Srijeda, 5. rujna

Koncert otvaranja Outlooka tradicionalno se održava ne na Fortu Punta Christo, nego u rimskoj Areni u središtu grada Pule. Dok sam bio na putu prema amfiteatru do mene je stigla vijest da je Wiley nažalost propustio let i da neće nastupiti. Ništa zato, ostalo je još zanimljivih artista koje ću popratiti s radošću.

Prvi na listi su Children of Zeus, hip-hop i soulful R&B duo iz Manchestera. Izrazito su ugodni uhu i fini. Upravo su objavili prvi album “Travel Light” koji ću sigurno preslušati kad se vratim kući, prisjećajući se lijepih festivalskih dana. Savršen uvod u Outlook Arenu 2018.

Prošle sam godine The Outlook Orchestra gledao prvi put i bio oduševljen njihovim zvukom i živim orkestralnim izvedbama najvećih hitova bass glazbe. Jedva ih čekam poslušati ponovno. Već ugodno popunjena Arena također čeka i giba se u zvukovima dubstepa. Ove godine su u tandemu sa Sir Davidom ‘Ram Jam’ Rodiganom, britanskom radijskom legendom i jednim od reggae i dancehall pionira koji je ovim koncertom proslavio 40 godina glazbenog djelovanja. Nastup orkestra s Rodiganom bila je svojevrsna retrospektiva povijesti glazbe Jamajke; krenuli sa ska, prelaze na rocksteady, pa reggae, pa dancehall, točno onako kako se zvuk razvijao kroz godine. Zatim drum & bass i jungle koji su britanski proizvodi devedesetih godina prošlog stoljeća, ali, naravno, nastali pod jakom utjecajima glazbe s Kariba. Dok je prošle godine orkestar Outlook izvodio najveće hitove bass glazbe s malo većim naglaskom na elektroniku i dubstep, ove godine su svirali svima dobro znane reggae standarde, i to uz ovacije publike i neprestano đuskanje.

Želja mi je pogledati Bonoba uživo još od kako je nastupao u Areni 2013., a ja nisam uspio biti prisutan zbog bolesti. Sad sam tu i veselim se. Čim je koncert krenuo, osjetila se euforija u zraku. Predivne orkestracije, s vrhunskom produkcijom zvuka, videa i svjetla sa čak 18 lasera i dosta izraženim bass dionicama u pjesmama. Upravo na otvaranju Outlooka Bonobo je završio veliku svjetsku turneju “Migration” od 173 koncerta na kojoj je promovirao hvaljeni istoimeni album nominiran za nagradu Grammy.

Nakon Bonoba su umjesto Wileyja nastupili dečki iz High Focus Recordsa s dozom pravog hip-hopa i raggamuffina, a za kraj večeri na pozornicu se penje kum drum & bassa Goldie MBE i uspješno završava vrhunski šou.

Četvrtak, 6. rujna

Oko 19 sati dolazim na poprište festivala i pozornicu The Beach gdje se za zalazak sunca vrti vrhunski drum & bass u režiji DJ Markyja. Kako sam već napomenuo u svojoj recenziji Dimensionsa, koji se na istom mjestu održao tjedan ranije, ulaz je pomaknut na betonirano košarkaško igralište te više nema hodanja po zemlji i blatu. Na sreću, na festivalu uopće nije bilo puno blata jer ove godine kiša uopće nije padala.

Na lokaciju se vraćam oko ponoći i hitro krećem prema Void Stageu gdje je Crucast takeover, a sviraju Skepsis i Bru-C. Crucast je novi fenomen na britanskoj bass i garage sceni s glazbom s jako žestokim bass linijama i pretežno mlađom publikom. Vlada veliki interes i tek što sam se provukao na pozornicu redari neko vrijeme više nisu puštali nikoga.

Nakon energičnog đuskanja na Voidu selim se u obližnju arenu Subdub gdje se odigrava večer SWAMP81. Iako je ove godine Sinai Sound System zamijenio starosjedioce Mungos, zvuk je i dalje odličan, jak, kristalan i jasan, s basevima koji tresu rebra i zube.

SWAMP81 je nezavisni label koji promovira glazbu s uspješnom fuzijom bassa i techna, a pratim ih od kako sam počeo dolaziti na Fort Punta Christo i mogu reći da mi njihov zvuk baš odgovara. Atmosferu kroz noć diže neizostavni MC Chunky. U vrijeme mog dolaska Pinch svira eksperimentalni bass i dubstep s natruhama dancehalla. Nakon njega šef etikete Loefah izvodi turbo mješavinu britanskog underground zvuka s naglaskom na bass i techno. Zatim Madam X, za koju kažu da je prva dama bass glazbe, uspješno nastavlja sa starim hitovima.

Kako bih još bolje ulovio atmosferu festivala, negdje na sredini večeri odlučujem se za šetnju do Clearinga gdje Shy FX razvaljuje svojim glazbenim izborom. Jungle s pametnim bassom privukao je, čini mi se, najviše posjetitelja i svi veselo đuskaju. Kraj prve večeri dočekujem uz istinsku legendu DJ Randalla na pozornici Garden, na kojoj svira svoj karakteristični zvuk drum & bassa iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Petak, 7. rujna

Petak sam odlučio provesti u Moatu, gdje se line-up čini blizak mojim glazbenim afinitetima, ali nije isključeno da tijekom noći odlutam negdje drugdje.

Stižem negdje na sredinu seta Shy Onea, koji čini šarena i zabavna mješavina raznog bassa. Zatim DJ Lag koji je šampion gqoma, novooformljenog stila elektroničke glazbe iz Južne Afrike. Fantastična, moderna i borbena dubstep-techno-dancehall-trap-grime vožnja žanrovskim granicama, s povremeno dosta mračnim sentimentom; dok svira cijelo vrijeme i animira publiku mikrofonom.

Barely Legal koja svira nakon DJ Laga je jedna od mojih omiljenijih DJ-ica i ovoga puta u Jarku (The Moat) svira savršen spoj UK techno-rave zvuka i bass glazbe. Završava profinjenim i dubokim drum & bassom, a ja zadovoljno đuskam.

Silas & Snare koji su uslijedili usporavaju priču i kotrljaju duboki dubstep koji se nakon nekoliko traka pretvara u UK techno, a zatim eksperimentalni i hipnotizirajući zvuk bass elektronike. U miks nakon toga ulaze sirovi dnb rolleri.

Večer završavam kao i u četvrtak, na Gardenu gdje DJ Serum vrti inteligentan drum & bass koji se do kraja pretvara u sveopće amen break ludilo, a prekaljeni MC dvojac GQ i LowQui održavaju raspoloženje na visini.

Iako nisam bio u Voidu, moram napomenuti kako se tamo održavao Deep Medi takeover, a Egoless iz Zagreba nastupio je u live izdanju odmah nakon Male. Egoless je već nekoliko godina dosta prisutan na UK sceni, iz njegovog rada vidimo da se trud isplati i samo neka tako i nastavi!

Subota, 8. rujna

U subotu su Clearing preuzele jake drum & bass snage, a ja sam svoju večer odlučio započeti upravo tamo. Stižem na zadnju stvar Spectrasoula – tko mi je kriv kad se spremam polako – ali siguran sam da će biti još prilike za uloviti ih narednih godina. Zatim se na stage penje Noisia i Clearing je ispunjen gotovo pa do kraja. Potpuno divlja energija, neuro drum & bass sa svakom stvari žešćom od one ranije. Dosta ludo!

Negdje pri kraju Noisije odlučujem se na šetnju prema pozornici Courtyard, svojevrsnom unutarnjem dvorištu tvrđave Punta Christo, gdje su večeras za glazbu zadužene 24hr Garage Girls s prijateljima. Lijepo je opet vidjeti prepuni Courtyard na mjestu gdje sam nastupio kao MC pred 5 godina s DJ Simplecraftom. Stižem dok Mikey B udara tvrdi bassline pred mnoštvom publike, a zatim se na stage penje Shosh, šefica 24hr Garage Girls koja vrti fini bassline i garage, ugodno i energično. Deadbeat UK nastavlja divljanje i svira uglavnom vlastitu bassline produkciju, a Vital Techniques & MC Pean kvalitetno razvaljuju do kraja.

Nedjelja, 9. rujna

Finalni dan Outlooka lagano je stigao, a ja se spremam provesti ga u Moatu gdje je “For The Love Of Garage” takeover. Ali za početak, oko 23:30 hitam prema Stablesima jer tamo svira najomiljeniji domaći drum & bass producent i DJ – Filip Motovunski. Lijepo je vidjeti kako se skupilo poprilično mnoštvo, svi đuskaju, a Motovunski reda hit za hitom uz odličnu pratnju Joea Rayguna na MC dužnostima.

Nakon Filipa sam se odlučio odmah spustiti u Jarak koji je pored Staja (The Stables) i uživati u UK garage glazbi do kraja festivala. Svira Mike Deliquent s dobrom selekcijom recentne bass/garage produkcije. Oko 1 sat na stage se penje MJ Cole, odličan producent koji je na garage sceni prisutan od ranih dana. Svirao je uglavnom svoje hitove, a tako i svojevrsnu UK garage himnu “Sincere”.

Uslijedio je publici dobro poznat Oneman s vatrenim nastupom uz iznenadni ulet nekoliko MC-ja koji zajedno stvaraju garage/grime ludnicu! Onemana je na pozornici zamijenila Barely Legal sa svojim drugim setom na ovogodišnjem Outlooku i malo mračnijom vibrom za zadnji dan festivala, ali svi đuskaju i svima je lijepo. Za sam kraj večeri i Outlooka 2018. u Moatu je nastupio Zed Bias, jedan od velikana britanske underground glazbe sa svojom mješavinom bassa, garagea i dubstepa.

Kao zaključak se nameće konstatacija da je s više od deset tisuća posjetitelja jedanaesti Outlook Festival uistinu najveći europski festival bass glazbe. Kroz pet dana u Puli je na 12 festivalskih pozornica nastupilo preko 300 artista sa svih strana svijeta. Ono što je specifično i jedinstveno jest taj spoj bass glazbe širokog spektra sa starom utvrdom i obližnjim plažama. Također bitna stavka je da uopće nije bilo kiše te se program odvijao nesmetano. Osim mog gustog noćnog rasporeda o kojem ste upravo čitali, pregršt je dnevnih aktivnosti: brodske zabave, Beach pozornica s bass vibracijama preko dana, Knowledge Arena i Sound Studio s DJ lekcijama i radionicama zvuka… Sve ono što treba istinskim ljubiteljima glazbe s bass predznakom tu se može naći, tako da bez razmišljanja mogu reći kako je Outlook postao naš drugi dom.

IZVIJESTIO: Vojko Mecena

FOTO: Daniel Kiršić, Marko Obradović Edge