Kad god pomislimo kako smo kao čovječanstvo izmislili sve moguće načine za prebacivanje u izmijenjeno stanje svijesti – odnosno, da si ne lažemo, za drogiranje – pojave se neki novi neočekivani sistemi. Jedan od najnovijih i svakako najneobičnijih je drogiranje slušanjem takozvanih binauralnih ritmova, prenosi Bug.
Binauralni ritam je iluzorni ton koji mozak stvara kada se svakom uhu zasebno prikazuju dva tona koji se malo razlikuju po svojoj frekvenciji. Tvrdi se da binauralni otkucaji mogu imati psihoaktivni učinak na mozak, iako postoje ograničena istraživanja o njihovoj učinkovitosti i sigurnosti. Studija objavljena u magazinu Drug and Alcohol Review istražila je kako i zašto ljudi koriste ove tonove, a prikupljeni podaci potječu iz Globalnog istraživanja o drogama 2021., baziranog na odgovorima više od 30.000 ljudi u 22 zemlje.
Ispitanici su binauralni ritam najčešće koristili kako bi se opustili ili zaspali (72 %) te promijenili raspoloženje (35 %), dok je njih 12 % izjavilo da pokušavaju postići sličan učinak kao kod psihodeličnih droga. Tome su obično bili skloni oni koji i inače koriste klasične psihodelike, objašnjava dr. Monica Barratt sa Sveučilišta RMIT u Melbourneu.
Istraživanje je pokazalo da se binauralnim ritmovima češće služe mlađi i oni koji koriste opojne droge. Korištenje binauralnih ritmova za doživljavanje promijenjenih stanja svijesti prijavilo je pet posto ispitanika. Prednjače Amerikanci (16 %), a iznad prosjeka binauralni ritmovi koriste se i u Meksiku (14 %) i Brazilu (11,5 %). Najpopularnija mjesta za slušanje binauralnih ritmova su stranice za streaming videa kao što su YouTube i Vimeo, a potom slijede Spotify i druge aplikacije za streaming glazbe. Korišteni audiozapisi često se nazivaju prema njihovoj namjeni, od meditacije do zapisa nazvanih po drogama, od kanabisa do MDMA-a.
Teoretski se smatra da binauralni ritmovi izazivaju promjene u mozgu, zahvaljujući načinu na koji naš senzorni sustav tumači različite niske frekvencije kada se unose zasebno u svako uho. Slušate li, na primjer, u jednom uhu ton od 400 herca, a u drugom onaj od 440, vaš će ga mozak protumačiti kao jedan, kao zujanje od 40 herca koje se nalazi negdje unutar glave. Ova interpretacija zahtijeva više od naše periferne slušne mašinerije; ona koristi kompleks moždanog debla zakopanog duboko u našim glavama, potičući neurone da se sinkroniziraju u valne obrasce povezane s opuštanjem.
