Svi se sjećamo ‘Drivea’, jel’ tako? Fantastično atmosferičnog kinematografskog dostignuća kojeg se ni Vinko Brešan ne bi posramio. Ipak, ako nam je išta ostalo u glavi, onda je to soundtrack navedenog filma. Upravo zato nam nije jasno zašto bi ga itko mijenjao?
Majstorski režiran od strane Nicolasa Winding Refna, bilo bi sjajno reći da je ovaj film postavio nekakve nove standarde snimanja akcijskih filmova, ali i nije pretjerano. Bio je to one hit wonder od filma, ali bome megahit wonder od soundtracka. Vjerojatno najprominentija stvar sa albuma je Kavinskijev ‘Nightcall’, u produkciji jedne polovice Daft Punka.
Ostatak soundtracka od Desire pa do Chromaticsa savršeno odgovara čitavom filmu pa se pitamo koja je poanta ovoga? Zašto ne uzeti film kojeg recimo prati loša glazba? Zašto ne poraditi na nečemu što ima smisla?
Pa, ako je vjerovati Zaneu Loweu, ovo je najambicioznija stvar koju je on ikada napravio. Ne znam da li se to može smatrati razlogom, da li je ovo nekakva zafrkancija koju mi ne možemo dešifirirati, da li svijet ima smisla sa novim Drive albumom? Sudeći po tome da momak već slaže nove stvari za soundtrack, možemo se valjda samo lupiti po čelu i nastaviti dalje. Ili možete poslušati djeličak od čak trideset sekundi kojim nas stari Zane zadirkuje do neprepozntaljivosti.
Moreno Belić
