Otkada živi u izolaciji planine u Malagi gdje si je uredio studio, ovaj intrigantni španjolski producent izdaje punom parom. Posvetio se Bhakti yogi, istraživanju duhovnog razvoja i technu, a poslušate li bilo koju njegovu traku, posebice one novijeg datuma, osjetit ćete da se Eduardo de la Calle možda ne bi trebao posvetiti ničemu drugom.
Dvadeset godina bavljenja glazbom, kao i yoga i istraživanje duhovnosti, osjeti se u ugodnom, transcendentalnom, hipnotičkom zvuku Eduarda de la Callea koji, kreirajući svaki put jedinstvenu atmosferu, redovito obara s nogu. Kada bi ga opisivali detaljnije od techno ili minimal, njegov bi žanr uključivao riječi kao što je spiritualan ili meditativan. Ili možda yoga-techno!
Eduardo je vjeran analognom pristupu stvaranja, mašinama i sempliranju, čime stvara izrazito tople, melankolične i osjećajne glazbene trenutke, kakve ćete teško čuti od nekoga drugoga. Uistinu je poseban na svakom izdanju, koje unatoč prepoznatljivom điru, uspijeva svaki put učiniti drugačijim i zanimljivim. Iako mu trake nerijetko traju i po desetak minuta, kada sviraju, vrijeme prestaje postojati.
Njegova vinyl-only etiketa Analog Solutions, koja se bavi eksperimentalnim technom i umjetnost sempliranja, radi odlično, a Eduardo je izdavao i za labelove kao što su Modularz, Semantica i Cadenza. Proteklog je ljeta objavio dokumentarac o današnjoj glazbenoj sceni i njenom razvoju, ‘Beatz – Divergences & Contradictions of Electronic Music’. Snimao ga je 3 godine putujući po svijetu i gažama, uz minimalne tehničke uvjete i gotovo nikakav budžet, a sadrži intervjue s brojnim kolegama glazbenicima. Možete ga pogledati na LINKU.
Nakon EP-jeva ‘The Motorglider’ i ‘Precursors’ koje je izdao za Lucianov švicarski label Cadenza, vraća mu se i s najnovijim, ‘The Methodical Machines’ EP-jem, koji je izišao ovoga mjeseca. Pet prekrasnih traka raspoređenih na dvije ploče, stilski su i dalje vjerne minimal technu i neodoljivo vuku na fini detroitski soulful groove.
Poduža stvar ‘Gajapati’ uvodi nas u izdanje uz Sci-Fi efekte i svemirske sampleove, a postepeno se razvijajući, uvodi nas u nešto žešću ‘The Demigod’s Control’, koja će oduševiti ljubitelje analognog. ‘The Namuci’s Mystery’ sastavljena je od neobičnih perkusija, izobličenih syntheva i tribalastih bubnjeva, presvučenih acid zvukom. ‘White Noise For James’ odiše nešto ozbiljnijom i mračnijom atmosferom, dok je moj osobni favorit, ‘Concierto De Aranjuez’, spojio na prvu nespojivo – laganu gitaricu, frulu i klavir u okviru klasike, te techno ritam u pozadini, ali ipak vrlo prisutan. ‘Concierto De Aranjuez’ u originalu je skladba za gitaru i orkestar, španjolskog skladatelja klasične glazbe Joaquína Rodrigoa iz 1939. godine, inspirirana vrtovima u palači Real de Aranjuez.
Kao i svakom drugom izdanju ovog sjajnog glazbenika koje mi je prošlo kroz uši i dušu, ‘Methodical Machines’ EP-ju dodijelila bih ocjenu 10 od mogućih 5.
Daria Grudić
