i Baliju u potpunosti drugačija. Tokijo je ogroman grad s mnogo ljubitelja muzike, dok je Bali destinacija masovnog turizma, gdje ljudi ne dolaze na koncerte kako bi partijali, već kako bi uživali u trenutku. Naime, u Tokiju su partiji veseli i zabavni, a publika pršti entuzijazmom. Bangkok je drugačiji jer ljudi ne očekuju ovakvu vrstu glazbe, mislim na house i disco, stoga morate dodatno poraditi na tome da plesni podij uzavre, a mi smo na kraju uspjeli, bilo je vrlo zabavno.

Reci nam nešto o tvom miksu za Klubikon Podcast. Opiši atmosferu! Kako si se osjećao dok si ga snimao?

Uvijek je pomalo čudno snimati miks sam u kući, jer ipak je riječ o muzici koja se uglavnom vrti i dijeli s ljudima u klubovima, stoga snimanje miksa vidim kao mogućnost da zavrtim neke od traka koje mi se najviše sviđaju u posljednje vrijeme. To je nešto poput snimke mog trenutnog muzičkog ukusa. Nemaš energiju plesnog podija obzirom na to da nisi u klubu, a to je razlog zbog čega studijski miks uvijek zvuči mekše od standardnih klupskih setova.

Krenimo od početka. Zašto muzika? Kada si shvatio da će muzika postati tvoja strast?

Muziku sam počeo raditi kad sam imao 14 godina, a sa svojih 18 godina već sam znao da želim postati kompozitor, ali tada sam još radio 8-bitnu demo glazbu i glazbu za kompjuterske igrice. Dosta rano sam shvatio da će ta strast postati moj posao, prvu ploču sam snimio kad sam imao 19 godina, a s 24 godine potpisao sam za francusku etiketu F Communications.

Igraš li još video igrice? Koju igricu sada igraš?

Nažalost, više ne igram videoigrice, ali još uvijek imam Nintendo WII, ponekad zaigram s članovima obitelji, ali više nisam u tome.

Možeš li opisati tvoj prvi susret s produkcijom?

Kad sam imao 16-17 godina upoznao sam mog prijatelja Davida koji je već bio DJ, te je želio raditi muziku i objavljivati ploče, a ja sam već tada stvarao muziku na svom računalu, međutim, nisam razmišljao o objavljivanju traka. Onda smo počeli tražiti način kako napraviti pravu muziku za prave ljude. Moj prvi kontakt s muzičkom produkcijom bilo putem računala Commodore Amiga, jer smo obojica imali Commodore Amiga računala koja smo trebali ručno uskladiti. Koristili smo 4 trake iz mog računala i 4 iz njegovog, tako smo počeli raditi muziku.

Kakva je bila muzička scene tamo odakle dolaziš? Opiši tvoje početke prije odlaska u Pariz.

Odrastao sam u malenom gradiću Saint-Quentin na sjeveru Francuske, koji ima 60 tisuća stanovnika. Ljudi su uglavnom slušali ono što su nazivali funk muzikom, ali bila je riječ o boogie disco muzici. Oni su uistinu bili uživljeni u tu vrstu muzike, a i ja sam odrastao slušajući je, premda sam je s 20 godina uistinu mrzio. Kada sam bio tinejdžer slušao sam hip hop i elektroničku glazbu, uglavnom techno i trance. Poslije smo se ja i moj prijatelj David preselili u Lille, gdje smo počeli slušati američki house i etikete kao što su Strictly Rhythm, DJ Pierce, Erick Morillo, Merk, Deep Dish, Tribal Records, to sam slušao prije dolaska u Pariz.

Nakon nekoliko EP-jeva objavljenih za etiketu F Communications Laurenta Garniera, Llorca je objavio svoj prvi album “Newcomer” koji se prodao u 170 tisuća primjeraka. Ispričaj nam pozadinsku priču i koliko je to bilo bitno za tebe!

U Pariz sam se preselio 1999. godine, dao sam otkaz jer sam želio živjeti isključivo od muzike. Radio sam gomilu traka, novih traka i materijala, ne sluteći da će od njih nastati album. Poslao sam 5-6 traka Ericu Morandu, direktoru francuske etikete F Communications, koji mi je kazao da sam na dobrom putu da objavim album, te me potaknuo da skladam još nekoliko traka. Kad sam ih skupio 10, poslao sam ih Ericu koji je kazao da će to biti dobar album, tako je objavljen moj LP “Newcomer”. Uspjeh je bio neočekivan. Mislili smo da će se prodati tek nekih 20 tisuća primjeraka.

Nakon 90-ih započinješ Art Of Tones priču. Zašto? Što razlikuje Llorcu od njegovog aliasa Art Of Tones?

Stvar je u tome što me sve više počeo privlačiti elektronički zvuk, a sve manje ono što ljudi zovu new jazz ili lounge muzika. To više nije bila muzika koju sam želio raditi, želio sam se osloboditi Llorca new jazz lounge etikete, stoga sam započeo projekt Art Of Tones.

Llorca se 2017. godine vratio na scenu s novim albumom “The Garden” nakon dugačke stanke, kao da si sazrio nakon svih tih godina, odakle crpiš inspiraciju?

Llorca je usmjeren na mid-tempo, soul funk i jazz muziku, Art Of Tones je usmjeren na house, deep house zvuk, na klupsku muziku. Album “The Garden” kolekcija je svih traka koje je Llorca napravio posljednjih 15 godina, uglavnom je riječ o funk, soul i mid-tempo trakama. Mnogo se toga dogodilo posljednjih 15 godina, prekinuo sam s majkom moje kćeri, prekinuo sam s još jednom djevojkom, a umro je i moj otac, sve sam to pretočio u trake i stavio na ovaj album, to je ono što “Garden” za mene predstavlja.

Na Voi’Sa festivalu prvo ćeš nastupiti na brodu, nakon čega ćeš istog dana nastupiti na plaži Acapulco u Supetru. Hoće li biti neke razlike između ta dva seta?

Iskreno, ne znam, uvijek nastojim improvizirati i nikada ne razmišljam previše prije setova. Volim doći na nastup s nekom od mojih muzičkih kolekcija, imam playliste, volim pristupiti setu kao kada sam vrtio vinile, baš kao kad staviš ploče u kutiju i kreneš. Uistinu ne znam što će se dogoditi i koju ću muziku vrtjeti.

Što možemo očekivati? Hoćemo li osim Art Of Tones imati priliku čuti i Llorcu?

Mislim da ću vrtjeti više Art Of Tones traka, tim više jer imam hrpu objavljenih i neobjavljenih traka ove godine, hrpu Art Of Tones materijala, jer na setovima više vrtim house i disco zvuk. Definitivno ću pustiti i nekoliko Llorca traka.

Kako si doživio finale Svjetskog prvenstva u nogometu kada su snage odmjerili Hrvatske i Francuska? Tko je bio tvoj omiljeni igrač? Čestitke na pobjedi!

Uistinu ne volim nogomet, tako da ne mogu odgovoriti na vaše pitanje, možda znam nekoliko imena, na primjer Mbappé ili… To je sve što znam… Iskreno, uopće me nije briga za nogomet.

Jesi li ikada ranije bio u Hrvatskoj? Planiraš li ostati malo duže kako bi uživao u moru i suncu?

Da, Hrvatsku sam posjetio nekoliko puta i zbilja sam uživao, ali 4. kolovoza nastupam u Parizu, stoga neću imati previše vremena da uživati, nažalost.

Hvala ti, Ludovic! Zabavi se na Braču!

Hvala i veselim se što ću biti s vama na Braču!

Voi'Sa18_poster