Od krajnje opskurnih techno čekićanja do estradnih koketiranja s klupskim zvukom, Hrvatska je dala svoj bizaran i egzotičan prilog rađanju rave kulture.
Naš misteriozni sugovornik iz Samobora vodi YouTube kanal pod imenom Dronemf S. – njegova zbirka uploada čuva blago domaćeg i stranog undergrounda svih žanrova. Za ovaj je prilog izabrao nekoliko traka sa samih početaka hrvatskog klupskog zvuka i pojasnio kontekst u kojem su nastale. Spominju se neka zanimljiva rana izdanja, a dobit ćete čak i uvid u genij kreativnog procesa Ivane Banfić! Naravno, ovdje smo tek zagrebali površinu, ali negdje se mora početi…
Brain Machine (Brandon Machine) je projekt kemijskog inžinjera i IT specijalista Davora Maričića. Pjesma je nastala neposredno nakon sto je Tajči, zadnja prava velika zvijezda ex-yu pop glazbe, otišla u Ameriku., te je 1993. objavljena na danas kultnoj domaćoj techno kompilaciji “Zagreb City Limited The Best Of ‘Techno’ Vol. 1“. Dakle, klasičan predstavnik tvrde techno škole, koja nije bila dio tzv. Cro dance scene, već je više išla prema Mayday školi techna i undergroundu. Unatoč tome, spot i stvar “Tay Chee is Not Dead” se neko vrijeme vrtila na televiziji i emisijama kao što je Hit Depo, a dan-danas stvar ima svojevrstan kultni status među fanovima domaće “zaboravljene” elektronske glazbe. Sredinom 90-tih, Davor ipak radi jedan dance hit i time zapravo postaje dio cro dance scene – pjesmu pod nazivom “Trenutak ili Dva (Ti i ja)”, koja spada u trivijalna ostvarenja hrvatske dance glazbe.
Zagrepčanin sa švedskom adresom Robert Hrušovar, Conny Karlsson i rođak Andreas Hrušovar 1985-te pokreću projekt zvan Smiles Of Fortune, koji je bio svojevrsni spoj minimalističke elektronike i tvrđeg EBM ritma. “Geisha Tit” je prilično moderna stvar, koja bi mogla proći i u današnje vrijeme, ali i na nekoj od elektroničkih Neue Deutsche Welle ili Flexi-Pop kompilacija.
I Bee, poznatija kao Ivana Banfić, karijeru započinje sredinom 80-tih, svirajući klavijature kao pratnja raznim poznatijim izvodačima, a od kasnih 80-tih počinje samostalno pjevati, kao akademski obrazovana glazbenica. Prvi solo album Vozi Me Polako iz 1991. predstavlja ju u klasičnom pop-rock i europop izdanju, a iduće godine ulazi u dance vode, sa izvođačima kao što su Senna M, Nikita, Kasandra, Simplicia itd..Od samog starta imala je ponešto drugačiji, malo agresivniji i moderniji pristup dance glazbi, a 1993. piše svakako najagresivniju stvar hrvatskog dancea, “Pizzeria”, koja je bliže raveu i hard techno zvuku, nego klišejiziranom dance soundu.Tvrdi ritam, nagli progresivni prijelaz i eksperimentalni zvukovi u pozadini čine ovu stvar jednom od najzanimljivijih “Cro” stvari s početka 90-tih. Inače, evo što je sama Banfićka napisala o nastanku pjesme: “Dok smo čekali da nam dođe pizza koju smo naručili, došlo mi je pitanje – jel’ ima pjesma o pizzeriji? Da li netko zna? Naravno da se nitko nije mogao sjetiti. Toliko ljudi ide u pizzerije i jede pizze, a nitko to nije opjevao i tako smo snimili pizzeriju – naravno da smo spot snimili u pizzeriji, gdje je nastala ideja same pjesme.” Za stvar postoji i odličan, podosta eksperimentalan i agresivan spot, koji se neko vrijeme vrtio na Hit Depou, a mislim da je jedno vrijeme bio blizu prvog mjesta.
PI je projekt o kojem zaista ne znam puno, osim da je nastao u Zagrebu kasnih 80-tih i da je stvarao minimalističku kombinaciju tvrdog electro/EBM sounda s ranim techno zvukovima, kakva je primjerice pjesma “Nevidljiva Okruženja”. Njihov ostali materijal naginje ambijentalnoj elektroničkoj glazbi, a često koriste eksperimentalan zvuk i estetiku.
Nostromo je još jedan predstavnik tvrde zagrebačke techno scene s početka 90-tih. Nemam pojma tko se krije iza pseudonima, no zastupljeni su sa dvije stvari na kompilaciji ranog Cro techna Zagreb City Limited, kojoj je idejni začetnik Dinko Bažadona (pokretač Future Shocka s Damirom Cuculićem), a izdana je 1993. za Dancing Bear. Odlična stvar “Sound Of Agram” počinje eksperimentalnim zvukom u stilu “Adulteress Punsihement” Riz Ortolanija, te nastavlja u klasičnom tvrdom techno ritmu srednje brzine. Druga stvar s kompilacije, “N.O.P.I.” je brža i bliža je hard technu – underground rave soundu. Što reći, danas se veličaju neki klišejizirani dance revivalovi, a ova glazba, koja je bila totalno napredna, danas je posve zaboravljena.
Legen nastaju 1992., a njihov je zvuk u početku bio svojevrstan spoj etna sa darkerskim soundom – nešto slično je već viđeno na prostoru ex-yu u glazbi makedonskih Mizar. Ubrzo zvuku dodaju i elektronske elemente, čime postaju jedan od najinovativnijih domaćih bendova 90-tih: pankerska energija, arhaične bajalice i technoidno prangijanje. Singl “Kolo” je nastao krajem 1994., a klupska je verzija za spot je izašla početkom 1995. i postala veliki hit na televiziji, pa uživa svojevrstan kultni status. Efektan spoj mračnjastva, progresivne elektronike (elektronički riff neodoljivo podsjeća na Prodigyev hit Voodoo People) i drevnog etno napjeva bio je pun pogodak. Pjesma je bila omiljena i među underground publikom i na estradi, a držala je prvo mjesto na Hit Depoa nekoliko tjedana. Inače, singl “Kolo” je snimljen u četiri verzije, a ostale tri su eksperimentalnije i bliže ritualnom zvuku.
