SOHN: Tremors

Jasno je da SOHN ne cilja na vrhove top ljestvica, ali sigurno je da će osvojiti mnoge koji traže potpuniji i složeniji, a opet umirujući zvuk koji je uspio ostvariti svojim jakim previjencem.

“Kao James Blake samo ne kuka toliko.” opis je koji je moja prijateljica dala nakon što je poslušala debitantski album Tremors od SOHNa. I zbilja, prvi glazbenik koji mi pada na pamet dok slušam SOHNa je upravo James Blake. Oba izvođača dijele mnogo toga: rođeni su u Londonu, jednako su dobri tekstopisci kao i producenti, imaju eterične, pomalo crkvene vokale te oba pripadaju elektroničkoj sceni i post-dubstep, electro-soul, neki čak i kažu sadwave, žanru. No opet postoji jasna razlika među ovom dvojicom blijedih tužnih dečkića. Svaki od njih ima svoj jedinstven zvuk unutar ovog jako popularnog žanra i, iako je još rano reći, svoj stil produciranja.

SOHN je pažnju počeo privlačiti još u ljeto 2012. pjesmama Red Lines i The Wheel na svome Soundcloud profilu gdje je ga zamijetila izdavačka kuća 4AD. Debitantskom albumu Tremors, koji je izašao prije par dana, prethodio je izlazak EP-a te izdavanje pjesama i pratećih video spotova, a izašao je iz anonimnosti producirajući hitove za druge glazbenike poput Lane Del Rey (Ride), BANKS (Waiting Game) i Kwabs (Last Stand).

U jednom trenutku London je postao prebučan za SOHNa, pravim imenom Christopher Taylor, te se odlučio na preseljenje u Beč gdje je inspiraciju pronalazio, slično kao i The xx sa svojim prvim albumom, snimajući noću te u ranojutarnjim povratcima doma sa studijskih sesija. I sam kaže kako je to zvuk koji je htio postići, zvuk izlaska sunca, svježeg jutarnjeg zraka. 

Na Tremorsu Taylor tuguje i oplakuje. Njegov vokal zvuči impresivno i, iako se bavi temama boli, gubitka, traženja, samoće i bespomoćnosti, ne zvuči kao da se potpuno predao pa slušanje albuma neće ostaviti gorak okus u ustima, a album će biti ugodno iskustvo i za vrijeme sunčanih, ljetnih dana. Tremors je uspio ono što je njegov tvorac htio: dok slušam album nije mi teško zamisliti da i ja uz Taylora šetam Londonskim ili Bečkim ulicama dok prve zrake sunca brišu noć. Tremors zvuči kao probijanje svijetla i u najmračnijim trenucima odnosno, da pojednostavim, simbolizira nadu.

Shotgun poezija bi se mogao nazvati način pisanja pjesama gdje nalazimo SOHNa kako pjeva stihove: “I died a week ago” ili “Nobody can slit my throat… like you can”, koji obilježavaju prvi dio albuma i predstavljaju očajnički čin samoubojice da digne ruku na sebe. Suprotno tome drugi dio albuma ne zvuči tako melankolično i maliciozno i djelo su osobe je koja je našla mir sa sobom i onima oko sebe. Ne znamo je li povukao okidač i riješio se muka ili shvatio da nije vrijedno sebi nauditi, ali stihovi poput: “If you’re thinking of letting me go/ then it’s time that you do” i “This time I’ll do things differently/ This time I’d like to need you less” govore da je nakon neprospavane noći, pune briga, uspio sklopiti oči na kraju.

Najveća razlika između Blake i SOHNa je u produkciji. Blake karakterizira više eksperimentali zvuk, twitchy produkcija dok SOHN pribjegava standardnijoj strukturi pjesama, ali ne i potpuno uobičajenoj. Od kojih se Artifice koja je i odabrana za prvi singl najviše ističe svojim pop zvukom, proaktivnim pristupom i osvajanjem na prvo slušanje.

Tišina igra veliku ulogu, ali suprotno nego kod Blakea. Tamo gdje je Blake stvarao prostor tišinom i velikim pauzama među tonovima, SOHN zapravo pomno osvaja prostor, sonično, polako gradeći zvuk koji ispunjava, ali i dalje ostavlja mjesta tišini, misteriji i svome glasu koji je zapravo njegov osnovni instrument na kojem se temelji cijeli njegov zvuk.

Ako želite čuti u potpunosti sve detalje i slojeve ovog albuma preporučujem vam da ga poslušate sa slušalicama na ušima nekada ujutro dok se vraćate sa after partya, a sve što ste konzumirali tijekom protekle noći još nije isparilo iz vašeg organizma.

Jasno je da SOHN ne cilja na vrhove top ljestvica, ali sigurno je da će osvojiti mnoge koji traže potpuniji i složeniji, a opet umirujući zvuk koji je uspio ostvariti svojim jakim prvijencem.

Toma Pervan