Luka Ivanović, Lukai svoj prvi kontakt sa elektronskom muzikom ostvario je kroz Drum and Bass, pod velikim uticajem britanske ekipe LTJ Bukem i Goldie. Redovim izlascima po beogradskim klubovima otkrio je moć tehna i progresiv zvuka koji su imali snažan uticaj na formiranje jedinstvenog muzičkog ukusa – Laurent Garnier, Carl Craig, Aphex Twin, John Digweed, Nick Warren, Dave Seaman, Josh Wink, Vince Watson i mnogi drugi odzvanjali su zidovima njegovog uma. Svoje mesto za pultom pronašao je 2012. godine, kada je počeo da organizuje Belgrade Lounge žurke u Beogradu. Dve klupske sezone i jednu rezidenturu u klubu WATS kasnije, Lukai je počeo da ubrzava i dobija česte bukinge u kultnom The Tube, dok ga danas možete zateći za pultovima klubova Mladost, DOT i KPTM.
U novoj epizodi Klubikon Podcasta, Lukai je spremio selekciju obojenu širokim spektrom emocija u kojoj je pokazao svoje umeće držanja pažnje slušaoca tokom celog trajanja seta, kao i vrhunsko pričanje priče kroz pažljivu promenu energije, tempa i dubine. Progressive u svom najboljem izdanju!
Koja se priča krije iza tvog miksa za Kubikon Podcast?
Iskopao sam dosta muzike u poslednje vreme, i iskren da budem, imao sam problem da izaberem prave trake za ovaj podcast, jer sam ovom selekcijom želeo da dočaram kupsku atmosferu. Uživajte!
Zašto je progressive ostavio toliki uticaj na tebe?
Moj stariji brat je imao dosta veliki uticaj na moj muzički ukus i sve je počelo kada sam bio tinejdzer. U njegovom kejsu sam pronasao CD “Bedrock – Mixed & Compiled by John Digweed” iz ’99 sa trakama poput: Voyager “Time Travel” i Bedrock “Heaven Scent”, Science Dept. “Persuasion”. Taj CD me je naterao da dalje istražujem muziku i idem na takve žurke. Istraživanje je deo ljudske prirode i preporučujem ljudima koji posećuju zurke da što više istražuju nepoznato.
Nekadašni si rezident kluba WATS. Po čemu je on bio poseban?
Mesec dana nakon što se WATS otvorio, organizovao sam žurku sa pod imenom Belgrade Lounge. Super je prošla i Dušan Kačarević mi je ponudio da budem rezident. Pored toga što mi je otvorio vrata drugih klubova, zaista sam proveo dve prelepe godine tamo – upoznao sam mnogo dobre ljude, naučio dosta o muzici, zvuku i kako se vodi klub. WATS je takođe bio poseban zato što je imao prelep pogled na Beograd sa dobro opremljenim šankom i jedinstvenim di-džej pultom.
Rejv kultura uzima sve većeg maha na domaćoj sceni. Ljudi se sve više okreću masivnim događajima, dok kafane i splavovi polako gube svoj sjaj. Međutim, klubova je sve manje i klupska kultura polako izumire. Zašto je ona toliko važna?
Beogradu nedostaju zimski klubovi kao što je bio The Tube, jer su ih veliki događaji finansijski pojeli. Ljudi se više opredeljuju za velike evente. Meni je iskreno žao, jer mi nedostaje ta intimna atmosfera koju klubovi pružaju. Setovi di-džejeva su drugačiji, a i muzika koju puštam mnogo bolje zvuči u klubu.
Šta bi na svakom većem i manjem događaju trebalo biti obezbeđeno za dobar i bezbedan provod?
Za dobar provod smatram da svaki klub/prostor trebao da poseduje dobrog VJ-a i profesionalno podešen zvuk. Za bezbedan provod obavezno obezbediti dobru ventilaciju.
Da li smatraš da je postojanje organizacije koja se bavi edukacijom i zaštitom klabera neophodno?
Da. Smatram da bi klabing portali trebali više da se pozabave tim stvarima.
Što više idemo na velike žurke, sve manje vidimo tog oduševljenja koje smo nekad doživljavali na žurkama – ruke u vazduhu, vokalno ispoljavanje zadovoljstva i generalna povratna informacija di-džeju da je masi dobro. Da li smatraš da je ljudima na velikim događajima sve teže da se opuste?
Siguran sam da je jedan od razloga prekomerna upotreba mobilnih telefona na žurkama nego ranije. Samim tim se gubi komunikacija između di-džeja i publike i dovodi do nedostatka pažnje, što na kraju gubi svaki smisao muzike.