Od ove subote, 7. veljače u klubu Sirup, počinje nova večer nazvana KICK IT!, u okviru koje možete začagati na rijedak psihodelični world wide zvuk s neobičnih ploča raznih stilova i žanrova – raw funk/soul, latino, afrobeat, underground disco, yugo groove, library, exotic, oddballs, cinematic, space, R’n’R, proto house&electro… O svemu smo ispitali jednog od mastermindova programa Nenada Borovića.
Program KICK IT! fokusiran je na DJ-eve koji su, kako kaže najava, ‘strasni kolekcionari rijetkih ploča i koji više od pola života, ako ne i cijeli život, provedu na koljenima u prašini nekok second hand dućana gramofonskih ploča u potrazi za savršenim, zapaljivim, zaboravljenim grooveom. To su oni Dj-evi koji dolaze iz digging kulture i flow koji grade u klubu zasnivaju uvijek na beskompromisnoj selekciji, čiji je cilj raspametiti publiku od plesa, ali i educirati – spasiti genijalnu glazbu od zaborava i predstaviti originalne verzije pjesama od čijih samplova je izrađena većina elektronske, hip hop i ostale glazbe koju danas slušamo.’
Prvi KICK IT! održat će se u subotu 7. veljače, kada će nastupiti rezidenti programa, veliki obožavatelji i kolekcionari gramofonskih ploča nafilanih sa rare grooveom: Mr Dirty Hairy (SoulKeks) , Dr. Smeđi Šećer (Kopaj Ovo!) , Borovich (SoulKeks, ŽednoUho).
Facebook Event: facebook.com/events/765616593530160/
>> Možes li nam reći kako zvuči yugo groove, a koje su karakteristike odd ball pjesme?
Yugo groove u domeni klupske plesne kulture a i šire, zvuči inspirirajuće, veselo, zavodljivo, emotivno za današnje vrijeme, a i psihodelično s obzirom na slobodu i nevinost u izvedbi glazbe tog vremena (od ’60-tih do cca prve polovice ’80-tih), kada je glazba globalno još uvijek bila mlada i neuprljana svirepim metodama hladne i nehumane glazbene industrije. Jedan od dragulja yugo groovea, koji mi u ovom trenutku prvi pada napamet i odgovara mom glazbenom senzibilitetu, ukusu i nije nužno namjenjen za dance floor (iako svaki floor ima svoj tune) je ‘Telepatija’ Tihomira Asanovića iz ’74.
Iako, što se tiče yugo groovea treba spomenuti najbitnije i najzaslužnije diggere, koji su doslovno patentirali yugo groove na plesnom podiju: Tetkine Radosti – Borka, Woo D, Bakto koji su po meni utemeljili yugo groove u klubove, zatim alfa i omega hrvatskog yugo groove diggera, po novome se zove Dr. Smeđi Šećer, pa zatim Dirty Hairy, koji kao englez ima prilicno zanimljiv odabir tune-ova, te Labosh koji je zajedno sa Željkom Luketićem za Croatia Records uredio kompilaciju Electronic Jugoton. S druge strane, tu je beogradski kolektiv Disco Not Disco (Brka, Lule, Shvabe), koji je nedavno reizdao prilicno rjedak i zaboravljen album ‘Zora’ u izvedbi Bobana Petrovića, te Funky Junkie iz Niša koji je izdao dvije bootleg kompilacije ‘Idi igraj Funk!’. Kad sam već spomenuo Disco Not Disco sa reizdanjem rijetkog yugo dragulja, albuma Bobana Petrovića ‘Zdravo’, izdvojio bih ovu instrumentalnu verziju ‘Zajedno srećni’ koja mi posebno zagrije dušu kada je čujem.
Oddball je naziv za žanr koji su također smislili diggeri, a odnosi se na glazbu koja je, kao što sama riječ kaže – otkačena. Često se to ne odnosi na to da je glazba ili preteška ili psihodelična ili čudnih ritmova, već se referira na atmosferu koju ta glazba donosi iz nekog perioda (npr. prije 40 godina), kada je vladao neki suludi trend, neka iskrivljenost u percepciji, kada se pionirski eksperimentiralo. Da dočaram, to može biti glazba iz neke francuske serije ’70-tih ili općenito stvar nekog izvođača iz perioda kada je LSD bio popularan… To može biti ritmična glazba ili samo spoken words ili neki rani eksperimenti sa elektronskom glazbom iz ’60-tih godina. Evo par primjera koji mi ovog trena padaju napamet:
Legendarni Raymond Scott – inovator instrumenata elektronske glazbe. Ovakvi ili slični komadi koriste se najčešće u mixu ili kao break nakon čega kreće npr. neka suluda bass linija.
Joe Meek, pionir audio inženjeringa, eksperimenata sa elektronskom glazbom, 1959. godina.
Potpuno sumanuta zarazna snimka smijeha s početka 20 stoljeća.
Za ovu se može samo reći – wierd america ’60s 😉
>> Koliko često kupuješ ploče i gdje ih najviše voliš kopati?
Ploče kupujem prilično često. Ponekad svakodnevno kada imam vremena i dovoljno love, ponekad tjedno, a ponekad zastanem i na dva, tri tjedna kada sam se dovoljno zatrpao jer želim sve to preslušati i uživati u slušanju jedne pjesme ili albuma pet puta zaredom, te uživanju u coveru. Na neki način vodim računa da mi ploče ne predstavljaju broj, neznam koliko ploča imam i ne želim da me odvuku na ovisničko dno. Zezam se, ali tko voli i kupuje ploče zna o čemu pričam – to je jedna velika strast koja kao i svaka druga može prijeći u opsesiju i ovisnost. Najviše volim kopati fizički u dućanima. Podjednako, na drugačije načine, volim i second hand dućane i ove sa novom robom. Ne volim komercijalne dućane sa antologijskim albumima i nabijenim cijenama. To je otimanje para, pogotovo ovdje kod nas, ploče im koštaju i duplo više nego vani. Neću nabrajati dućane, nek im je sa srećom.
U zagrebu obilazim povremeno sve second hand shopove: Karma (koju najvise volim), Free bird, Dobar zvuk, Roxy i još ovih par baš malih, kao što je Woodstock. S obzirom da živim blizu Hrelića skoknem i tamo nekada. Npr. na Hrelji sam u smeću pronašao jednu jako zanimljivu i rijetku singlicu sa turskom disco glazbom iz ’80-tih. Suština je da nikada ne znaš kada i gdje ćeš naletjeti na neku wow ploču. Mora se kopati da bi se našlo zlato.
Posebna pohvala ide Mariju Novaku, koji je otvorio Pitch Vinyl shop u kojem možete naći svakojaku underground elektronsku glazbu, ali također i onu opskurnu drugih žanrova. U dućanu je miks-pult i još par gramofona za preslušavanje, tako da se može u sreći i radosti slušati glazbu i kupiti ploču. Također, tu je i novootvoreni konceptulani shop/galerija Bon Ton koji je otvorio Pepi iz Freilaufa. Genijalan dućan nudi odličan šarolik izbor klupske glazbe raznih žanrova, ali i ostale glazbe van klupske kulture. Odlična selekcija! Super je što u bon tonu, pored ploča, možete uživati u cjelokupnom doživljaju klupske kulutre ili nešto od toga i kupiti, jer tu je vintage soundsystem, razni rotary mikseri, magnetofoni, knjige o klupskoj kulturi, super cool majice i svašta nešto. Baš je cool, kao neko svetište ili muzej DJ kulture prezentiran sa ukusom i na moderan način.
Gdje god da putujem, obiđem u pravilu jedan second hand i jedan dućan s novim izdanjima. To je super uživancija i mogao bih za pare kopati ploče i dobro i kvalitetno klopati kad se umorim. Tu su i web dućani, iako su poštarine postale baš visoke pa je to čitava akcija kad se kupuje, treba vremena da se složi paket koji je isplativ. Koristim dosta različitih web shopova, npr: Rush Hour, Red Eye, Invisible City, Red Light, Serendeepity, Kristine, Discogs…
>> Da moraš odabrati jednu jedinu koju ćeš slušati do kraja života, koja bi to bila?
To moram odlučiti sada kao da će za 5 minuta smak svijeta, jer inače to nije moguće odgovoriti. 1,2,3, zamišljam smak svijeta… Ok, ne smije imati vokal jer ću prohalucinirati i zamrziti izvođača, mora biti neki super loop s kojim se može i spavati i sanjati, raditi, živjeti, voljeti, ali i plesati. Neka to bude Harvyjev Re-edit, Bill Withers – ‘You got the stuff’, koji je Harvey nazvao ‘Shine on’. To je isto kao kad bih recimo odabrao da do kraja života za doručak jedem njemačku perecu sa putrom i šolju čvrstog jogurta – jednostavno, univerzalno, vječno, i u repeticiji neće zasmetati nekim prenaglašenim sastojkom.
>> Što misliš o sve većem rastu ljubitelja, pa tako i prodaje vinila, kako je došlo do toga?
Bez vezivanja na mnoge teorije i istraživanja, po nekom intuitivnom mišljenju mislim da je jednostavno tehnologija istrošila što je imala za reći sa Mp3 manijom. Ludo doba! Prođoše i kazete, CD-i će uvijek tu negdje bit, mini discovi su bili očigledno promašaj… Industralizacija i monopol. No, eto, povratak ploča je jedan pozitivan primjer općenito kako ‘plastične’ stvari bez duše imaju svoj vijek trajanja. Taj optimizam se može prenijeti npr. i na pozitivno razmišljanje o trenutnoj teškoj situaciju u zemlji i svijetu – bit će bolje, ovo je sve nerealno i lagano se izlizalo i došlo do peaka na amplitudi. Vinil kao format ima priču: snimljena glazba na vynilu ima dinamiku i vjerno prenosi zvuk instrumenta iz studija ili live-a, ploča ima veliki cover koji je vizualna priča glazbe… Prema ploči moraš imati odnos da bi je slušao, moraš ju upoznati. Često je moraš pipnuti, okrenuti, obrisati. Ako joj se ne posvetiš, ona propadne kao i sve što ima dušu. Tako da jedan od razloga za povratak ploča zasigurno i potreba za toplinom i/ili identifikacijom koju ploča nosi, a ostali formati medija ne.
Druga stvar, za koju su zaslužni sami izvođači, je ponuda i prodaja vinila na koncertima. Neki su to oduvijek radili i nikada nisu prestali, kao DIY punk, garage RnR kultura, a to čine i neki elektronski producenti. Dakle, bendovi su krenuli snimati ploče i masovno ih donositi na koncerte u trenutku kada je postalo IN biti retro i onda su ljudi krenuli kupovati ploče, često neimajući gramofon ali vjerujući da je to cool, čisto iz pomodarstva. Kako god, ploče se prilično dobro prodaju na koncertima i bendovi srednjeg formata često više zarade na prodaji ploča, nego na samom honoraru.
Globalna industralizacija je naravno iskoristila i taj moment ljudske potrebe za nečim toplim i rekla ‘Retro je cool kupujte ploče i adidas tenisice iz 80ih!’. Čini mi se da je to, doduše, manje zlo od neke skroz plastične industrije i vjerujem da će ‘ONI’ u jednim trenutku sami sebe uništiti, a da neće biti svjesni. Onda slijedi malo blagostanja, pa onda opet malo sranja. To je jednostavno dinamika kosmosa u kojoj se mi trebamo opustiti i plivati, ali češće se opustiti i pustiti da nas struja nosi… Odoh u metafiziku, ali diggeri upravo tako i percipiraju ploču. Naposljetku, za povratak vinila zaslužni su i diggeri u popriličnoj mjeri, jer fanatičnu strast i ljubav ne može ništa zaustaviti. Upravo taj yugo groove je dobar primjer i Tetkine radosti koje su zaista priblizile gramofonsku ploču širokim masama.
>> Što očekuješ od večeri Kick It, misliš li da postoji dovoljno ljubitelja zanimljivih i rijetkih ploča u Zagrebu?
Kick It! je projekt nastao u roku od 15 minuta, u telefonskom razgovoru s Menigom iz Pozitivnog Ritma. Kako kaže stih meni dragog benda Kanda Kodža I Nebojša: ‘prave se stvari događaju brzo’. Jako brzo smo shvatili da je jedno ovakvo veče potrebno gradu. Klabing u Zagrebu je jako dobar u zadnje vrijeme, ponuda je bombastična. No, najvećim dijelom je fokusirana na elekronsku glazbu. Kick it! bi trebao predstavljati neku vrstu balansa u ponudi, neku vrstu stare birtije gdje dođu SVI uživati u originalnim samplovima od kojih je napravljena velika količina elektronske i druge plesne klupske glazbe.
U tome je štos, naime, glazba koju ćemo mi vrtjeti nije neka glazba za koju ti treba fakultet, nego baš suprotno, to je glazba koja lako dopire do širokih masa i na koju apsolutno svi dobro reagiraju, osim onih koji ne dopuste svojom tvrdoglavošću da glazba dopre do njih. Glazba koju ćemo vrtjeti je korjen klupske kulture, tako da ćemo sigirno čuti masu klasika u kojima će se prepoznati semplovi nekih današnjih hitova. No, na kraju na partyjima sve zavisi o komunikaciji između publike i DJ-a i još masu mikro-faktora koji se trebaju pogoditi da bi se dogodilo ONO baaam… ☺ Tako da držim fige za faktore.
O Dirty Hairyu i Dr. Smeđem Šećeru neću ništa reći posebno, osim da se oni moraju vidjeti i poslušati. To su breaks DJ-evi, tako da je njihov nastup ujendo i performans – miks je uvijek unikatan i neponovljiv. O selekciji glazbe ću reći samo da su oni doktori crnačkog organskog groovea, a uz to i yugo groovea. Očekujem i osjećam dobru energiju i imam jednu želju koju će reći classic tune ispod umjesto mene:
‘I wanna see all my friends at once/I’d do anything to get a chance to go bang, I wanna go bang’
KICK IT !
Daria Grudić
