Prije nego li zagrebački Sirup zatvori svoja vrata za ovu sezonu, a njegovi se posjetitelji rasprše po mnogobrojnim festivalima, Ekstrakt vam priprema party koji će vas lansirati, barem u mislima, na jedan od definitivnih favorita – Dimensions Festival.
Ove godine dašak atmosfere Dimensions Festivala u Zagreb donosi Kowton, mladi, ali dokazani protagonist britanske scene koja nam je dala dubstep, a potom i novi val techna vješto oblikovan iz sound system kulture.
Kowtonovi glazbeni korijeni sežu u Bristol, grad koji uz London predstavlja prijestolnicu novog vala elektronike koja je posljednjih nekoliko godina svoje mjesto pronašla i u zvučnicima onih koji su na spomen riječi tehcno ili house nekoć odlučno odmahivali glavom. Prije nego li se preselio u London, Joe Cowton je u Bristolu često posjećivao trgovinu s vinylima Rooted Recrods u kojoj je radio Peverelist, producent i vlasnik labela orijentiranog na eksperimentalnu stranu dubstepa Punch Drunk, s kojim bi često komentirao aktualna strujanja u glazbi. Nakon što se Rooted Records zatvorio, ubrzo je otvoren novi shop Idle Hands, iza čijeg pulta je sada stajao Kowton, i dalje ćaskajući s Peverelistom. Dva producenta zajedničku viziju glazbe i ljubav prema vinilyma odlučili su konkretizirati 2010. godine osnivanjem labela Livity Sound, a u priču su povukli i Craiga Stenneta, znanog i kao Asusu, kako bi stavili točku na i. Livity Sound danas je jedan od najzanimljivijih labela čiji je inovativni zvuk pomutio granice između bass glazbe i techna, a na njemu je izašlo 19 izdanja koja uglavnom potpisuju njegovi vlasnici.
- Kada se čita ili govori o novom valu britanskog techna koji se rodio iz britanske dubstep scene, uvijek se spomenu London I Bristol kao gradovi u kojima je ta glazba nastala. Ti si živio u oba grada – možeš li usporediti kakva je scena u njima?
Da, ja sam još uvijek u Peckhamu (London). London je sadržajniji: više je trgovina s pločama, klupskih večeri, ljudi koji aktivno zarađuju za život od glazbene industrije. Veličina grada dozvoljava više različitosti i ima više vanjskih utjecaja iz drugih kultura, bilo namjernih ili podsvjesnih. Budući da je grad tako velik, ljudi imaju tendenciju držati se svog područja – ako se neka večer održava u Sjevernom Londonu, da dođeš do tamo ti treba više od sat vremena, tako da se ljudi baš i ne povezuju koliko se možda misli.
U usporedbi s Londonom, Bristol je selo i stalno nalijećeš na iste ljude. To ima svoje prednosti i scena tamo je jako povezana, ali za moj ukus je s vremenom ipak postala malo klaustrofobična. U svakom slučaju je dobro mjesto za početi baviti se muzikom – labeli kao što su Idle Hands, Punch Drunk i Tectonic su napravili puno kako bi progurali nove talente.
- Za svoj osobni prijelaz od dubstepa na istraživanje ostalih žanrova elektronske glazbe moram zahvaliti tebi i artistima kao što su Kode9, Ramadanman, Martyn, Appleblim i Shackleton. Kako se tvoj zvuk razvio iz dubstepa prema technu i houseu? Što je bila prekretnica?
Mislim da je tijekom 2008. i 2009. godine dosta ljudi počelo osjećati da su do kraja istražili mogućnosti dubstepovog zvuka i počeli tražiti neke vanjske utjecaje. S druge strane, dosta berlinskih producenata inspiraciju je došlo tražiti u Veliku Britaniju – taj mračni, ogoljeni techno zvuk koji guraju ljudi poput, primjerice, Dettmana ima dosta toga zajedničkog s dubstepom.
Imena koja si spomenula – Peverelist, Shackleton, T++, Pearson Sound – su zaslužna za probijanje techna i UK glazbe, a način na koji su ih iskombinirali za njih je bio mačji kašalj. Mislim da u mom slučaju nije bilo neke konkretne prekretnice – uvijek sam uz dubstep slušao tehcno i house, ali kad sam čuo te ljude, znao sam da je to ono što i ja želim producirati i svirati.
- Iza tebe je nekoliko suradnja koje otkrivaju različite aspekte tebe kao producenta, ali suradnja s Juliom Bashmoreom je možda najosebujnija od svih. Kako je došlo do te suradnje i kako je bilo surađivati s njim?
Matta (Bashmore) znam već neko vrijeme, obojica smo u isto vrijeme živjeli u Bristolu, ali smo se zapravo počeli družiti tek prije nekoliko godina kada se on preselio u London. Mislim da me samo jedan dan nazvao i rekao da bi volio izdati moju stvar ‘And What’ i da bismo trebali napraviti neku suradnju koja će izaći s njom. Poslao sam mu neke bubnjeve, a on je učinio ostalo i tako je nastao naša prva zajednička 12″. Sad kad je slušam, mislim da je stvar imala puno potencijala i da je mogla biti bolja, ali smo bili brzopleti.
Sljedeća 12″ koju smo napravili zajedno kao Ekranoplan za Bakeov All Caps label je nešto na što sam zbilja ponosan. Napravili smo je u Red Bullovom studiju u Londonu dok je Bashmore bio rezident tamo. Matt ima zbilja dobro uho, tako da sam ja sjedio u pozadini i pustio ga odsvira hrpetinu riffova i onda dodao bubnjeve i dovršio je u svom studiju. To je definitivno najzabavnija ploča koju sam imao prilike snimati.
- Jesi inače naklon suradničkim projektima? Možeš li odabrati neki najdraži i što oni znače za tebe kao producenta?
I da i ne. Nekada su iritantni i frustrirajući, ali s druge strane je super družiti se s nekim u studiju. Rad u glazbenoj industriji je prilično osamljen – sam sam u studiju od ponedjeljka do četvrtka, a onda većinu vikenda uglavnom putujem. Lijepo je razbiti tu rutinu zajedničkim radom, a često se baš tada jave neke najbolje ideje. Kao najdražu suradnju bih izabrao Ekrnoplan koji sam ranije spomenuo ili ‘End Point’ s Peverelistom. To su stvari za koje sam siguran da ne bi mogle nastati bez drugog producenta.
- Tvoja zadnja suradnja s Pevom je izašla za vaš Livity Sound ranije ove godine. Pročitala sam ta je taj label nastao iz želje da definirate tu ‘sirovu i istraživačku crtu britanskog techna koja svoje korijene ima u dubu i soundsystem kulturi’. Kako izgleda vođenje labela? Što je najbolja, a što najgora stvar kod tog posla?
Najbolje je to što ljudi uživaju u onome što radimo i poštuju nas zbog toga. Što se tiče najgore stvari, mislim da je to pitanje za Peva – Tom je onaj koji se mora baviti dosadnim i vremenski nezahvalnim stvarima kao što su distribucija i računi.
Ja sam više zaduženi za onaj ‘umjetnički’ aspekt posla, a u zadnje vrijeme se najviše sporimo oko generalralnog usmjerenja labela. Radim što mogu kako bi se label činio onakvim kakvim bih ja htio da bude kao osoba koja kupuje ploče i posjećuje njihove večeri.
- Nakon što nas je izluđivao sa svojim odličnim singlovima i EP-jevima, Perason Sound je napokon ranije ove godine izdao svoj hvaljeni prvi album. Možemo li i od tebe očekivati takvo što?
Nadam se. Trenutno radim na nečemu što želim da bude savršeno, jer u suprotnom nema smisla. Možda ću oko Nove godine imati nešto spremno.
- Ima li istine u naslovu stvari ‘Never liked dancing’?
Haha. Da, imao sam fazu kada sam mrzio plesati, ali sada sam bolji. Prije sam samo htio visiti u kutu i piti.
- S tvog stajališta, koja je uloga DJ-a? misliš li da je važno tijekom nastupa održavati kontakt s publikom?
Mislim da DJ-anje podrazumijeva balansiranje između sviranja neke glazbe po kojoj si poznat, zabavljanja publike, ali i donekle testiranje njihove perspektive. Što se tiče publike, ako izgubiš kontakt s njom, znači da ne radiš dobro svoj posao. Mislim da je važno imati na umu da u underground glazbi uvijek ima određen postotak publike koja nema pojma tko si ti i zato treba započeti s nečim pristupačnim, a onda stvari odvesti u apstrakciju, ako je i publika voljna ići s tobom. Vještina je znati kada će i što funkcionirati.
- Kada se baci oko na diskografiju Livity Sounda i uoče samo izdanja koje potpisujete ti, Asusu i Pev, nemoguće je pomisliti da se zapravo radi o malom obiteljskom biznisu. Postoji li razlog zbog kojeg ste izdanja odlučili ograničiti samo na ona vaša (osim kompilacije s remiksima)?
Mislim da ne postoji određeni razlog zbog kojeg nismo izdavali tuđu muziku, jednostavno je ispalo ovako. Imali smo na umu određeni zvuk i sva trojica smo radili stvari koje su se uklapale u njega, tako da je imalo smisla i izdati ih. S Livityjem nikada nije postao neki obuhvatni plan – sve što se dogodilo rezultat je odluka koje smo donosili putem.
Hodge se nalazi na zadnjem izdanju, a i razgovarali smo s još nekim artistima tako da mislim da će se i to uskoro promijeniti.
- Šalju li vam ljudi svejedno demo snimke? Kada biste htjeli proširiti svoju Livtiy obitelj, koga biste uzeli kao novog člana?
Da, dobivamo dosta toga, ali ne i ono što se uklapa u našu viziju ili dovoljno kvalitetno. Baš samo nedavno na temelju dobivene demo snimke angažirali momka iz Pariza, Simo Cell, koji će snimiti 12″ za naš sub-label Dnuos Ytivil, ali to je rijetkost.
Da moram izabrati jednu osobu, to bi bio T++, iako mislim da je on u mirovni.
- Možeš li navesti neke DJ-e i producente čiji ti je rad trenutno najintrigantniji?
Oni koji mi prvi padaju napamet su Kassem Mosse, Shackleton, Pev, Hodge, Karenn, MMM, Barnt, Mood Hut, Bake, Tessela, A Made Up Sound, Pearson Sound, Asusu, Principe Disco…
- Koja je priča iza sestrinskog labela Livity Sounda, Dnuos Ytivil? Što im je zajedničko, osim slova u imenu?
Dnuos Ytivil je zapravo Pevov kanal za manje etablirane producente za koje smatra da se njihov zvuk uklapa u priču Livity Sounda, ali da još nisu spremni za glavni label. Trenutno imamo samo 5 izdanja, ali već sad se stvorila određena estetika: mračne čudljive trake prepune basa.
- Već si prije nastupao u Hrvatskoj na Dimensions i Hideout festivalima gdje nastupaš i ove godine. Kako su ti se svidjeli?
Na Dimensionsu festivalu prije dvije godine je bilo odlično. Imali smo Livity Sound show u Moatu u petak navečer, zatim Idle Hands boat party u subotu i svirali na Mungos hi-fi stejđu u nedjelju. To mi je bio jedan od najboljih setova koje sam odsvirao, iako je cijeli vikend bio fantastičan.
- Preferiraš li klubove ili festivale?
Klubove volim jer mogu puštati mračniju i čvršću muziku, ali volim i festivale jer bude sunčano i svi budu veseli.
- Ovo nije tvoj prvi nastup u Hrvatskoj, ali je prvi put da nastupaš u nekom klubu. Sa sigurnošću ti mogu reći da se puno ljudi veseli ovom nastupu.
Jedva čekam!
Kowtona ulovite ovaj petak u Sirupu gdje nastupa uz svoje domaćine iz Ekstrakta, ali i na Dimensions Festivalu, koji se održava od 26. do 30. kolovoza u Puli.
RAZGOVARALA: Sara S.
