09.01.2017.

A Skitzo [SC | FB], Submarine Vibes [SC | YT | BP | FB | WEB]

Premda stvar kreće u karakterističnom tech-house ritmu sa slasnim, gumenim niskim frekvencijama, vrlo brzo se otkriva kako ovdje nije riječ o tipičnoj traci, kakvih je danas tržište puno. Ima ovdje klasičnih elemenata tech zvuka, ali su ukrašeni lijepim eteričnim pulsiranjima progressive melodije, čija blaga melankolija okida emocije. Ambijentalni pasaž u sredini zaziva zaboravljena sjećanja na izgubljeni kontinent i njegovu rajsku prirodu, da bi ponovno ustupila prednost voznome grooveu. Saznajte koja pozadina stoji iza ove inspiracije!

Zašto baš A Skitzo? Kako taj “nadimak” odražava tvoj karakter?

Duga i stara priča, ostaće tajna.

Spomenuo si da su na tvoj muzički stil utjecali otac i brat. Koje si elemente svog stila naslijedio od jednog, a koje od drugog?

Otac mi se bavi muzikom decenijama, sevdah je dio njegovog života, tako da je muzika bila uvijek prisutna u nasoj kući. Brat je uticao na mene kroz dosta različitih muzičkih žanrova, on me naučio da tražim nešto novo i originalno. Tako da sam od oca nasljedio da volim muziku, a od brata da uvijek tražim nesto inovativno.

Kroz karijeru si vrtio dosta različitih žanrova. Reci nam ukratko kako je tekao tvoj razvoj u elektroničkim muzičkim sferama – od prvih futurističkih zvukova koje si čuo, preko svladavanja producentskih i DJ vještina, sve do danas!

Na početku je sve krenulo 1989. sa Technotronic, moj brat je kupio “Pump Up The Jam” i od tada sam se zaljubio u dance i elektroničku muziku. Kasnije je došla acid house i jungle scena, sa kojom sam se zaljubio u Prodigy, Aphex Twin, Goldie, ali i takođe u hip-hop muziku, kao što su: A Tribe Called Quest, Gangstar, Mos Def, DJ Q Bert. Dosta je Ninja Tune etiketa uticala kao i Warp Records. Nakon DMC takmičenja i Red Bull Music Academy okrenuo sam se ka 4/4 zvuku, pokazujem interesovanje za muzičku produkciju i izdajem svoju prvu traku na vinilu “Code 1001” za slovenački label Stiropor. Iza toga dolazi izdanja za Media Blackout iz New Yorka, One Fold iz Londona, Hator Records, Stark Futures, Club Sessions, Blackout Entertainment itd.

Osim klupskim zvukom, baviš se i audio inžinjeringom. Reci nam koje su strane tih djelatnosti zajedničke, a u čemu se razlikuju?

Zajednička strana je da možeš biti kreativan i kad radiš muziku za film, teatar, reklamu, kao i kad radiš traku za dancefloor.

Obzirom na to da se baviš raznim žanrovima, kako pristupaš produkciji? Imaš li unaprijed sistematski razrađenu ideju kakav bi stil traka trebala odražavati ili veći dio proizlazi iz igre i eksperimentiranja?

Kada sam počeo sa produkcijom nisam imao taj osjećaj da prenesem zamišljenu ideju u glavi, već bi to bilo lutanje i experimentiranje, danas je to drugačije. Danas krećem od melodije koja mi se sviđa i preko nje razvijam dalje aranžman i u kom će smjeru da ide.

Što smatraš svojim najbitnijim alatima pri komponiranju? Kakav je tvoj stav prema klasičnoj “zagonetki” vezanoj za digitalni/analogni pristup?

Yamaha HS8, Macbook Pro, Logic software, MIDI kontroler. Počeo sam u ReBirth-u prve zvukove da radim, kasnije sam probao Reason, Acid, i zadržao sam se na Logicu. Analogni zvuk je nešto što je toplije i zvuči nam više živo, sam kontakt vas i instrumenta je bolji od virtualnog, ali mislim ako želite doći do određenog zvuka da možete takođe to uraditi i na vašem kompjuteru. Današnji VST-i su odlični, ja u tome radim svoju muziku, a ako imam priliku sa analognim izvorom, why not? Bitno je muziku slušati, razumjeti i raditi na sebi. Na kraju nije bitno šta koristiš, bitno je kako koristiš.

Odakle crpiš inspiraciju? Je li vezana za aspekte klupskog života i noćnih provoda ili dolazi iz svih područja tvog iskustva?

Inspiracija dolazi iz života generalno, različitih situacija, snova, ljudi, momenata i osjećaja.

Reci nam nešto o traci “Atlantis”, koja uskoro izlazi na Submarine Vibes – koja priča stoji iza nje, te kako je nastajala? Osim toga, ispričaj kako si stupio u kontakt s etiketom i koje je tvoje mišljenje o njenim dosadašnjim izdanjima!

“Atlantis” je nastala prije pola godine, bio sam inspirisan pričom koja stoji iza mitske zemlje. Poslao sam traku na Submarine Vibes i Hibrid mi je odgovorio da mu se sviđa, tako je krenula naša saradnja. Na EP-u “Atlantis” nalazi se i “Dont Stop” sa remiksevima koje su napravili Pammin i Mark Slee. Ako odete na SoundCloud stranicu Submarine Vibes možete naći dosta kvalitetne klupske muzike, pogotovo kad govorimo o deep house i tech žanrovima. Label raste iz dana u dan i želim etiketi puno uspjeha u budućnosti, drago mi je što sam dio te priče.

Sa svojim iskustvom na domaćoj sceni, opiši nam svoju perspektivu trenutnog stanja u regiji! Ima li nekih talenata na koje bismo trebali osobito obratiti pažnju?

Stanje u regiji se znatno poboljšalo, clubbing, festivali i edukacija se više i više širi. Drago mi je da se interesovanje za elektroničkom muzikom povećalo i da ljudi sve više počinju biti dio te kulture. Dosta je novih i talentovanih imena, teško je izdvojiti. Što se tiče nekog deep i tech zvuka, izdvojiću: Forniva, Zlatnichi, Rub A Dub, AA, Krilc, Hibrid, Sijah.

Koje najbitnije vještine čine tvoj stil za DJ pultom? Koliko improviziraš i kako se povezuješ s publikom?

Scratching i beat juggling, koristi sve što imaš na mixeru, CDJ-ima, gramofonima, kontroleru. Feedback je čudna stvar, tačnije to je neka pozitivna energija koja kruži na partyju. Uvijek set spremim unaprijed, samo nekad moraš i više da improvizuješ ako ne znaš gdje ideš da nastupaš.

Svirao si uz brojne zvijezde klupskog zvuka – od LTJ Bukema do Nine Kraviz. Kako se osjećaš nastupajući na velikim eventima kraj takve ekipe u odnosu na setove u intimnim klubovima?

Uvijek ću kazati da više volim svirku u klubu nego na festivalu, mada su i festivali posebna priča. Sve ima svoj vibe i nekad ti jednostavno leži da rolaš u nekom mračnom klubu, a nekad na nekom velikom festivalu pored mora ili na planini. U klubu se osjećam bliže publici i ljudima koji su na dance flooru.

Osim što produciraš i vrtiš, prenosiš i svoje znanje mlađim generacijama. Odaj nam par detalja o svojim radionicama i njihovim programima. Gdje i kada se može prijaviti za neku od njih?

“New Blood” je bio workshop koji sam radio u Ljubljani sa svojim prijateljom Adamom, u asocijaciji sa klubom K4. Imali smo 17 studenata i neki su od njih sad na lokalnoj sceni, što mi je strašno drago. Pored toga, radio sam kao gost kod prijatelja koji vode Scratch kliniku iz Maribora i udrugu Cut iz Rijeke. Trenutno spremam u Sarajevu jednu od radionica koja će trajati skoro tri mjeseca – uskoro, više informacija.

Koji su ti planovi za iduću godinu, vezano za daljnja izdanja, nastupe i radionice?

Za sljedeću godinu planiram da imam još više izdanja i nastupa, a i da upoznam još više talentovanih i dragih ljudi.