Prije malo više od mjesec dana Mark Henning je gostovao u Zagrebu na rasprodanom privatnom tulumu (Deep’n Out) koji se odvio iza zatvorenih vrata Das Hausa. Naš novinar i support DJ ujedno i odgovoran za ovo gostovanje nije zaboravio svoju novinarsku ulogu pa je svome gostu postavio nekoliko pitanja.
Razgovarao: Neven Prišuta
Photo: Karla Jurić
> Koji je bio tvoj prvi dodir s elektronskom glazbom i što je dovelo do ljubavi koja je rezultirala time da glazba postane tvoj život?
Slušanje LTJ Bukemove kompilacije ‘Logical Progression‘ je bio definirajući moment. Bio sam zakačen istog trena. To je bilo oko 1996. godine. Ta priča je rezultirala time da godinu, dvije nakon toga krenem u ozbiljnije klupsko partijanje. Techno party ‘Atomic Jam‘ u Que klubu u Birminghamu krajem 90′-tih i početkom 00’-tih godina bio je ogromna inspiracija.
> Što te motivira da radiš glazbu?
Imam konstantan poriv da radim trake i eksperimentiram u svom studiju..to je zapravo neki oblik ovisnosti. Slušanje nove, inspirativne glazbe me motivira zaista više od ičega u pokušajima da isproduciram nešto jednako dobro (ili nadam se bolje!). Naravno sad kad je glazba moj posao u punom radnom vremenu i imam obitelj koju treba prehraniti postoji i izvjesni pritisak da budem komercijalno uspješan, no zaista se jako trudim da me to ne omete u umjetničkom izričaju koji želim postići.
> Govoreći o kreaciji glazbe, možeš li opisati kreativni proces, da li se događa prirodno kad si za mašinama ili više ide u smjeru naviranja ideja u snu?
Većinu vremena samo ubacujem hrpu zvukova i ideja u kotao i onda puštam mašinama da čine svoje…to je onda slučaj neprekidnog eksperimentiranja, pokušaja i pogrešaka i rafiniranja sve dok nisam sretan s onime što čujem. Ponekad sam nakon slušanja odlične nove ploče inspiriran isprobati nešto novo u studiju, ali rijetko se radi o momentu ‘paljenja žarulje‘ koji neki pisci i producenti znaju iskusiti.
> Koji su (bili) tvoji najveći glazbeni utjecaji, glazba koja je oblikovala tvoj ukus u selekciji, ali i produkcijama?
U terminima prošlosti – drum&bass sa kraja devedesetih, techno i UK tech-house su imali najdugotrajniji utjecaj. Sve što sam volio između 1996. i 2001. zauzima posebno mjesto u mom srcu. Primjerice Jeff Mills, Richie Hawtin (iz Decks, FX & 909 razdoblja), Mr. G, G-Flame, Craig Richards, Gaetano Parisio, Mosaic Records, Force Inc, Studio 1, G-Man…
U terminima sadašnjosti – Danas volim toliku hrpetinu stvari da je to teško sve pokriti…neki od trenutnih favorita su The Analogue Cops, Delroy Edwards, Dixon Avenue Basement Jams, Trus’me, ROD, Fishermen, Paranoid London, DJ Deeon…
> Kad DJ-aš koji je tvoj pristup selekciji traka, fokusiraš li se na zvuk koji želiš reproducirati, priču koju želiš ispričati, ili na prilagodbu onome što publika želi čuti i kako balansiraš između navedenih motiva?
Uvijek se radi o miksu svega navedenog. Ponekad svaka traka uplovi u sljedeću i jako je jednostavno, a ponekad se stvarno radi o teškom radu. Sve zapravo ovisi o vibri koja je dominantna tu noć i naravno o publici. Vrlo često dolazim s poprilično jasnom strategijom, no nakon 5 minuta odbacujem ideju i idem u novom smjeru. Zapravo se ponajviše radi o podrobnom poznavanju vlastitih traka.
> Kako ti se svidjelo svirati u Das Hausu?
Nauživao sam se. To je upravo mjesto na kakvom želim svirati – malo, prljavo, sirovo, mračno…savršeno.
> Danas je mnogo priča o digitalnom DJ-ingu i staroj školi DJ-anja na gramofonima/pločama. Dok neki zagovaraju isključivo vinyl DJ-e, drugi prihvaćaju i veličaju mogućnosti koje nude digitalna rješenja. Kakvo je tvoje viđenje ove tematike?
Prestao sam mariti o čitavoj temi poprilično davno. Počeo sam svirajući na vinylu, zatim sam koristio Traktor-Vinyl mnogo godina no na kraju sam imao suviše tehničkih problema te sam se prebacio na USB odnosno suvremene CJD plejere. Ponekad mi fali svirati vinyl, ali mi ne fali tegliti krejt pun ploča okolo. I dalje kupujem mnoštvo ploča – ali u svom studiju ih prebacujem u digitalni oblik i tako ih sviram. Volim mogućnosti loopinga i re-editinga koje nudi digitalni DJ-ing.
> Mnogi DJ-i i producenti ostvaruju gigove na osnovu njihovih produkcija, koje mogu biti daleko od onoga za što su sposobni kao DJ-i, a neki vrhunski DJ-i ostaju ispod radara zato što ne produciraju. Kako vidiš odnos između DJ-inga i produkcije iz svoje perspektive s obzirom da si poprilično aktivan u oboje?
Vidim ih kao odvojene i jednako važne dijelove moga posla. Naravno da moram producirati kako bih ostvario gigove (i moje produkcije su ono po čemu sam prvenstveno poznat) ali nakon što sam prestao nastupati live prije nekoliko godina mislim (nadam se) da me ljudi vide i kao sposobnog DJ-a. To me čini sretnim jer većinu vremena uživam prepustiti se prirodnom toku koji se dogodi u studiju – i često izdajem glazbu koja nije skroz u skladu s onime što puštam na nastupima. Ovo naravno može zbuniti promotore i klabere jer očekuju nešto drugo kad dođu čuti moj natup…ali za mene je užitak klabinga cjelonoćno povjerenje u DJ postav. Na kraju krajeva, ja sam samo kit koji koji radi trake i kit koji voli DJ-ati. Ne želim se sputavati razmišljajući o žanrovima i podžanrovima previše.
> Za kraj, možeš li podijeliti jednu elektronsku traku koja je oblikovala tvoj ukus u ranim godinama njegova razvoja – svojevrsni korijen tvojeg današnjeg glazbenog izričaja, to bi bilo divno.
Jedan od mojih najvećih favorita je Aril Brikha – Groove La Chord
