Prije nego se lansirao na vrhove svjetskih ljestvica, indie dance zvuk su definirale ove tri trake – iako za njih možda još niste ni čuli!
Sam indie dance termin ili alternative dance je žanr koji miješa elemente rocka s elektronskom glazbom. Bilo da je riječ o instrumentima, poput gitara, bilo time što je uključena ritam mašina pjesme proizašle iz tog žanra često objedinjuju najbolje od oba svijeta – rock’n’roll i elektronika ruku pod ruku. Rezultat su rock stvari s elektronskom podlogom ili kako se netko dobro izrazio “dance glazba za rock ekipu”.
Na izlazak žanra na još veću pozornicu koju danas drže artisti poput Hot Chip, MGMT, Digitalism, The Chemical Brothers, Bloc Party, FKA twigs, i takva kul ekipa utjecale su sljedeće pjesme. Bez nekog posebnog poretka, osim što se radi o bandovima ili producentima koji su djelovali početkom 2000tih. Neki djeluju i dalje, no neki i ne.
Poslušajte.
Godina je 1999., The Rapture seli iz San Francisca u New York i piše himnu za žanr koji se smatra dance punkom. Pjesma ne izlazi sve do 2002. godine, a pitanje je da li bi i izašla da nije pala u ruke Jamesu Murphyu koji ju je isproducirao i izdao za svoj legendarni, i još uvijek živ, label DFA. Ostalo je povijest. A od 2014., oni također.
The Rapture – House of jealous lovers
Iste godine dešava se i izdanje još jedne epohalne trake koja definira cijeli žanr, kako tekstom, tako i ritmom i strukturom i energijom. Bila je to stvar koja je imala sve. I svi koji su je čuli imali su samo riječi hvale. Benda koji ju je izdao više nema, LCD Soundsystem R.I.P., ali pjevač i glavna kreativna snaga, a kao što ste i saznali i vlasnik DFA labela te faca zaslužna za pjesmu gore, James Murphy i dalje djeluje. Doduše, sklada glazbu uz pomoć zvukova iz teniskog meča, da dobro ste pročitali, i ponositi je vlasnik vinskog bara. Ovo je live snimka njihovog zadnjeg koncerta gdje izvode “Losing my edge”, 2014. godine u Madison Square Gardenu u New Yorku.
LCD Soundsystem – Losing my edge live
Manhead aka Headman aka Robi Insinna živi i radi u Švicarskoj, ali to ga ni najmanje ne smeta da izdaje stvari obojene rock elementima ili pak remiksira rock bendove dodajući im elektronske elemente poput momaka navedenih gore koji žive i djeluju u okruženju koje je ipak nešto produktivnije od Švicarske. Pjesma “Birth, school, work, death” u originalnoj je izvedbi od The Godfathers, a Manhead je iz nje 2005. napravio pravi crossover. Indie dance u pravom smislu te riječi. Rock snaga s elektroničkim beatom. Pomiče u oba smjera.
The Godfathers – Birth, school, work, death
Manhead – Birth, school, work, death rework
Kao što i sami vidite, granice među žanrovima postaju sve skliskije i bliže jedna drugoj. Rock se miješa s elektronikom i u tome nema ničeg lošeg. Dapače. Bring it on!
Lana Flander
