DJ TLR: ‘Jednom kada razbiješ barijere vlastitog ukusa, možda i drugi učine isto’

U četvrtak, 30. travnja, legendarni Crème Organization u zagrebačkom Sirupu slavi 15 godina svog rada, a rođendansko slavlje predvodit će glavni i odgovorni Crèmea, DJ TLR, DJ Overdose i Ekstraktovi vragolani. Povodom ove obljetnice porazgovarali smo s DJ TLR-om koji nam je otkrio nekoliko mudrosti prikupljenih iz svog dugogodišnjeg i sadržajnog glazbenog putovanja, od 90-tih do danas.

DJ TLR osnovao je Crème Organization 2000. godine u Den Haagu, inspiriran Bunker Recordsom, ali i vlastitim težnjama da ostavi trag na sceni. Ostajući vjeran punkerskom mentalitetu, DIY filozofiji i njegujući autentičnost u pristupu glazbi, DJ TLR u tome je i uspio, a Crème Organization danas broji više od 100 izdanja i okuplja neka od najrafiniranijih imena svijeta elektroničke glazbe. Na TLR-ovom labelu izdavali su Legowelt, JTC, John Heckle, Orgue Electronique, Basic Soul Unit, Traxx, Rude 66, Marquis Hawkes, Xosar i brojni drugi, među njima i DJ Overdose kojeg ćemo imati priliku čuti ovog četvrtka. DJ Overdose, također rodom iz Nizozemske, poznat je i pod imenom Model Man, a njegova se glazba osim na Crèmeu našla i na Murder Capitalu, Lunar Discu, Pinkmanu i Viewlexxu. Uz Nizozemce, rođendansko slavlje će uveličati i momci iz Ekstrakta – Labud, Mimi i Novell. Svi ste pozvani!

Razgovarala: Sara S.

Crème Organization je aktivan već 15 godina i želimo mu da tako i nastavi. Koja je glavna filozofija, misao vodilja Crèmea?

Teško je reći da postoji nekakva glavna filozofija budući da je sve uglavnom bazirano na mojim instinktima. Vjeruj u ono što radiš, rekao bih, jer ti si prvo i najvažnije mjerilo za sve. Jednom kada sam razbiješ barijere vlastitog ukusa, možda i drugi učine isto, a ako ne učine, tebi svejedno ostaje nešto u čemu možeš uživati. Nitko nam nije autoritet osim nama samih.

Kažu da je za uspjeh potrebno nešto talenta i puno sreće, a ja bih dodala i predani rad u tu jednadžbu. Smatraš li se uspješnim u onom što radiš, koji je tvoj recept?

I najviše drvo u šumi može biti takvo jedino ako su uvjeti koje ga okružuju savršeni. Bilo kakav talent koji imamo treba biti u pogodnom okruženju kako bi rastao. Dio toga jest sreća, ali ljudi se često sele u veće šume, odnosno gradove poput Berlina ili Londona u kojima je infrastruktura mnogo veća. To možda i djeluje kao dobar plan, ali tamo je pak još više drveća s kojima se treba natjecati. U svakom slučaju, da imam neki recept, vjerojatno bih sada bio vladar svijeta. Nažalost, mislim da on kao takav uopće ni ne postoji. Isto tako, vjerojatno nije toliko ni važan jer postoji mnogo načina za definirati uspjeh u životu, a posao ne mora uvijek biti jedan od njih.

Cremeorganization

Što je najbolja stvar kod vođenja labela s tako bogatom pozadinom, a što najgora?

Pa, najbolja stvar jest imati label s tako bogatom pozadinom, ali svejedno, to nije bilo planirano. Jednostavno je raslo i ljudima se odjednom promijenio pogled na to. Za mene koji sam oduvijek u tome je sve isto. Ne vidim nikakve mane, dapače, zdravije je nego ikad i mogu raditi manje više što želim, tako da zbilja nemam prigovore.

Diskografiju Crèmea čini dugačak popis odličnih izdanja. Imaš li svog nekog osobnog favorita?

Ovo su me već pitali i uvijek imam isti odgovor – sva mi se sviđaju na svoj način.

Ilustracije koje dolaze uz svako izdanje su individualna remek-djela. Godspill, njihov autor, je s Crèmeom od samog početka. Postoji li neka priča iza ove dugogodišnje suradnje, nekakva povezanost između njegovog stila i glazbe koja izlazi na Crèmeu?

Zajedno smo u ovome oduvijek i to nam je vrlo važno. Ne samo zbog artworka, nego zbog cijelog zajedničkog putovanja kroz sve ove godine. Zbilja mu ne moram ništa govoriti, on radi to što radi i meni to odgovara, bez puno rasprave. Moglo bi se jednostavno reći da nadopunjuje određene aspekte mog karaktera, i obrnuto.

CO-WPS600 (1)

Nedavno si lansirao R-Zone, pod-label opisan kao ‘sjenovito mjesto koje ne postoji u potpunosti, ali je uvijek u iščekivanju’, label na kojem poznati artisti mogu izdavati anonimno svoju glazbu, bez žanrovskih opterećenja i očekivanja labela. Što te potaknulo da pokreneš takav projekt? Postoji li određena klima na sceni elektroničke glazbe koja te motivirala?

Postoji mnogo labela s vrlo promjenjivim popisom artista… Mislim, dovoljno je pogledati arhivu Discogsa, isti izvođači – drugi kataloški bojevi, a većina njih zapravo je slična. Mi smo to u početku uvijek nastojali izbjegavati korištenjem neki čudnih imena i nadimaka. Nije da je koncept artista ili labela sam po sebi loš, nego dosada i uniformiranost koja se uz njih može pojaviti. Osim toga, artisti su ovih dana postali jako važni u klupskoj glazbi i sve se svelo samo na imena, imena, imena i grupacije. Ni ja sam ne mogu pobjeći od toga. Vidiš neko ime i ono te automatski asocira na nešto, dobro ili loše. Htio sam se odmaknuti od toga i vratiti se u vrijeme kada je sve bilo više otvoreno i nije bilo bitno tko je to, nego kakva je atmosfera. To su neka možda naivnija vremena, ali je ipak bilo malo zabavnije.

Već neko vrijeme se baviš DJ-anjem – što te inspirira u svakom novom nastupu? U čemu vidiš izazove?

Volim slušati i puštati stvari stvarno glasno. U miksanju su mi super trenutci koji se dogode neočekivano, a dobro funkcioniraju, poput neke avanture. Osim toga, volim putovati i (ponovno) posjećivati gradove i stare prijatelje. Nekad bude zbilja inspirativno, ali nekad je u samo u pitanju plaća.

Pročitala sam da si dijete glazbe iz 80-ih i 90-ih godina, pri tom ne mislim na rani techno, house i jungle, već prvenstveno na hardcore punk i rock. Ima li tvoje pankersko naslijeđe utjecaj na današnji pristup glazbi?

Uvijek me zanimala sirova i nerafinirana glazba s direktnim utjecajem, tako da u tome vidim povezanost. Instrumenti su nevažni, glazba je glazba je glazba, a sve granice između žanrova su difuzne, arbitrarne i stanju konstantne promjene. To su samo nazivi pomoću kojih opisujemo nešto što se čuje i osjeća. Ono što je zbilja važno je taj ‘učini sam’ stav, stvoriti mrežu prijatelja i istomišljenika te postati autonoman i neovisan od establišmenta. Danas se to ne čini toliko važno, ali prije je bilo puno teže, u vremenu kada je društvo bilo manje informatizirano i nitko nije nečuvenu snagu interneta imao pod svojim prstima. Ne možemo dovoljno precijeniti internet, utjecaj koji on danas ima na način rada je zapanjujuć.

Kakvo je tvoje mišljenje o zagrebačkoj sceni? 

Zapravo je jako dobra za tako malenu zemlju. Ljudi vole prigovarati, ali opseg stvari koje se ovdje događaju je prilično neobičan za grad ove veličine. Većina gradova u usporedbi sa Zagrebom nema ništa. Naravno da postoje mitska mjesta poput Pariza, Berlina, Londona, Barcelone i slično, ali to nije usporedivo. Ako pogledaš mjesta slična Zagrebu li čak veća, poput Lyona, Milana, Züricha, Münchena (koji su svi veći), Zagreb dobiva puno više bodova. Netko bi trebao osmisliti nekakvo mjerilo – omjer artista iz L.I.E.S.-a ili Crèmea po četvornom metru, per capita ili tako nešto. Iznenadili biste se.. Sirup, Das Haus, Masters, Grey Room, Mikser prije nego se zatvorio, Pitch Vinyl Shop, bon ton, pa čak i mjesta poput Močvare, Tvornice, SC-a, Kina Europa i ostalih kojih se ne mogu sjetiti i u kojima nikada nisam bio, svaki tjedan imaju nešto zanimljivo, a publika je sve obrazovanija i upućenija.

Iako nisi nov zagrebačkoj publici, uvijek nam je drago slušati te. Što spremaš za ovaj rođendanski nastup u četvrtak s vragolanima iz Ekstrakta?

Pa zapravo manje-više isto, neke nove stvari koje mi sada sada sviđaju i ponešto starih. Radit ću ono što uvijek i radim i nadam se da će se ljudima svidjeti.

____

KLIK NA EVENT

11138085_10155433233905597_2614479174019512004_n

PLAKAT: DJ Labud