Maceo Plex & Program 2 – Revision feat. Giovanni
Nakon što je objavio svoje verzije klasika “Insomnia” i “You Know What I Got”, američko-kubanski DJ i producent Maceo Plex najavljuje studijski album singlom “Revision” u suradnji s producentom Program 2 i pjevačem Giovannijem. Videospot prati srednjovječnog lika u depresivnoj svakodnevici koji se u vizijama vraća u svoju prošlost, u 1993. godinu kada se kao mladi klaber zabavljao u legendarnom njujorškom klubu Limelight.

Stephan Bodzin – Boavista
Nakon što smo slušali najavni singl “Boavista” i njegov remiks kojeg potpisuje Innellea, sada slušamo i istoimeni album koji je Stephan Bodzin objavio za svoju etiketu Herzblut Recordings.

deGust – Hanging Points
Brazilac deGust izbacio je melodic house i techno EP “Floating Lines” za HIATO, etiketu koju vode njegovi sunarodnjaci BLANCAh i duo Binaryh. Klubikon je premijerno predstavio drugu traku “Hanging Points”.

Ako ste propustili, prošlom prilikom smo slušali i predstavili muziku koju potpisuju Bonobo, Elderbrook i EAS.

Bonobo – Tides feat. Jamila Woods
Nakon što je singlom “Rosewood” najavio izlazak novog albuma “Fragments” za Ninja Tune, Bonobo je izbacio i drugi singl “Tides” na kojem je gostuje američka pjevačica Jamila Woods.

Elderbrook “Innerlight”
Engleski muzičar Alexander Kotz, poznatiji kao Elderbrook, izbacio je EP “Innerlight” za Big Beat Records. Bob Moses, Louis The Child i Emmit Fenn dali su svoj doprinos redom na pjesmama “Inner Lights”, I’ll Find My Way To You” i “Dominoes”, a pjesmu “Black Mirror”, čiji videospot možete pogledati ispod, producirao je Kölsch.

EAS – Great Red Dragon
Nakon izdanja za etikete kao što su Perc Trax, Clergy ili SOMA, kalifornijski DJ i producent EAS izbacio je EP “Tsukuyomi” za OMEN Recordings. Klubikon je premijerno predstavio prvu traku “Great Red Dragon”.

Ako ste propustili, prošlom prilikom smo slušali i predstavili muziku koju potpisuju David Guetta, Oxia, Armin van Buuren, Vini Vici i James Welsh.

Trance Wax – El Nido (Skream Remix)
Dubstep pionir, britanski DJ i producent Oliver Jones, poznatiji kao Skream, za Anjunabeats izbacio je remiks trake “El Nido” koju potpisuje Trance Wax.

Boris Brejcha – Twisted Reality
Njemački majstor Boris Berjcha u svom high tech stilu za Ultra Music objavio je singl “Twisted Reality”. Pogledajte kako izgleda ta “Iskrivljena stvarnost”.

Disclosure – Observer Effect
75. izdanje legendarne serije DJ-Kicks umiksala su braća Disclosure. Miks “DJ​-​Kicks: Disclosure” sadrži 12 traka od kojih je pet ekskluziva, a za tri, “Deep Sea”, “Observer Effect” i “Fire (Disclosure Edit)”, zaslužna su braća Howard i Guy Lawrence. Sada poslušajte “Observer Effect”, a cijeli miks 15. listopada.

Ricardo Baez – This Track Is A Trap
Talijanski DJ i producent Ricardo Baez vratio se na svoju etiketu Tropical Animals s house i techno EP-jem “Find A Club”. Klubikon je premijerno predstavio techno traku “This Track Is A Trap”.

Olan! – hey wie geiz
Berlinski DJ i producent Olivier Zurkirchen, nama poznat kao Olan!, potpisuje osmo izdanje svoje etikete 0x01 Records. EP “Scalable Supervision” sadrži pet traka od kojih je Klubikon premijerno predstavio posljednju, “hey wie geiz”.

Ako ste propustili, prošlom prilikom smo slušali i predstavili muziku koju potpisuju Calvin Harris, Solardo, Bonobo, Faithless, Maga i BRÄLLE.

Love Regenerator, Solardo – Rollercoaster
Love Generator, iza kojeg se krije Škot Calvin Harris, i engleski duo Solardo izbacili su dva zajednička singla “Rollercoaster” i “All of a Sudden” za Columbia Records.

Bonobo – Rosewood
Britanski muzičar Simon Green, poznatiji kao Bonobo, vraća se nakon četiri godine – najavio je novi album “Fragments” koji izlazi 14. siječnja za Ninja Tune. Poslušajte prvi singl “Rosewood”.

Faithless – Everybody, Everybody
Legendarna grupa Faithless objavila je singl “Everybody, Everybody” čija old house vibra vodi ravno na plesne podije.

Maga – Traverse
Francuski DJ i producent Maga vraća se na Flying Circus Recordings, etiketu koju vodi duo Audiofly, s deep house EP-jem “The Clock Is Ticking”. Klubikon je premijerno predstavio drugu traku “Traverse”.

Chemtrailz – Play Me In 2086 (BRÄLLE Remix)
Treće izdanje svoje etikete Terra Novae, techno EP “Stargatecrasher”, objavio je Chemtrailz. Klubikon je premijerno predstavio remiks druge trake “Play Me In 2086” koji potpisuje BRÄLLE.

Ako ste propustili, prošlom prilikom smo slušali i predstavili muziku koju potpisuju DJ Koze, Donato Dozzy, Eris Drew, Kai van Dongen i Albert Chiovenda.

Između 17. i 21. ovog mjeseca po cijelom će se Amsterdamu, u njegovih oko 200 klubova i dvorana, razmiljeti 2500 izvođača i 600 govornika, a 23. će izdanje ove najveće elektroničke konferencije prema procjenama organizatora posjetiti oko 400 tisuća ljudi iz 100 različitih svjetskih država.

Među posljednjim najavljenim izvođačima nalaze se i &ME, Amp Fiddler, Bizzey, Bonobo, Boys Noize, Carista, Carl Craig, Cassy, DJ Teniss, Don Diablo, Eats Everything, Fenna Fiction, Ferry Corsten, Green Velvet, Headhunterz, Ida Engberg, Industrialyzer, Jennifer Cardini, Juan Atkins, Kaiserdisco, Kenny Dope, Kraak & Smaak, KSHMR, Laidback Luke, Legowelt, Len Faki, Luigi Madonna, Luke Slater, Netsky, Marcel Fengler, Marco Carola, Orbital, Oscar Mulero, Paula Temple, Perc, R3HAB, Radio Slave, Sam Feldt, Sasha, Solar, Virginia i Young Marco, a potpuni popis i sve ostale informacije možete pronaći na službenom sajtu.

Ako vam imena samih izvođača nisu dovoljna, još neke razloge zašto se posjet Amsterdamu u vrijeme ADE-a itekako isplati možete pronaći OVDJE.

Srijeda, 5. rujna

Koncert otvaranja Outlooka tradicionalno se održava ne na Fortu Punta Christo, nego u rimskoj Areni u središtu grada Pule. Dok sam bio na putu prema amfiteatru do mene je stigla vijest da je Wiley nažalost propustio let i da neće nastupiti. Ništa zato, ostalo je još zanimljivih artista koje ću popratiti s radošću.

Prvi na listi su Children of Zeus, hip-hop i soulful R&B duo iz Manchestera. Izrazito su ugodni uhu i fini. Upravo su objavili prvi album “Travel Light” koji ću sigurno preslušati kad se vratim kući, prisjećajući se lijepih festivalskih dana. Savršen uvod u Outlook Arenu 2018.

Prošle sam godine The Outlook Orchestra gledao prvi put i bio oduševljen njihovim zvukom i živim orkestralnim izvedbama najvećih hitova bass glazbe. Jedva ih čekam poslušati ponovno. Već ugodno popunjena Arena također čeka i giba se u zvukovima dubstepa. Ove godine su u tandemu sa Sir Davidom ‘Ram Jam’ Rodiganom, britanskom radijskom legendom i jednim od reggae i dancehall pionira koji je ovim koncertom proslavio 40 godina glazbenog djelovanja. Nastup orkestra s Rodiganom bila je svojevrsna retrospektiva povijesti glazbe Jamajke; krenuli sa ska, prelaze na rocksteady, pa reggae, pa dancehall, točno onako kako se zvuk razvijao kroz godine. Zatim drum & bass i jungle koji su britanski proizvodi devedesetih godina prošlog stoljeća, ali, naravno, nastali pod jakom utjecajima glazbe s Kariba. Dok je prošle godine orkestar Outlook izvodio najveće hitove bass glazbe s malo većim naglaskom na elektroniku i dubstep, ove godine su svirali svima dobro znane reggae standarde, i to uz ovacije publike i neprestano đuskanje.

Želja mi je pogledati Bonoba uživo još od kako je nastupao u Areni 2013., a ja nisam uspio biti prisutan zbog bolesti. Sad sam tu i veselim se. Čim je koncert krenuo, osjetila se euforija u zraku. Predivne orkestracije, s vrhunskom produkcijom zvuka, videa i svjetla sa čak 18 lasera i dosta izraženim bass dionicama u pjesmama. Upravo na otvaranju Outlooka Bonobo je završio veliku svjetsku turneju “Migration” od 173 koncerta na kojoj je promovirao hvaljeni istoimeni album nominiran za nagradu Grammy.

Nakon Bonoba su umjesto Wileyja nastupili dečki iz High Focus Recordsa s dozom pravog hip-hopa i raggamuffina, a za kraj večeri na pozornicu se penje kum drum & bassa Goldie MBE i uspješno završava vrhunski šou.

Četvrtak, 6. rujna

Oko 19 sati dolazim na poprište festivala i pozornicu The Beach gdje se za zalazak sunca vrti vrhunski drum & bass u režiji DJ Markyja. Kako sam već napomenuo u svojoj recenziji Dimensionsa, koji se na istom mjestu održao tjedan ranije, ulaz je pomaknut na betonirano košarkaško igralište te više nema hodanja po zemlji i blatu. Na sreću, na festivalu uopće nije bilo puno blata jer ove godine kiša uopće nije padala.

Na lokaciju se vraćam oko ponoći i hitro krećem prema Void Stageu gdje je Crucast takeover, a sviraju Skepsis i Bru-C. Crucast je novi fenomen na britanskoj bass i garage sceni s glazbom s jako žestokim bass linijama i pretežno mlađom publikom. Vlada veliki interes i tek što sam se provukao na pozornicu redari neko vrijeme više nisu puštali nikoga.

Nakon energičnog đuskanja na Voidu selim se u obližnju arenu Subdub gdje se odigrava večer SWAMP81. Iako je ove godine Sinai Sound System zamijenio starosjedioce Mungos, zvuk je i dalje odličan, jak, kristalan i jasan, s basevima koji tresu rebra i zube.

SWAMP81 je nezavisni label koji promovira glazbu s uspješnom fuzijom bassa i techna, a pratim ih od kako sam počeo dolaziti na Fort Punta Christo i mogu reći da mi njihov zvuk baš odgovara. Atmosferu kroz noć diže neizostavni MC Chunky. U vrijeme mog dolaska Pinch svira eksperimentalni bass i dubstep s natruhama dancehalla. Nakon njega šef etikete Loefah izvodi turbo mješavinu britanskog underground zvuka s naglaskom na bass i techno. Zatim Madam X, za koju kažu da je prva dama bass glazbe, uspješno nastavlja sa starim hitovima.

Kako bih još bolje ulovio atmosferu festivala, negdje na sredini večeri odlučujem se za šetnju do Clearinga gdje Shy FX razvaljuje svojim glazbenim izborom. Jungle s pametnim bassom privukao je, čini mi se, najviše posjetitelja i svi veselo đuskaju. Kraj prve večeri dočekujem uz istinsku legendu DJ Randalla na pozornici Garden, na kojoj svira svoj karakteristični zvuk drum & bassa iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Petak, 7. rujna

Petak sam odlučio provesti u Moatu, gdje se line-up čini blizak mojim glazbenim afinitetima, ali nije isključeno da tijekom noći odlutam negdje drugdje.

Stižem negdje na sredinu seta Shy Onea, koji čini šarena i zabavna mješavina raznog bassa. Zatim DJ Lag koji je šampion gqoma, novooformljenog stila elektroničke glazbe iz Južne Afrike. Fantastična, moderna i borbena dubstep-techno-dancehall-trap-grime vožnja žanrovskim granicama, s povremeno dosta mračnim sentimentom; dok svira cijelo vrijeme i animira publiku mikrofonom.

Barely Legal koja svira nakon DJ Laga je jedna od mojih omiljenijih DJ-ica i ovoga puta u Jarku (The Moat) svira savršen spoj UK techno-rave zvuka i bass glazbe. Završava profinjenim i dubokim drum & bassom, a ja zadovoljno đuskam.

Silas & Snare koji su uslijedili usporavaju priču i kotrljaju duboki dubstep koji se nakon nekoliko traka pretvara u UK techno, a zatim eksperimentalni i hipnotizirajući zvuk bass elektronike. U miks nakon toga ulaze sirovi dnb rolleri.

Večer završavam kao i u četvrtak, na Gardenu gdje DJ Serum vrti inteligentan drum & bass koji se do kraja pretvara u sveopće amen break ludilo, a prekaljeni MC dvojac GQ i LowQui održavaju raspoloženje na visini.

Iako nisam bio u Voidu, moram napomenuti kako se tamo održavao Deep Medi takeover, a Egoless iz Zagreba nastupio je u live izdanju odmah nakon Male. Egoless je već nekoliko godina dosta prisutan na UK sceni, iz njegovog rada vidimo da se trud isplati i samo neka tako i nastavi!

Subota, 8. rujna

U subotu su Clearing preuzele jake drum & bass snage, a ja sam svoju večer odlučio započeti upravo tamo. Stižem na zadnju stvar Spectrasoula – tko mi je kriv kad se spremam polako – ali siguran sam da će biti još prilike za uloviti ih narednih godina. Zatim se na stage penje Noisia i Clearing je ispunjen gotovo pa do kraja. Potpuno divlja energija, neuro drum & bass sa svakom stvari žešćom od one ranije. Dosta ludo!

Negdje pri kraju Noisije odlučujem se na šetnju prema pozornici Courtyard, svojevrsnom unutarnjem dvorištu tvrđave Punta Christo, gdje su večeras za glazbu zadužene 24hr Garage Girls s prijateljima. Lijepo je opet vidjeti prepuni Courtyard na mjestu gdje sam nastupio kao MC pred 5 godina s DJ Simplecraftom. Stižem dok Mikey B udara tvrdi bassline pred mnoštvom publike, a zatim se na stage penje Shosh, šefica 24hr Garage Girls koja vrti fini bassline i garage, ugodno i energično. Deadbeat UK nastavlja divljanje i svira uglavnom vlastitu bassline produkciju, a Vital Techniques & MC Pean kvalitetno razvaljuju do kraja.

Nedjelja, 9. rujna

Finalni dan Outlooka lagano je stigao, a ja se spremam provesti ga u Moatu gdje je “For The Love Of Garage” takeover. Ali za početak, oko 23:30 hitam prema Stablesima jer tamo svira najomiljeniji domaći drum & bass producent i DJ – Filip Motovunski. Lijepo je vidjeti kako se skupilo poprilično mnoštvo, svi đuskaju, a Motovunski reda hit za hitom uz odličnu pratnju Joea Rayguna na MC dužnostima.

Nakon Filipa sam se odlučio odmah spustiti u Jarak koji je pored Staja (The Stables) i uživati u UK garage glazbi do kraja festivala. Svira Mike Deliquent s dobrom selekcijom recentne bass/garage produkcije. Oko 1 sat na stage se penje MJ Cole, odličan producent koji je na garage sceni prisutan od ranih dana. Svirao je uglavnom svoje hitove, a tako i svojevrsnu UK garage himnu “Sincere”.

Uslijedio je publici dobro poznat Oneman s vatrenim nastupom uz iznenadni ulet nekoliko MC-ja koji zajedno stvaraju garage/grime ludnicu! Onemana je na pozornici zamijenila Barely Legal sa svojim drugim setom na ovogodišnjem Outlooku i malo mračnijom vibrom za zadnji dan festivala, ali svi đuskaju i svima je lijepo. Za sam kraj večeri i Outlooka 2018. u Moatu je nastupio Zed Bias, jedan od velikana britanske underground glazbe sa svojom mješavinom bassa, garagea i dubstepa.

Kao zaključak se nameće konstatacija da je s više od deset tisuća posjetitelja jedanaesti Outlook Festival uistinu najveći europski festival bass glazbe. Kroz pet dana u Puli je na 12 festivalskih pozornica nastupilo preko 300 artista sa svih strana svijeta. Ono što je specifično i jedinstveno jest taj spoj bass glazbe širokog spektra sa starom utvrdom i obližnjim plažama. Također bitna stavka je da uopće nije bilo kiše te se program odvijao nesmetano. Osim mog gustog noćnog rasporeda o kojem ste upravo čitali, pregršt je dnevnih aktivnosti: brodske zabave, Beach pozornica s bass vibracijama preko dana, Knowledge Arena i Sound Studio s DJ lekcijama i radionicama zvuka… Sve ono što treba istinskim ljubiteljima glazbe s bass predznakom tu se može naći, tako da bez razmišljanja mogu reći kako je Outlook postao naš drugi dom.

IZVIJESTIO: Vojko Mecena

FOTO: Daniel Kiršić, Marko Obradović Edge

Srijeda, 29. kolovoza

Standardno, koncert otvaranja Dimensionsa nije u Fortu nego u pulskoj Areni, rimskom amfiteatru u samom centru grada. Ulazim tik nakon što je pao mrak, a svoj live nastup upravo je započeo Nils Frahm. Savršen je to ugođaj za njegovu melankoličnu klasičnu glazbu i akorde na klaviru uz lagani dašak elektronike. Za početak festivala, izuzetno.

Nakon Nilsa slijedi kratka pauza za rastavljanje i postavljanje opreme pa onda i Kraftwerk. Kraftwerk sam gledao već nekoliko puta, ali ovo mi je prvi put u 3D varijanti. Niže se hit za hitom ovih pionira elektroničke muzike, a 3D vizuali jako pojačavaju glazbeni dojam. U jednom trenutku prikazali su i slijetanje letećeg tanjura pored Arene što je svima bilo jako kul. A kad sam u jednom trenutku pogledao po tribinama, amfiteatar je izgledao kao golemo kino s masama koje nose naočale za 3D.

Kraj otvaranja je ovoga puta pripao Moodymannu koji vrti eklektičan set prožet funkom i discom. Krenuo je s Fatimom Yamahom, a u sjećanju mi je ostao i hit Peggy Gou “It Makes You Forget”.

Četvrtak, 30. kolovoza

Na putu prema festivalskom ulazu čuju se jezici sa svih strana Europe; za neke uopće ne mogu razabrati odakle su. Moram primijetiti da je Dimensions ove godine postao uistinu internacionalan i dosadašnju dominaciju Engleza ne osjećam baš nigdje. Službeno se skupilo nešto više od šest tisuća posjetitelja. Pozitivna promjena za mene je i izmještanje festivalskog ulaza na košarkaško igralište u kampu pa se više ne mora gacati kroz blato prilikom ulaska na festival. Pohvalno je i da Dimensions objavljuje satnice nastupa na svojim društvenim kanalima, a također je i besplatno dostupna festivalska aplikacija sa satnicom i mogućnostima povezivanja festivalske publike.

Na službeno prvi festivalski dan ulazim nešto prije ponoći i krećem prema Voidu gdje me dočekuju Lena Willikens i Vladimir Ivković koji oduševljavaju sporim elektro breakbeatom. Zatim odlazim na The Garden i odlični Amp Fiddler Live kao one man show sa soulful vokalima i funky klavijaturama. Pjeva izvrsno. Prvih nekoliko minuta sam veselo đuskao i mislio kako DJ vrti soul ploče i tek onda skužio da lik pjeva uživo što me je baš fasciniralo. The Garden je ove godine pomaknut ulijevo s podijem koji je dosta poravnat, što je bolje nego prošle godine.

Kako bih propustio što manje, negdje oko 2 krećem na Moat gdje je večer preuzeo трип, label Nine Kraviz. Podulje čekanje svjedoči o njenoj popularnosti te nakon dvadesetak minuta silazim baš na početak njenog seta. Uživao sam u izvrsnom nastupu sibirske DJ zvijezde koja je izvela eklektičan i moćan set, nažalost nakratko prekinut između 3 i 3:30 zbog prolaska električne oluje. Nakon Nine pozornicu je preuzeo Bjarki koji je bio eksperimentalan i beskompromisan, a ja sam požurio na Clearing, glavnu pozornicu festivala, kako bih opet uhvatio Ninu. Nažalost, na Clearingu mi je Nina bila malo čudna, s nekoliko pogrešaka i problemima s uzemljenjem gramofona, međutim na kraju je sve ipak izvukla vrhunski.

Petak, 31. kolovoza

Za petak je bila najavljena kiša koja na sreću ipak nije padala. Zbog toga što mu nije stigao dio audio i videoopreme Jon Hopkins nažalost neće svirati live nego DJ set, ali ja se veselim i tome.
Ulazim na Fort nešto prije početka Peggy Gou na Gardenu. Producentica iz Južne Koreje s trenutnom adresom u Berlinu svira nešto žešće nego inače i dosta eklektično, a okupljeno mnoštvo uživa i skakuće.

Nakon Peggy selim se na Clearing gdje Jon Hopkins započinje svoj čarobni DJ set. Melankoličan, a opet s neprestanom ritmikom; kako vrijeme promiče žestina se povećava. Pa onda uleti trenutak melodije bez kicka i svi su rastopljeni. Jedan od najboljih setova kojima sam prisustvovao u posljednje vrijeme završava s “Bicep – Glue”.

Nakon Hopkinsa nastupaju domaće-internacionalni Jan Kinčl i Reggis Katie, nažalost pred jako malobrojnom publikom koja se poslije Jona jednostavno razbježala. Zvučali su mi dosta dobro, ali mišljenja sam da su ipak trebali svirati ranije jer bi ih gledalo više ljudi i večer bi tekla prirodnije.

Zatim se na pozornicu penje Avalon Emerson, jedna od mojih favoritkinja ovoga Dimensionsa i floor je opet ugodno popunjen. Avalon vrti dinamičan set prožet vlastitom produkcijom s breakbeatom i discom za kraj. Moram napomenuti kako je, po meni bezrazložno, glazba bila prekinuta oko 5 zbog električne oluje, ali nebo iznad festivala bilo je skoro pa vedro?! Nasreću, zvuk se vraća nakon desetak minuta.

Subota, 1. rujna

Dimensions Festival ove je godine pratio recentne trendove na elektroničkoj sceni pa je tako na svim pozornicama broj žena bio ravnomjeran broju muških umjetnika, uz naravno visoke standarde kvalitete. Subotu sam tako proveo na Moatu uz nastupe Umfang, Anastasie Kristensen i Paule Temple.

Umfang je alias američke umjetnice Emme Olson koja koristi žestoki techno izričaj kako bi propitkivala društvene norme. Takav joj je bio i set, eksperimentalni techno bez kompromisa, za mene možda i malčice prežestok. Anastasia Kristensen, koja je nastupila nakon nje, malo je smirila situaciju i oduševila me svojim na trenutke meditativnim techno zvukom. Kraj večeri pripao je Pauli Temple s njenim zanimljivim i modernim techno setom punim energije. U trenucima kada bi mi u Moatu bilo prežestoko popeo bih se do obližnjeg Gardena gdje su prvo Margaret Dygas pa zatim Sonja Moonear vrtjele zanimljivu progresivnu glazbu.

Nedjelja, 2. rujna

Vrijeme je proletjelo i stigao sam do finalnog dana festivala. Te noći se na Clearingu odvijao maratonski sedmosatni set Bonoba, a ja sam odlučio nedjelju startati njegovim finim i melankoličnim zvucima, koji su mi taman dobro sjeli za početak.

Nakon toga selim se u Moat koji je preuzeo Hessle Audio. Hessle Audio je britanska izdavačka kuća osnovana 2007. godine, označena futurističkom elektronikom bez žanrovskih ograničenja, ali s osjetnim UK feelingom. Stižem oko ponoći, na Pearson Sound – odličan i napredan spoj bassa i techna stvoren za polizati prste. Zatim slijedi Jlin, djevojka iz SAD-a koja svira pametnu elektroniku s footwork bazom. Počinje padati lagana kišica, ali uopće ne smeta jer zvuku daje čak i dodatnu emociju.

Negdje na kraju Jlininog seta sam svratio na The Garden gdje Craig Richards i Nicolas Lutz vješto zabavljaju rulju svojom underground house/techno selekcijom u b2b izdanju.

Ipak se vraćam u Moat gdje je na programu Panagea, odličan i napredan dub techno s prizvukom minimala. Za kraj Hessle Audio takeovera nastupio je Ben UFO, svojevrsni šef etikete i DJ legenda, s izrazito kul zvukom u kojem miješa techno, bass i dancehall.

Posljednjih 45 minuta Dimensionsa ipak odlučujem provesti uz Bonoba, koji eklektično i jazzy, s nevjerojatno finim miksevima, savršeno zatvara festival.

Sve u svemu ovo je po meni bio možda najbolji Dimensions do sada. Potpuna internacionalizacija publike, blago feministički politički diskurs i nadasve uvijek kvalitetna glazba razlozi su koji ovogodišnjim Dimenzijama mogu dati samo najbolje ocjene. Smilovalo se i nebo pa nije bilo prave kiše osim nekoliko kapljica, a ni električne oluje nisu toliko smetale te se muzika sinkronizirano zaustavljala nekoliko puta, a i to samo nakratko. Mnoštvo je tu stvari kojih se nisam previše dotakao: još masu pozornica i artista koje nisam stigao poslušati, odličan festivalski kamp, Beach pozornica na kojoj su preko dana svirali bendovi i live actovi, prvi put organizirane festivalske zabave u tunelima Zerostrasse u centru Pule, svakodnevni boat partyji, Sound Studio s predavanjima o akustici i glazbenim radionicama… Sve nabrojeno čini Dimensions festivalom u punom smislu te riječi, a ne samo popisom DJ-a koji negdje nastupaju. Toplo preporučujem odlazak sljedeće godine svakome tko voli elektroničku glazbu i ima malo rafiniraniji ukus. Ja sam svakako tamo.

IZVIJESTIO: Vojko Mecena

FOTO: Kate Berry, Callum Chaplin, Daniel Kiršić, Rob Jones, Chazz Adnitt

Ovaj trodnevni festival je osmišljen kao proslava glazbe, vina i hrane, a uz imena kao što su Bonobo, 2manydjs, Tourist, Hercules & Love Affair na line popisu su se našli i Booka Shade, CC:DISCO!, Claptone, Erol Alkan, Hot Dub Time Machine, Human Movement, Young Franco, Yuksek, What So Not, The Magician i Late Nite Tuff Guy.

Na Machine du Vin možete doći i vlakom, a ulzanice čija se cijena kreće od 87 funti naviše možete kupiti OVDJE.

U kategoriji za najbolji dance/elektronički album našli su se Bonobo, Kraftwerk, Mura Masa, Odeza i Sylvan Esso, dok će se u kategoriji za najbolju dance traku obračunati Bonobo, Gorillaz, LCD Soundsystem, Odesza i Camephat & Elderbrook, te Luie Vega, SMLE, Adventure Club, Four Tet i Latroit za najbolji remiks.

U ostalim se kategorijama s najviše nominacija ističe Jay-Z, a na popisu se nalaze i Bruno Mars, Lorde, Childish Gambino. Alessia Cara, Khalid i SZA.

Nominirane u nama zanimljivim kagetogrijama provjerite u nastavku, a OVDJE možete vidjeti i nominacije u ostalim kategorijama. Tko je obilježio prošlu godinu možete provjeriti OVDJE.

Najbolja dance traka:
Bonobo Featuring Innov Gnawa – Bambro Koyo Ganda
Camelphat & Elderbrook – Cola
Gorillaz Featuring DRAM – Andromeda
LCD Soundsystem – Tonite
Odesza ft. WYNNE & Mansionair – Line Of Sight

Najbolji album dance / elektroničke glazbe:
Bonobo – Migration
Kraftwerk – 3-D The Catalogue
Mura Masa – Mura Masa
Odesza – A Moment Apart
Sylvan Esso – What Now

Najbolji remiks:
Loleatta Holloway – Can’t Let You Go (Louie Vega Roots Mix)
Bobby Rush – Funk O’ De Funk (SMLE Remix)
Kehlani – Undercover (Adventure Club Remix)
The xx – A Violent Noise (Four Tet Remix)
Depeche Mode – You Move (Latroit Remix)

Meštar ambijentalne glazbe Bonobo, koji spada u sam vrh suvremene elektroničke kreme, nastupit će na koncertu otvorenja 5. rujna u pulskoj Areni, gdje će izvesti svoj novi album “Migration” koji je isporučio početkom godine. Njegov rukopis karatkerizira spoj meditativnih ritmova, žičanih instrumenata i bubnjeva s prizvukom jazza, te je odličan izbor za početak još jednog Outlook festivala.

Na koncertu otvorenja nastupit će i David “Ram Jam” Rodigan, veliki znalac bass glazbe koji pomno prati njen razvoj od prvih ska i rocksteady traka pa sve do modernijih žanrova kao što su dancehall i jungle, koji će u kombinaciji s Outlook Orkestrom izvesti glazbu koja je obilježila njegovu dugogodišnju karijere. Na kultnoj pozornici Arene svoj će set odraditi i mladi hip-hop/soul duo Children of Zeus iz Manchestera.

Koncert otvorenja Outlook Festivala održava se 5. rujna 2018. u pulskoj Areni. Prve i najpovoljnjije ulaznice po cijeni od 240 kuna već se nalaze u prodaji te ih možete kupiti OVDJE.

Kako se Mecena proveo na Outlook Festivalu pročitajte u iscrpnom izvještaju OVDJE.