DJ Gogolesko - od RIZ-ovih gramofona do izazova Enygme

Jedan od graditelja hrvatske scene (sjećate li se kluba Mungos?) – setovi su mu čista vožnja, a uvijek je u nekoj akciji. Bacite uho na podcast!

Kako je tekao tvoj glazbeni put i što te nagnalo da se počneš baviti glazbom?

Odrastao sam svojevrsnom getu (u prognaničkom naselju), u zagrebačkoj Dubravi. Otkad znam za sebe okružen sam glazbom. Prvu kazetu gdje sam pjevao najveće hitove nekih ex-yu rock bendova, i recitirao nebuloznu dječju autorsku poeziju, snimio sam u dobi od 3 godine. Nisam još znao dobro ni pričati, ali melodiju i ritam sam skroz solidno hvatao.

Jedan od razloga zbog kojeg sam se počeo baviti glazbom jest jedna stara harmonika. Starija sestra je krenula na satove dok sam ja to kategorički odbijao. Užasavale su me note i sve te vježbe koje sam kriomice slušao na vratima sobe, dok je sestra ponavljala jedne te iste tonove. Malo po malo, počela je svirati i prave skladbe, pa sam se ohrabrio i krenuo njenim stopama. Vrlo brzo sam svladao osnove i počeo zabavljati goste, prijatelje, rodbinu… Makar sam uvijek imao skroman stav o sebi kao glazbeniku, uvijek sam znao da ću jednog dana i profesionalno uveseljavati ljude svojim nastupima.

Imao sam super priliku za usavršavanje miksanja jer sam već na samom početku karijere imao vlastitu house/techno emisiju na radiju Zelina. Tamo smo kolege i ja vježbali umijeće miksanja na dva stara RIZova gramofona. Paralelno s razvitkom emisije dobili smo i rezidenciju petkom u kultnom Mungosu. Izdvojio bih party gdje smo prvi put u Zagreb doveli DJ Peru Fullhousea, a uz njega je prvi put u Mungosu nastupio i DJ GO-CUT. Nastupio je i DJ Crystal Point, danas poznat kao Dante Benami. Odličan party koji je definitivno bio prekretnica u mojoj karijeri. Vrlo je bitan, jer je nakon njega tamo održano nekoliko fenomenalnih partyja proizašlih iz suradnje novoostvarenih kontakata baš na našem partyju.

Nakon toga sam uglavnom freelancao sve do negdje 2003. kada sam se povukao jer je polako umirao techno, a i domaća scena općenito. Od 2006. sam ponovo krenuo sa svirkama i organizacijom vlastitih partyja; kako privatnih tako i javnih. Izdvojio bih program “Cookies Bakers” koji sam u suradnji s DJ MALIm držao na životu nekoliko mjeseci. No sve do negdje 2010. je bilo više pauza nego nastupa. Tada sam ponovo počeo provoditi noći u klubovima i osjetio poriv da se više i ozbiljnije angažiram oko karijere. Već sljedeća godina pokazala se uspješnom, zaredale su se gaže, no u globalu nije bilo dovoljno partyja koji su me mogli zadovoljiti kao čagera. U toj pomalo tužnoj situaciji upoznao sam DJane Sylph. Bilo je tu i tamo kvalitetnih zabava, ali nas to nije nikako zadovoljavalo.

Nakon oporavljanja od jednog lošeg partyja, rođen je Šum na Umu; projekt osvješćivanja o važnosti glazbe na partyjima i sličnim događanjima. Krajem 2013. sam dobio rezidenciju u klubu Gjuro2, mjestu gdje je rođena zagrebačka underground scena. Kroz par mjeseci oživili smo klub, Sylph je uz mene i Šum dobila rezidenciju, i tamo smo radili urnebesne partyje sve do početka prošle godine. Preselili smo u One4One, današnju Cadenzu, gdje uglavnom jednom mjesečno organiziramo Šum na Umu. No krajem prošle godine dogodila se Enygma.

Reci nam nešto o rezidenciji u varaždinskoj Enygmi. Kako je započela ta suradnja, koja je misija kluba i kako je tvoj glazbeni ukus i tehnika puštanja prihvaćena od strane čagera?

U studenome prošle godine smo otišli u Enygmu na party i već ranije dogovoreno upoznavanje s gazdom kluba. Mario Golec (gazda) je čovjek s kojim dijelim iste snove o klubu, i koji ima jasnu viziju. U početku smo dogovorili rezidenciju i podršku u podizanju kluba, a i underground scene općenito. Glavna je misija pružiti ljudima kulturnu i kvalitetnu zabavu. I ranije sam puno vremena provodio na varaždinskim i čakovečkim partyjima i afterima. No već godinama tamo nisam ni plesao, a kamoli nastupao na nekom javnom partyju… Nakon dvije uspješne gaže i sve češćeg obitavanja u Enygmi uključio sam se i u planiranje programa. Također vodim i fan page, ljudi iz Šuma su zaduženi i za dizajn, marketing, copyright itd. Velika podrška u svemu je i prvi rezident kluba, DJ DEEG. Od prvog dana je tamo i sretni smo što uz sebe imamo čovjeka koji je na sceni aktivan još od prve polovice 90-ih.

Možemo li očekivati neka zanimljiva gostovanja u klubu u bliskoj budućnosti?

U budućnosti svakako planiramo gostovanja. Domaća malo češće naravno. Što se Šuma tiče, već 23.01. ćemo ugostiti Phoenix Kraundlera iz Koprivnice. Omiljen je među publikom i dugo nije nastupao u tim krajevima. Prvo strano gostovanje radimo 30.01. i bit će ih još…

Ja kažem Gogolesko pušta, a ti kažeš…?

… plesnu glazbu od koje 90 posto otpada na elektroniku a ostalih 10 posto često bude hip-hop, eksperimentalna glazba, rock. Jedan prijatelj, ujedno i kolega, je nakon jednog od mojih nastupa rekao: „što god da sviraš, house, techno, deep… ti ga baš voziš…“. Tako da bih svoje setove opisao kao putovanja, lude vožnje kroz bespuća sreće sagrađene od pomno odabranih traka koje moraju odgovarati trenutku na flooru. U počecima sam inzistirao na acid zvuku. Bilo je to ok, ali to nije materijal koji možeš svirati satima. Stoga sam počeo dosta šarati, tražio se u svim stilovima, a ujedno i pokušavao osjetiti publiku.

A sada malo trivije. Kad bi mogao birati bilo koji klub/festival na svijetu za svoj nastup, koji bi to bio i zašto?

Vjerojatno Moondance festival u Trogiru, jer je jedan od rijetkih festivala u domaćoj produkciji, a kvalitetom i ponudom daleko odskače od mase stranih festivala. A klub… definitivno Flex u Grazu; super vibra i vjerojatno najbolesniji sound koji sam ikad čuo!

Tko su tvoji uzori? Koga bi izdvojio kao zaista iznimnog DJa/producenta i zašto?

Uzora imam jako puno i nemam uopće. Ne znam kako bih to definirao, od svakoga upijam samo onaj dio koji me se dojmio. Umjetnici koji su svojim uratcima definirali moj život i glazbeni put su Ennio Morricone, Jim Morrison, Bob Marley, Riccardo Rocchi, Jeff Mills, Laurent Garnier, i mnogi drugi.

Kakav je tvoj stav o EDM-u?

Nemam baš neki stav. Smiješno mi je gledati te klaunove koji glume DJe, ali vjerujem da bar desetak posto ljudi koji krenu s EDMom otkriju i kvalitetnu underground glazbu. Jedino mi je bed kad kažem nekom da sam DJ pa sugovornik počne nabrajati neke od ranije spomenutih klaunova.

I za kraj, kaži nam nešto o podcastu. Planiraš li unaprijed setove ili puštaš spontano? Kakvu si vibru htio odaslati ovom selekcijom traka?

Podcast sam snimio selekcijom nešto „deepastijih“ no opet vrlo mrdoguznih i empatičnih skladbi. Poruka je uvijek ista: “Šum na Umu bio vazda s Vama”! Volim svirati ujutro, zatvoriti party i/ili produžiti u after. A ti setovi se dosta razlikuju od onih večernjih. Setove nikad ne planiram unaprijed, sviram kako osjetim publiku, a opet izbjegavam podilaženje istoj.