Grammyjem nagrađeni pariški dvojac ostavio je veliki trag u modernoj plesnoj glazbi u gotovo dva desetljeća. Poznati su po tome da uklapaju rock, prog, metal, new wave i indie elemente u svoju glazbu i izričaj, a smatraju ih očevima nu ravea, te jedinim pravim nasljednicima dua Daft Punk.

Donoseći svoj puni live koncert i audio-vizualni spektakl, Justice dolaze u sklopu europske turneje. Nastup u Puli bit će jedan od rijetkih samostalnih headlinerskih nastupa za koje pomno biraju lokacije. Dvije tisuće godina stari amfiteatar će se tako pridružiti ekskluzivnim prostorima kao što su Hollywood Bowl LA ili Red Rocks u Coloradu.

Od samih početaka 2000-ih Gaspard Augé i Xavier de Rosnay dobivaju priznanja kritike i fanova. Njihov debi “Cross” (“†”) pokupio je Grammy nominaciju za najbolji album dance/elektroničke glazbe, a “D.A.N.C.E.” za najbolju dance pjesmu i video. Album je ujedno prodan u zlatnoj nakladi u Velikoj Britaniji, dijamantnoj po Europi, a sve je to označilo put Justicea prema svjetskoj slavi i konstantnom redefiniranju što to znači plesna glazba. Dvojac je u startu nastupio na svim većim festivalima kao što su Coachella ili Sonar, a njihov remiks singla “Electric Feel” benda MGMT osvojio je Grammyja za najbolji remiks.

Svakim novim albumom postajali su odvažniji. Album “Audio, Video, Disco” nabijen gitarama i riffovima sadržavao je i veliki hit “Civilization”. 2014. uslijedio je album “Woman” na kojem surađuju s London Contemporaty Orchestra i brojnim vokalistima, a zasjeo je vrhove brojnih ljestvica u SAD-u i Europi te je hvaljen zbog uklapanja funk i disco zvuka. Prilagođavajući svoje pjesme za izvedbe uživo, nove verzije su objavili na izdanju “Woman Worldwide” koji je osvojio Grammya za najbolji dance/electronic album.

Posljednji album “Hyperdrama” bendu je donio Grammy nominacije za najbolji dance/electronic album, a veliki hit “Neverender”, na kojem surađuju s Tame Impalom, za najbolju pjesmu. Na hvaljenom albumu dodaju techno zvuk svojim disco i funk korijenima, a hvaljeni album sadrži i singlove “One Night/All Night”, “Generator” ili “Saturnine”.

Justice je surađivao s brojnim glazbenicima, radio remikseve za najjača imena kao što su U2, Lenny Kravitz, Daft Punk, soundtrack za filmove, a njihova glazba se pojavljivala u brojim reklamama i radu s brendovima. Sa svakim novim izdanjem Justice pomiču granice žanrova i stvaraju svoj glazbeni svijet. Njihovi nastupi su jednako posebni i vizualno dojmljivi, a svaki album prati turneja s drugačijim postavom. Kao jedno od najznačajnijih inozemnih gostovanja ovog ljeta Justice će u pulskoj Areni odsvirati cjelovečernji nastup uz veliki audio-vizualni spektakl. Bit će to prilika doživjeti hitove koji su obilježili modernu plesnu glazbu zadnja dva desetljeća.

Ulaznice će u prodaju krenuti u ponedjeljak, 13. siječnja, od 10:00 sati putem sustava Core Event. Ulaznica za parter stajanje iznosi 53 eura, za tribinu slobodno sjedenje 62 eura, dok je za poziciju trava gore slobodno stajanje potrebno izdvojiti 45 eura.

Organizatori su kao primjerenu nadoknadu za financijsku štetu tražili privremenu mjeru kojom bi se održavanje koncerta – na kojem bi trebali nastupiti Duško Kuliš i prijatelji Dragan Kojić Keba, Ana Bekuta i Zorana Mićanović – ipak omogućilo u startno najavljenom terminu te su najavili da bi, odobri li se to, odustali od daljnjih postupaka. Sudac Damir Rabar Trgovačkog suda u Pazinu je, međutim, utvrdio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere o održavanju koncerta. Postoji mogućnost da će organizator tog koncerta ići dalje s tužbom, ali ovaj put za naknadu štete.

>”Mladi Hrvati idu na cajke jer nemaju kulture ni znanja”

Sud kao elemente svoje odluke, naravno, nije razmatrao muzički žanr ni podrijetlo izvođača, o čemu je svekolika hrvatska javnost posljednjih tjedana itekako raspravljala, nego je dao za pravo upraviteljima dvorane. “Odluka je zakonita i pravična. Prihvaćeni su svi argumenti, a ne osobni stav i animozitet pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, koji se nastojao prikazati kao argument. Mi smo legalisti, a ukoliko organizator koncerta bude ustrajao u naknadi štete, smatram da je naša pozicija još snažnija i povoljnija u prozvanom kontekstu”, izjavio je za Hinu odvjetnik Krešimir Škarica, zastupnik Pula Sporta.

S druge strane, odvjetnik i zastupnik organizatora Srđan Simić rekao je kako nije zadovoljan odlukom, koja je nepravomoćna, ali i dodao kako se neće žaliti na tu odluku: “Na tu odluku nećemo se žaliti prvenstveno zbog toga što smatramo da nema smisla te da viši sud neće do 25. ožujka, kada se koncert trebao održati, uspjeti donijeti odluku. Sada ćemo u ovom postupku istaknuti službeni zahtjev za naknadu štete.”

Sestrinski festivali već 12 godina djeluju u Hrvatskoj, ugošćujući glazbenike, promotore, posjetitelje i izdavačke kuće iz cijelog svijeta. Imena kao što su Dizzee Rascal, Wiley, Damian Marley, Lauryn Hill, Grace Jones, Massive Attack, Kraftwerk i Jeff Mills samo su neki od glazbenih velikana koje su nastupali na jedinstvenoj tvrđavi i u pulskoj Areni.

Dimensions Festival održava se u razdoblju od 28. kolovoza do 2. rujna, a Outlook Festival od 4. do 9. rujna.

Kako se Mecena proveo na prošlom izdanju Dimensions Festivala saznajte OVDJE, a kako na Outlook Festivalu saznajte OVDJE.

Informacije o budućnosti festivala za sada nisu poznate.

Srijeda, 5. rujna

Koncert otvaranja Outlooka tradicionalno se održava ne na Fortu Punta Christo, nego u rimskoj Areni u središtu grada Pule. Dok sam bio na putu prema amfiteatru do mene je stigla vijest da je Wiley nažalost propustio let i da neće nastupiti. Ništa zato, ostalo je još zanimljivih artista koje ću popratiti s radošću.

Prvi na listi su Children of Zeus, hip-hop i soulful R&B duo iz Manchestera. Izrazito su ugodni uhu i fini. Upravo su objavili prvi album “Travel Light” koji ću sigurno preslušati kad se vratim kući, prisjećajući se lijepih festivalskih dana. Savršen uvod u Outlook Arenu 2018.

Prošle sam godine The Outlook Orchestra gledao prvi put i bio oduševljen njihovim zvukom i živim orkestralnim izvedbama najvećih hitova bass glazbe. Jedva ih čekam poslušati ponovno. Već ugodno popunjena Arena također čeka i giba se u zvukovima dubstepa. Ove godine su u tandemu sa Sir Davidom ‘Ram Jam’ Rodiganom, britanskom radijskom legendom i jednim od reggae i dancehall pionira koji je ovim koncertom proslavio 40 godina glazbenog djelovanja. Nastup orkestra s Rodiganom bila je svojevrsna retrospektiva povijesti glazbe Jamajke; krenuli sa ska, prelaze na rocksteady, pa reggae, pa dancehall, točno onako kako se zvuk razvijao kroz godine. Zatim drum & bass i jungle koji su britanski proizvodi devedesetih godina prošlog stoljeća, ali, naravno, nastali pod jakom utjecajima glazbe s Kariba. Dok je prošle godine orkestar Outlook izvodio najveće hitove bass glazbe s malo većim naglaskom na elektroniku i dubstep, ove godine su svirali svima dobro znane reggae standarde, i to uz ovacije publike i neprestano đuskanje.

Želja mi je pogledati Bonoba uživo još od kako je nastupao u Areni 2013., a ja nisam uspio biti prisutan zbog bolesti. Sad sam tu i veselim se. Čim je koncert krenuo, osjetila se euforija u zraku. Predivne orkestracije, s vrhunskom produkcijom zvuka, videa i svjetla sa čak 18 lasera i dosta izraženim bass dionicama u pjesmama. Upravo na otvaranju Outlooka Bonobo je završio veliku svjetsku turneju “Migration” od 173 koncerta na kojoj je promovirao hvaljeni istoimeni album nominiran za nagradu Grammy.

Nakon Bonoba su umjesto Wileyja nastupili dečki iz High Focus Recordsa s dozom pravog hip-hopa i raggamuffina, a za kraj večeri na pozornicu se penje kum drum & bassa Goldie MBE i uspješno završava vrhunski šou.

Četvrtak, 6. rujna

Oko 19 sati dolazim na poprište festivala i pozornicu The Beach gdje se za zalazak sunca vrti vrhunski drum & bass u režiji DJ Markyja. Kako sam već napomenuo u svojoj recenziji Dimensionsa, koji se na istom mjestu održao tjedan ranije, ulaz je pomaknut na betonirano košarkaško igralište te više nema hodanja po zemlji i blatu. Na sreću, na festivalu uopće nije bilo puno blata jer ove godine kiša uopće nije padala.

Na lokaciju se vraćam oko ponoći i hitro krećem prema Void Stageu gdje je Crucast takeover, a sviraju Skepsis i Bru-C. Crucast je novi fenomen na britanskoj bass i garage sceni s glazbom s jako žestokim bass linijama i pretežno mlađom publikom. Vlada veliki interes i tek što sam se provukao na pozornicu redari neko vrijeme više nisu puštali nikoga.

Nakon energičnog đuskanja na Voidu selim se u obližnju arenu Subdub gdje se odigrava večer SWAMP81. Iako je ove godine Sinai Sound System zamijenio starosjedioce Mungos, zvuk je i dalje odličan, jak, kristalan i jasan, s basevima koji tresu rebra i zube.

SWAMP81 je nezavisni label koji promovira glazbu s uspješnom fuzijom bassa i techna, a pratim ih od kako sam počeo dolaziti na Fort Punta Christo i mogu reći da mi njihov zvuk baš odgovara. Atmosferu kroz noć diže neizostavni MC Chunky. U vrijeme mog dolaska Pinch svira eksperimentalni bass i dubstep s natruhama dancehalla. Nakon njega šef etikete Loefah izvodi turbo mješavinu britanskog underground zvuka s naglaskom na bass i techno. Zatim Madam X, za koju kažu da je prva dama bass glazbe, uspješno nastavlja sa starim hitovima.

Kako bih još bolje ulovio atmosferu festivala, negdje na sredini večeri odlučujem se za šetnju do Clearinga gdje Shy FX razvaljuje svojim glazbenim izborom. Jungle s pametnim bassom privukao je, čini mi se, najviše posjetitelja i svi veselo đuskaju. Kraj prve večeri dočekujem uz istinsku legendu DJ Randalla na pozornici Garden, na kojoj svira svoj karakteristični zvuk drum & bassa iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Petak, 7. rujna

Petak sam odlučio provesti u Moatu, gdje se line-up čini blizak mojim glazbenim afinitetima, ali nije isključeno da tijekom noći odlutam negdje drugdje.

Stižem negdje na sredinu seta Shy Onea, koji čini šarena i zabavna mješavina raznog bassa. Zatim DJ Lag koji je šampion gqoma, novooformljenog stila elektroničke glazbe iz Južne Afrike. Fantastična, moderna i borbena dubstep-techno-dancehall-trap-grime vožnja žanrovskim granicama, s povremeno dosta mračnim sentimentom; dok svira cijelo vrijeme i animira publiku mikrofonom.

Barely Legal koja svira nakon DJ Laga je jedna od mojih omiljenijih DJ-ica i ovoga puta u Jarku (The Moat) svira savršen spoj UK techno-rave zvuka i bass glazbe. Završava profinjenim i dubokim drum & bassom, a ja zadovoljno đuskam.

Silas & Snare koji su uslijedili usporavaju priču i kotrljaju duboki dubstep koji se nakon nekoliko traka pretvara u UK techno, a zatim eksperimentalni i hipnotizirajući zvuk bass elektronike. U miks nakon toga ulaze sirovi dnb rolleri.

Večer završavam kao i u četvrtak, na Gardenu gdje DJ Serum vrti inteligentan drum & bass koji se do kraja pretvara u sveopće amen break ludilo, a prekaljeni MC dvojac GQ i LowQui održavaju raspoloženje na visini.

Iako nisam bio u Voidu, moram napomenuti kako se tamo održavao Deep Medi takeover, a Egoless iz Zagreba nastupio je u live izdanju odmah nakon Male. Egoless je već nekoliko godina dosta prisutan na UK sceni, iz njegovog rada vidimo da se trud isplati i samo neka tako i nastavi!

Subota, 8. rujna

U subotu su Clearing preuzele jake drum & bass snage, a ja sam svoju večer odlučio započeti upravo tamo. Stižem na zadnju stvar Spectrasoula – tko mi je kriv kad se spremam polako – ali siguran sam da će biti još prilike za uloviti ih narednih godina. Zatim se na stage penje Noisia i Clearing je ispunjen gotovo pa do kraja. Potpuno divlja energija, neuro drum & bass sa svakom stvari žešćom od one ranije. Dosta ludo!

Negdje pri kraju Noisije odlučujem se na šetnju prema pozornici Courtyard, svojevrsnom unutarnjem dvorištu tvrđave Punta Christo, gdje su večeras za glazbu zadužene 24hr Garage Girls s prijateljima. Lijepo je opet vidjeti prepuni Courtyard na mjestu gdje sam nastupio kao MC pred 5 godina s DJ Simplecraftom. Stižem dok Mikey B udara tvrdi bassline pred mnoštvom publike, a zatim se na stage penje Shosh, šefica 24hr Garage Girls koja vrti fini bassline i garage, ugodno i energično. Deadbeat UK nastavlja divljanje i svira uglavnom vlastitu bassline produkciju, a Vital Techniques & MC Pean kvalitetno razvaljuju do kraja.

Nedjelja, 9. rujna

Finalni dan Outlooka lagano je stigao, a ja se spremam provesti ga u Moatu gdje je “For The Love Of Garage” takeover. Ali za početak, oko 23:30 hitam prema Stablesima jer tamo svira najomiljeniji domaći drum & bass producent i DJ – Filip Motovunski. Lijepo je vidjeti kako se skupilo poprilično mnoštvo, svi đuskaju, a Motovunski reda hit za hitom uz odličnu pratnju Joea Rayguna na MC dužnostima.

Nakon Filipa sam se odlučio odmah spustiti u Jarak koji je pored Staja (The Stables) i uživati u UK garage glazbi do kraja festivala. Svira Mike Deliquent s dobrom selekcijom recentne bass/garage produkcije. Oko 1 sat na stage se penje MJ Cole, odličan producent koji je na garage sceni prisutan od ranih dana. Svirao je uglavnom svoje hitove, a tako i svojevrsnu UK garage himnu “Sincere”.

Uslijedio je publici dobro poznat Oneman s vatrenim nastupom uz iznenadni ulet nekoliko MC-ja koji zajedno stvaraju garage/grime ludnicu! Onemana je na pozornici zamijenila Barely Legal sa svojim drugim setom na ovogodišnjem Outlooku i malo mračnijom vibrom za zadnji dan festivala, ali svi đuskaju i svima je lijepo. Za sam kraj večeri i Outlooka 2018. u Moatu je nastupio Zed Bias, jedan od velikana britanske underground glazbe sa svojom mješavinom bassa, garagea i dubstepa.

Kao zaključak se nameće konstatacija da je s više od deset tisuća posjetitelja jedanaesti Outlook Festival uistinu najveći europski festival bass glazbe. Kroz pet dana u Puli je na 12 festivalskih pozornica nastupilo preko 300 artista sa svih strana svijeta. Ono što je specifično i jedinstveno jest taj spoj bass glazbe širokog spektra sa starom utvrdom i obližnjim plažama. Također bitna stavka je da uopće nije bilo kiše te se program odvijao nesmetano. Osim mog gustog noćnog rasporeda o kojem ste upravo čitali, pregršt je dnevnih aktivnosti: brodske zabave, Beach pozornica s bass vibracijama preko dana, Knowledge Arena i Sound Studio s DJ lekcijama i radionicama zvuka… Sve ono što treba istinskim ljubiteljima glazbe s bass predznakom tu se može naći, tako da bez razmišljanja mogu reći kako je Outlook postao naš drugi dom.

IZVIJESTIO: Vojko Mecena

FOTO: Daniel Kiršić, Marko Obradović Edge

Srijeda, 29. kolovoza

Standardno, koncert otvaranja Dimensionsa nije u Fortu nego u pulskoj Areni, rimskom amfiteatru u samom centru grada. Ulazim tik nakon što je pao mrak, a svoj live nastup upravo je započeo Nils Frahm. Savršen je to ugođaj za njegovu melankoličnu klasičnu glazbu i akorde na klaviru uz lagani dašak elektronike. Za početak festivala, izuzetno.

Nakon Nilsa slijedi kratka pauza za rastavljanje i postavljanje opreme pa onda i Kraftwerk. Kraftwerk sam gledao već nekoliko puta, ali ovo mi je prvi put u 3D varijanti. Niže se hit za hitom ovih pionira elektroničke muzike, a 3D vizuali jako pojačavaju glazbeni dojam. U jednom trenutku prikazali su i slijetanje letećeg tanjura pored Arene što je svima bilo jako kul. A kad sam u jednom trenutku pogledao po tribinama, amfiteatar je izgledao kao golemo kino s masama koje nose naočale za 3D.

Kraj otvaranja je ovoga puta pripao Moodymannu koji vrti eklektičan set prožet funkom i discom. Krenuo je s Fatimom Yamahom, a u sjećanju mi je ostao i hit Peggy Gou “It Makes You Forget”.

Četvrtak, 30. kolovoza

Na putu prema festivalskom ulazu čuju se jezici sa svih strana Europe; za neke uopće ne mogu razabrati odakle su. Moram primijetiti da je Dimensions ove godine postao uistinu internacionalan i dosadašnju dominaciju Engleza ne osjećam baš nigdje. Službeno se skupilo nešto više od šest tisuća posjetitelja. Pozitivna promjena za mene je i izmještanje festivalskog ulaza na košarkaško igralište u kampu pa se više ne mora gacati kroz blato prilikom ulaska na festival. Pohvalno je i da Dimensions objavljuje satnice nastupa na svojim društvenim kanalima, a također je i besplatno dostupna festivalska aplikacija sa satnicom i mogućnostima povezivanja festivalske publike.

Na službeno prvi festivalski dan ulazim nešto prije ponoći i krećem prema Voidu gdje me dočekuju Lena Willikens i Vladimir Ivković koji oduševljavaju sporim elektro breakbeatom. Zatim odlazim na The Garden i odlični Amp Fiddler Live kao one man show sa soulful vokalima i funky klavijaturama. Pjeva izvrsno. Prvih nekoliko minuta sam veselo đuskao i mislio kako DJ vrti soul ploče i tek onda skužio da lik pjeva uživo što me je baš fasciniralo. The Garden je ove godine pomaknut ulijevo s podijem koji je dosta poravnat, što je bolje nego prošle godine.

Kako bih propustio što manje, negdje oko 2 krećem na Moat gdje je večer preuzeo трип, label Nine Kraviz. Podulje čekanje svjedoči o njenoj popularnosti te nakon dvadesetak minuta silazim baš na početak njenog seta. Uživao sam u izvrsnom nastupu sibirske DJ zvijezde koja je izvela eklektičan i moćan set, nažalost nakratko prekinut između 3 i 3:30 zbog prolaska električne oluje. Nakon Nine pozornicu je preuzeo Bjarki koji je bio eksperimentalan i beskompromisan, a ja sam požurio na Clearing, glavnu pozornicu festivala, kako bih opet uhvatio Ninu. Nažalost, na Clearingu mi je Nina bila malo čudna, s nekoliko pogrešaka i problemima s uzemljenjem gramofona, međutim na kraju je sve ipak izvukla vrhunski.

Petak, 31. kolovoza

Za petak je bila najavljena kiša koja na sreću ipak nije padala. Zbog toga što mu nije stigao dio audio i videoopreme Jon Hopkins nažalost neće svirati live nego DJ set, ali ja se veselim i tome.
Ulazim na Fort nešto prije početka Peggy Gou na Gardenu. Producentica iz Južne Koreje s trenutnom adresom u Berlinu svira nešto žešće nego inače i dosta eklektično, a okupljeno mnoštvo uživa i skakuće.

Nakon Peggy selim se na Clearing gdje Jon Hopkins započinje svoj čarobni DJ set. Melankoličan, a opet s neprestanom ritmikom; kako vrijeme promiče žestina se povećava. Pa onda uleti trenutak melodije bez kicka i svi su rastopljeni. Jedan od najboljih setova kojima sam prisustvovao u posljednje vrijeme završava s “Bicep – Glue”.

Nakon Hopkinsa nastupaju domaće-internacionalni Jan Kinčl i Reggis Katie, nažalost pred jako malobrojnom publikom koja se poslije Jona jednostavno razbježala. Zvučali su mi dosta dobro, ali mišljenja sam da su ipak trebali svirati ranije jer bi ih gledalo više ljudi i večer bi tekla prirodnije.

Zatim se na pozornicu penje Avalon Emerson, jedna od mojih favoritkinja ovoga Dimensionsa i floor je opet ugodno popunjen. Avalon vrti dinamičan set prožet vlastitom produkcijom s breakbeatom i discom za kraj. Moram napomenuti kako je, po meni bezrazložno, glazba bila prekinuta oko 5 zbog električne oluje, ali nebo iznad festivala bilo je skoro pa vedro?! Nasreću, zvuk se vraća nakon desetak minuta.

Subota, 1. rujna

Dimensions Festival ove je godine pratio recentne trendove na elektroničkoj sceni pa je tako na svim pozornicama broj žena bio ravnomjeran broju muških umjetnika, uz naravno visoke standarde kvalitete. Subotu sam tako proveo na Moatu uz nastupe Umfang, Anastasie Kristensen i Paule Temple.

Umfang je alias američke umjetnice Emme Olson koja koristi žestoki techno izričaj kako bi propitkivala društvene norme. Takav joj je bio i set, eksperimentalni techno bez kompromisa, za mene možda i malčice prežestok. Anastasia Kristensen, koja je nastupila nakon nje, malo je smirila situaciju i oduševila me svojim na trenutke meditativnim techno zvukom. Kraj večeri pripao je Pauli Temple s njenim zanimljivim i modernim techno setom punim energije. U trenucima kada bi mi u Moatu bilo prežestoko popeo bih se do obližnjeg Gardena gdje su prvo Margaret Dygas pa zatim Sonja Moonear vrtjele zanimljivu progresivnu glazbu.

Nedjelja, 2. rujna

Vrijeme je proletjelo i stigao sam do finalnog dana festivala. Te noći se na Clearingu odvijao maratonski sedmosatni set Bonoba, a ja sam odlučio nedjelju startati njegovim finim i melankoličnim zvucima, koji su mi taman dobro sjeli za početak.

Nakon toga selim se u Moat koji je preuzeo Hessle Audio. Hessle Audio je britanska izdavačka kuća osnovana 2007. godine, označena futurističkom elektronikom bez žanrovskih ograničenja, ali s osjetnim UK feelingom. Stižem oko ponoći, na Pearson Sound – odličan i napredan spoj bassa i techna stvoren za polizati prste. Zatim slijedi Jlin, djevojka iz SAD-a koja svira pametnu elektroniku s footwork bazom. Počinje padati lagana kišica, ali uopće ne smeta jer zvuku daje čak i dodatnu emociju.

Negdje na kraju Jlininog seta sam svratio na The Garden gdje Craig Richards i Nicolas Lutz vješto zabavljaju rulju svojom underground house/techno selekcijom u b2b izdanju.

Ipak se vraćam u Moat gdje je na programu Panagea, odličan i napredan dub techno s prizvukom minimala. Za kraj Hessle Audio takeovera nastupio je Ben UFO, svojevrsni šef etikete i DJ legenda, s izrazito kul zvukom u kojem miješa techno, bass i dancehall.

Posljednjih 45 minuta Dimensionsa ipak odlučujem provesti uz Bonoba, koji eklektično i jazzy, s nevjerojatno finim miksevima, savršeno zatvara festival.

Sve u svemu ovo je po meni bio možda najbolji Dimensions do sada. Potpuna internacionalizacija publike, blago feministički politički diskurs i nadasve uvijek kvalitetna glazba razlozi su koji ovogodišnjim Dimenzijama mogu dati samo najbolje ocjene. Smilovalo se i nebo pa nije bilo prave kiše osim nekoliko kapljica, a ni električne oluje nisu toliko smetale te se muzika sinkronizirano zaustavljala nekoliko puta, a i to samo nakratko. Mnoštvo je tu stvari kojih se nisam previše dotakao: još masu pozornica i artista koje nisam stigao poslušati, odličan festivalski kamp, Beach pozornica na kojoj su preko dana svirali bendovi i live actovi, prvi put organizirane festivalske zabave u tunelima Zerostrasse u centru Pule, svakodnevni boat partyji, Sound Studio s predavanjima o akustici i glazbenim radionicama… Sve nabrojeno čini Dimensions festivalom u punom smislu te riječi, a ne samo popisom DJ-a koji negdje nastupaju. Toplo preporučujem odlazak sljedeće godine svakome tko voli elektroničku glazbu i ima malo rafiniraniji ukus. Ja sam svakako tamo.

IZVIJESTIO: Vojko Mecena

FOTO: Kate Berry, Callum Chaplin, Daniel Kiršić, Rob Jones, Chazz Adnitt

Meštar ambijentalne glazbe Bonobo, koji spada u sam vrh suvremene elektroničke kreme, nastupit će na koncertu otvorenja 5. rujna u pulskoj Areni, gdje će izvesti svoj novi album “Migration” koji je isporučio početkom godine. Njegov rukopis karatkerizira spoj meditativnih ritmova, žičanih instrumenata i bubnjeva s prizvukom jazza, te je odličan izbor za početak još jednog Outlook festivala.

Na koncertu otvorenja nastupit će i David “Ram Jam” Rodigan, veliki znalac bass glazbe koji pomno prati njen razvoj od prvih ska i rocksteady traka pa sve do modernijih žanrova kao što su dancehall i jungle, koji će u kombinaciji s Outlook Orkestrom izvesti glazbu koja je obilježila njegovu dugogodišnju karijere. Na kultnoj pozornici Arene svoj će set odraditi i mladi hip-hop/soul duo Children of Zeus iz Manchestera.

Koncert otvorenja Outlook Festivala održava se 5. rujna 2018. u pulskoj Areni. Prve i najpovoljnjije ulaznice po cijeni od 240 kuna već se nalaze u prodaji te ih možete kupiti OVDJE.

Kako se Mecena proveo na Outlook Festivalu pročitajte u iscrpnom izvještaju OVDJE.

Na istoj lokaciji tjedan dana ranije održava se Outlookov mlađi brat – Dimensions, posvećen kvalitetnoj elektronskoj glazbi, tako da sam u Puli proboravio već neko vrijeme. Međutim, prema običaju kojeg redovito prakticiram, između dva festivala uvijek se vratim kući u Rijeku na dan-dva, oprati robu i eventualno ponijeti stvari koje mi nedostaju. Ovoga puta je to bilo itekako korisno, jer mi je većina odjeće i obuće bila prekrivena blatom, osim toga, malo je hladnije nego što sam mislio, pa sam na Outlook ponio više dugih majici i hlača.

Opušteno, u srijedu popodne, krenuo sam s prijateljima automobilom prema Puli. Većinu puta sam drijemao, koristeći svaki trenutak za odmor i skupljanje snage za glazbenu pustolovinu koja me čeka. Kao i na Dimensionsu, na Outlooku se barem dva dana očekuje kiša, a ovoga puta sam spreman za sve vremenske uvjete.

Srijeda, 06. rujna – Koncert otvorenja

Festivalska lokacija na tvrđavi je ponešto izdvojena od centra grada, a kako bi se možda malo približili gradu i njegovim stanovnicima, festival svake godine organizira i koncert otvorenja u Areni, u samome centru Pule. Znatno je veća gužva pri ulasku u Arenu nego na Dimensions openingu, a dok polagano ulazim, obavljaju se zadnje pripreme za svirku DJ Shadowa. Baš u trenutku kad sam prošao sve preglede, DJ Shadow počinje sa svojim nastupom, praćen velikim video zidom i kvalitetnim projekcijama. Uživo svira svoj eksperimentalni hip-hop/trip-hop s podebljanim basevima. Usprkos tome što sam lagano prehlađen uživam u svakoj sekundi. Zamjećujem i da je amfiteatar fino popunjen od samog početka današnjeg događaja.

Nakon DJ Shadowa vrijeme je za The Outlook Orchestra, orkestar s više od 20 glazbenika praćen plejadom najcjenjenijih MC-ja i vokala bass glazbe: Roots Manuva, Foreign Beggars, Horace Andy, Congo Natty i mnogi drugi s live dub miksingom Adriana Sherwooda i Mad Professora. Zajednički prelaze žanrovske granice i spajaju reggae i grime, hip-hop, garage, drum&bass i dubstep. Odsvirali su mnoge bass uspješnice među kojima bi istaknuo meni najdraže – “Burial – Archangel” s vokalom Jessea Appiaha i “MJ Cole – Sincere” koju je otpjevala Jenna G. Negdje na sredini nastupa Outlookovog orkestra, Arena je popunjena do kraja i svi đuskaju; vrhunska izvedba i kristalno čist zvuk.

Iako su svi artisti bili na visini zadatka, moram istaknuti The Outlook Orchestra kao definitivni highlight večeri. Treba reći i kako je DJ koji svira između nastupa vrlo dobar.

Poslije Outlook Orchestra na pozornicu se penje Dizzee Rascal – grime s londonskih ulica, na granici undergrounda i mainstreama. Na otvaranju desetog Outlooka imali smo priliku vidjeti jednog od istinskih gospodara grimea kako radi svoj posao i to vrlo dobro. Iako su prisutni uživali u njegovom setu, mene je svladao umor i odlučujem otići negdje pri kraju. U pravome času, jer upravo kada sam izašao iz Arene i potražio okrijepu počela je kiša.

Četvrtak, 7. rujna – prvi dan

Na Fort stižem oko 22 sata, što mi se čini malo rano, ali tako imam više vremena za popratiti današnji program. Englezi kao da obožavaju čekanje u redu (eng. queueing), jer me na festivalskom ulazu dočekao ogroman red.

Dvanaest tisuća ljudi je službena brojka posjetitelja Outlook Festivala ove godine, među kojima prednjače gosti iz Ujedinjenog Kraljevstva. Ukoliko niste bili na Dimensionsu, na Fortu su nas dočekale sitne novosti, merch štand na Beachu je pomaknut na drugu stranu puta, isto kao i kemijski WC-i nakon Clearinga, Garden Stage je znatno produkcijski povećan, a Void je proporcionalno smanjen. Ono što sam zaboravio napomenuti u svom Dimensions izvještaju jest potpuno nov način plaćanja. Nema više plastičnih žetona s kojima se plaćalo, već svaki posjetitelj na narukvici dobiva RFID karticu za elektroničko plaćanje, koje onda izgleda tako da ti konobar skenira karticu nakon narudžbe i to je to. Koliko sam uspio vidjeti, sustav je radio bez greške te mi se čini kako su gužve na šankovima dosta smanjene.

Četvrtak započinjem na Gardenu kojeg danas hosta Just Jam x Butterz. Na stageu Just Jama sam se baš naskakao prošle godine, tako da ove očekujem isto! Stižem baš kada Royal-T započinje svoj set i odmah kreće sa žestokim basslineom u kojeg ipak umiksava nešto lakše reggae i soca trake.

Garden pozornicu potom preuzimaju Elijah & Skilliam koji kreću s tvrdim grimeom. Prisutni divljaju. Elijah & Skilliam su pioniri grimea i vlasnici Butterz etikete. Usred seta na stage im ulijeću Newham Generalsi i stvara se grime doživljaj za pamćenje!

Nakon njih na pozornicu penje se Flava D – kraljica modernog bassline zvuka. U samo šest godina koliko je aktivna na sceni dogurala je do FABRICLIVE 88 miksa, na kojem je sama isproducirala većinu pjesama, i odlično prihvaćenog albuma “t q d – ukg” (t q d je trio kojeg zajedno čine Royal-T, DJ Q i Flava D), a počela je raditi beatove na polovnom laptopu u autobusu kad bi se vraćala iz škole. Ispunila je sva moja očekivanja, a usudio bih se reći kako je za vrijeme njezinog nastupa The Garden bio najživlja pozornica festivala.

Nažalost, nakon Flave D munje i kiša prekidaju program na svim pozornicama, ostaje nam čekati da se sve ponovo upali. Koliko god bili u tom trenutku ljuti na organizatore njihov potez je opravdan, jer su munje stvarno parale nebom, a sigurno ne bi željeli da bilo tko nastrada. Pronalazim zaklon i strpljivo čekam da se sve ponovno upali.

Nakon nekakvih sat vremena glazba se ponovno čuje i odlazim popratiti nastup Loefaha u Moat i osjetiti duboke post-dubstep vibracije. Zatim sam svratio na Void gdje se održava Dispatch Recordings vs. Soul:ution večer u čast prerano preminulog Marcusa Intalexa. Trenutno sviraju Jubei b2b Ant TC1 i SP:MC, s liquid drum&bass selekcijom koja zaista uzdiže dušu. Nažalost nisam stigao popratiti nastup našeg Egolessa na Mungos Areni, ali čuo sam od prisutnih da je bio super, a također je super što svira 20.10. u Londonu na rođendanu kluba Fabric.

Vraćam se na Garden na kojem upravo nastupaju garage velikani Champion i MC Serious. Kiša je stala i rulja se lagano vraća ispred pozornice. Naravno, svi plešu! Večer sam i završio na Gardenu kojeg mimo rasporeda zatvaraju odlični Vital Techniques i MC Pean, mladi Irci kojima predstoji svijetla budućnost na garage sceni.

Petak, 8. rujna – drugi dan

Petak na Outlooku namjeravam provesti na Clearingu cijelo vrijeme. Clearing je glavna pozornica festivala, smještena točno između festivalskog kampa i Forta Punta Christo, s velikom pozornicom piramidalnog oblika. Line-up danas čine pravi grime igrači na početku, nakon kojih slijedi UK garage bass house ludnica! Nakon užasnog vremena jučer, danas je vedro, prognoza kaže da će tako i ostati.

Stižem negdje na sredini Giggsa koji je možda najkomercijalnije ime festivala, s velikim ovogodišnjim hitom Lock Doh koji se vrti svugdje, a na YouTubeu ima više od 14 milijuna pregleda. Mogu reći da mi odgovara njegov lagano opušteni zvuk u kojem se osim hip-hopa osjeti grime i dancehall. Velika je gužva, jer ga svi žele popratiti.

Slijede Newham Generalsi s više underground grime vibrom. Negdje na pola njihovog nastupa ipak odlazim baciti pogled što se događa na Fortu. Stižem na Arija stage baciti oko na Seasplash takeover s domaćim imenima zbog čega mi je izrazito drago. Na toj pozornici nastupili su redom kroz večer: Sapleo, 207, Dubdiggerz, Kali Fat Dub, Bamwise, Edo Maajka, Rahmanee i Filip Motovunski.

Svratio sam i na obližnji Garden gdje se održava Critical Sound večer, a taman tada Ivy Lab i SP:MC zabavljaju mnoštvo svojom modernom mješavinom drum & bassa s hip-hop beatovima. Nakon Ivy Laba vraćam se na Clearing, a na stageu je Rude Kid – producent za grime elitu (Skepta, JME, Wiley, Shy FX, Ghetts i Giggs su surađivali sa njime). Vrti hitove svih urbanih žanrova sa naglaskom na bass. Svi đuskaju, a i ja sa njima.

Prije početka My Nu Lenga Clearing se fino popunjava. My Nu Leng su duo iz Bristola koji je eksplodirao 2015. s crossoverom žanrova gdje se osjete garage, house i bass; tamnim i dubokim zvukom koji te tjera na ples. Kad su My Nu Leng krenuli uz Dread MC-ja na vokalu počelo je kolektivno divljanje. Imali su dosta žešći zvuk nego inače, s primjetnim utjecajem dubstepa. Dio seta odvrtili su i drum & bass, budući da su im dva zadnja izdanja žestoki dnb za Shogun Audio.

Chris Lorenzo nastavlja gdje su My Nu Leng stali, s možda malo više house zvukom. Za sam kraj idu Leng b2b Lorenzo i apsolutna ludnica. Sve završava s prvim jutarnjim zrakama sunca na nebu, a ja koračam prema apartmanu s osmjehom na licu, ispunjen predivnim emocijama, radostan što sam ponovo gledao neke od mojih glazbenih uzora.

Subota, 9. rujna – treći dan

Ustajem ranije nego inače, jer mi je danas prvi na rasporedu Shogun Audio boat party koji počinje u 15.30. Inače ne volim ići na boat partije popodne, jer me valjda strah kombinacije sunca, ljuljanja i partijanja, ali kolega me nekako nagovara, a i radi se o starim prijateljima sa Shogun Audio etikete.

Nakon pokazne vježbe brzog hodanja, jer smo se brinuli da ćemo zakasniti, stižemo na brod baš prije polaska. Moji strahovi od ranije pokazali su se potpuno neopravdanim, jer mi je na brodu bilo vrh. Razni stilovi drum & bassa s naglaskom na jump-up i liquid u zajedničkoj sinergiji, party je bio sold-out i svi naravno đuskaju. Nastupili su Icicle, Rockwell i Spectrasoul, svaki sa svojim modernim dnb zvukom.

Nakon boat partya odlazim do apartmana na odmor za navečer. Nažalost, vrijeme se potpuno izmijenilo i umjesto zvijezda prekrili su nas kiša, oblaci i munje. Ponavljam, koliko god možda bio u tom trenutku ojađen zbog prekida programa, zamislimo samo što bi bilo kada bi munja stvarno udarila nekog od posjetitelja, tako da je kratak predah dok se oluja smiri bio nužan.

Na Fort stižem oko dva ujutro kada se vrijeme malo smirilo i na Gardenu lovim Frictiona – šefa Shogun Audio etikete koji maže stare dnb hitove. Održava se Shogun Audio night, a prisutni neumorno plešu bez obzira na blato i vremenske uvjete. Nakon Frictiona Garden preuzimaju My Nu Leng sa svojim novim modernim drum & bass setom. Osobno više volim njihov stariji zvuk kojeg su prezentirali jučer na Clearingu, ali nisu loši ni u dnb vodama.

Lagano obilazim Stables gdje Levelz ekipa pokazuje svoje MC vještine s mračnom bass pozadinom. Zatim idem do Voida gdje se održava Bandulu takeover, tamo Sir Spyro upravo pokazuje svoju viziju underground dubstepa.

Pri kraju večeri odlučujem popratiti Shy FX-a na Clearingu. Shy FX je jedan od istinskih pionira jungle i drum & bass glazbe, a na ovogodišnjem Outlooku prezentirao je eklektičan i osvježavajuć set, gdje nije robovao žanrovskim okovima te smo tako čuli njegov najveći hit “Original Nuttah” u potpuno izmijenjenoj dancehall verziji s trubama umjesto vokala. Zato su apsolutno svi prisutni pjevali tekst. Nakon Shy FX-a stage preuzimaju Dub Phizix & Strategy, s ponešto melankoničnim drum & bass setom, ali ipak prožetim njihovim hitovima kao što su “Marka” i “Buffalo Charge”.

Subotu na Outlooku završavam u Moatu, gdje DJ Randall vrti oldskul set s pjesmama iz razdoblja od 1988. do 1992. godine. Stari acid house, rave i početci junglea, sve to odsvirano od još jedne istinske legende. Bio je stvarno toliko dobar da sam lagano zaboravio kišu.

Nedjelja, 10. rujna – četvrti dan

Budim se s grloboljom i ozbiljno razmišljam o tome da skratim festival i odem za Rijeku. Prognoza nije obećavajuća, u Puli sam već dosta dugo i možda je vrijeme da odem doma i odustanem od močenja na kiši i gacanja po blatu uz zvukove bass muzike. Ipak, raverski duh u meni je prevladao, šumeća tableta za prehladu uz par žlica meda obnavlja me toliko da izdržim još jednu večer.

Nedjelju započinjem na Moatu gdje se održava “For The Love Of Garage” večer. Jarak je već fino popunjen, a Matt Lamont fino zagrijava ekipu. Kišica sipi sasvim lagano, nebo nam se smilovalo, samo neka tako ostane do kraja. Nakon Matt Jam Lamonta preuzima Wookie, UKG veteran s vrhunskim oldskul garage setom, vlada gužva i svi đuskaju. Slijedi Scott Garcia s dosta zanimljivim i žestokim zvukom.

Prelazim na Stables negdje na sredini večeri gdje svira Barely Legal s dosta mračnom dubstep-techno-house vibrom koja mi baš odgovara. Barely Legal je ime koje sam uočio na Outlooku prošle godine i od onda pratim njezin rad koji je dosta eklektičan, ali uvijek s primjetnom dozom underground glazbe Londona. Nakon Barely Legal, staje preuzima Josey Rebelle koja priprema teren za Loefaha s jungle/breakbeat selekcijom. Večer zatvara Loefah sa svojim jungle setom kojeg na mikrofonu prati Chunky. If you want to make a round of applause, make a round of applause, if you want to make a whistle, make a whistle.

Posljednjih 45 minuta na Outlooku ipak odlučujem posvetiti svojoj staroj ljubavi – UK Garageu i vraćam se u Moat. Tamo nastupaju Bump & Grind s probranom selekcijom starih i novih hitova i zatvaram Outlook Festival 2017. kako sam samo mogao poželjeti, pa i bolje od toga.

Izvijestio: Vojko Mecena
Foto: Marin Brgić, Dan Medhurst, Daniel Kiršić, Callum Chaplin, Marko Obradović, Danijel Bartolić, Polona Kumelj

Inače sam boravio u festivalskom kampu kojeg toplo preporučam, međutim, ove sam se godine odlučio na smještaj u apartmanu blizu festivalske lokacije. Ljubazni domaćini me toplo dočekuju, ostavljam prtljagu u svome privremenome domu i još jedne Dimenzije mogu započeti!

Srijeda, 30. kolovoza – Koncert otvorenja

Koncert otvorenja Dimensions Festivala se ne održava na festivalskoj lokaciji već u Areni Pula – dvije tisuće godina starom rimskom amfiteatru u centru Pule.

U Arenu sam ušao nešto nakon kraja Mosesa Boyda, kada je noć već potpuno zamijenila dan. Publika se još uvijek okupljala, stvorila se masa samo tik ispred pozornice. Krenuo je fini jazz The Kamaal Williams Ensembla, mogli bismo reći s utjecajima londonskih piratskih radio stanica. Dok se Arena polagano punila, frenetično su okupljenima pokazali uistinu vrhunsku sviračku vještinu i uigranost. Produkcija je bila izvrsna kao i uvijek, s odličnim zvukom i rasvjetom.

Nakon završetka Kamaalovog ansambla preko pozornice digao se crni zastor, kao uvertira nastupu Grace Jones. Arena je tada već bila dobro popunjena. Nešto dulja stanka prije početka nastupa Grace Jones učinila je ljude lagano nervoznima, ali kad je napokon počela svi su oduševljeno zavrištali. Ekstravagantna Grace Jones energična je i sa 69 godina, svakih nekoliko pjesama mijenja outfit i šešire, dokazujući da je stvarno kraljica stila. Uz nju su nastupili plesači, akrobat i, naravno, super bend s pojačanom ritam sekcijom (bubanj, udaraljke) i pratećim vokalima. Prvih nekoliko pjesama obilježio je reggae zvuk, zatim izvedba Amazing Grace te nakon toga energetično usijanje u punk-rock maniri. Do kraja koncerta čuo se disco-funky-afro zvuk uz desetminutnu vrtnju hula-hopa. Uistinu jedan fini, fini nastup kojeg ćemo dugo pamtiti.

Pogled na nebo prosuto zvijezdama nad Arenom poslužio je kao lijepa uvertira za ono što je uslijedilo. Moderat su tri gospodina iz Berlina, a ujedno i audio-video doživljaj na vrhunskoj razini. Emotivna elektronika sa snažnim basom i pop vokalima nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ovo je, čini mi se, bio treći put da ih gledam, a njima pretposljednji nastup prije najavljene stanke kada će se ponovno posvetiti Modeselektoru i Apparatu. Sposobni ovladati glavnom pozornicom bilo kojeg većeg festivala, oduševili su me u svim aspektima, a u zadnje vrijeme nastupali su samo na velikima. Odsvirali su presjek sva tri albuma. Savršeno.

Četvrtak, 31. kolovoza – prvi dan

Novine su me dočekale čim sam došao na festivalsku lokaciju. Nešto drugačije razmješteni objekti u odnosu na prijašnje izdanje daju osjećaj svježine, npr. merch kiosk koji je pomaknut s jedne strane na drugu, kao i kemijski WC-i iza Clearinga. Garden pozornica je dosta veća, a povećan je i nivo produkcije, dok je na Void pozornici smanjen, ali je snaga zvuka ostala iste jačine.

Večer započinjem na Mungos areni gdje Equiknoxx live mračnim dub zvukom s dancehall ritmom i trippy ženskim vokalima uspješno priprema atmosferu za Malu. Kao i uvijek, Mungos sound je kristalno jasan. Uoči nastupa Male Mungos arena se ubrzano puni. Odmah od starta njegove svirke osjeća se jedinstveni dodir jednog od pionira dubstepa. U publici ljudi svih godina, rasa i nacionalnosti zajednički uživaju u predivnom kaleidoskopu zvuka s dubokim frekvencijama dovedenim do savršenstva.

Nešto prije kraja nastupa Male krećem prema Voidu, gdje Binh prezentira klupske zvukove Berlina. Nakon 6 godina Dimensionsa sam se navikao na čekanje u redu, na sreću nije dugo trajalo. Poslije Binha na stage se penje Joy Orbison koji vješto svira eklektičnu bass elektroniku. Negdje na sredini njegovog seta odlučujem još malo prođirati okolo i dolazim na kraj Kode9 u Mungos areni koji svira eksperimentalni footwork. Navratio sam i na Stables gdje je svirao Petar Dundov. Kraj večeri ipak provodim uz Joy Orbisona i kulminaciju njegova seta.

Primjetio sam kako je ove godine publika na Dimensionsu raznovrsnija nego ikada prije, čuju se portugalski i nizozemski, poljski, njemački, francuski i talijanski uz naravno engleski jezik, a ima i više domaćih ljudi.

Petak, 1. rujna – drugi dan

Jaka kiša praćena grmljavinom gasi sve pozornice nešto nakon početka večeri, oko 23 h. Nastupila je dulja stanka, muzika se ponovno vraća oko 1 s izmijenjenom satnicom. Super je što je sve ponovno počelo jer je oluja izgledala dosta grozno. Međutim, možda bi trebalo predložiti općini da postavi nekoliko gromobrana oko lokacije kako bi se neugodne situacije poput ove ublažile u budućnosti, obzirom na višestruke koristi festivala.

Večer započinjem s Dopplerefekt live na Stablesima. Izvrstan melankonični elektro kojeg uživo izvodi dvojac pod bijelim maskama. Atmosfera je opet na razini, unatoč oluji i tehničkim problemima. Onda sam svratio do Mungosa na Exit Records takeover, popratiti stare znance Alixa Pereza i SP:MCa. Soulful drum&bass na visokoj razini i gužva.

Zatim krećem prema Gardenu na Marcela Dettmanna koji je odličan kao i uvijek s povećanom paletom acid zvukova. Možemo reći da Garden izgleda kao Void nekada, dok je Void zadržao dobar sound, ali mi stage izgleda previše ogoljeno, pomoglo bi da su zastori barem crne, a ne bijele boje.

Malo nevoljko, jer znam da me dolje očekuju blato i lokve, odlučujem se po prvi puta spustiti u jarak. The Moat ili jarak je najdublja pozornica festivala, smještena u opkopu oko Forta Punta Christo. Silazim u trenutku kada Serge vozi prisutne sa svojim miksom elektra i techna. Nakon njega svira Randomer koji me oduševljava svojim tvrdim zvukom u kojem nema mjesta za kompromise. Britanski duboki techno i meni osobno najbolji set na ovogodišnjim Dimenzijama.

Subota, 2. rujna – treći dan

Subotu započinjem u Voidu. Bijele površine na stageu su prekrili crnom tkaninom, što mi je baš drago, te stage sada izgleda sasvim pristojno.

Upravo svira Resom – stravstvena kolekcionarka ploča iz Leipziga, s vintage opuštajućim leftfield elektroničkim zvukovima i dobrim beatom. Zbog kiše prethodnoga dana dosta se osjeti pad temperature, a ja sam, nažalost, ostavio duge hlače doma. Još sam mlad, pa valjda neće biti toliki bed. Zato sam ponio kabanicu, mada se toplo nadam da neće padati danas. S Voida lagano krećem na Mungos gdje se odvija Metalheadz history sessions. Svira Doc Scott sa žestokim oldskul drum&bassom. Okupljeni divljaju. Zatim se odlučujem na dužu šetnju do Clearinga gdje Daphni aka Caribou zabavlja prisutne svojom verzijom disko elektronike. Nije baš moj “cup of tea”, ali svi su dosta veseli.

Hodanje je zdravo, pa se sa zdravim mislima odlučujem vratiti u Mungos gdje u to doba nastupaju Goldie b2b Ant TC1. Dva velikana drum&bassa na apsolutnoj visini zadatka. Pred kraj večeri mislim da mi ipak treba još malo ravnih ritmova, stoga se spuštam u Moat na Mike Dehnerta. Dub techno iz Berlina za fantastičan kraj subote. Također i blato do koljena, ali na sreću u apartmanu me čekala spužva i topla voda.

Nedjelja, 3. rujna – četvrti dan

Willow je mlada DJica i producentica iz Manchestera istančanog ukusa za finu elektroniku. Nedjelju započinjem na Voidu uz Willow, a njen izbor ploča me čini toliko sretnim da skakućem kao malo dijete u prvim redovima. Pred kraj njenog seta nažalost opet počinje kiša, ali izdržat ćemo, već smo navikli. Nakon Willow nastupaju Paul St. Hilaire & Rhauder live – odlični sa snenom dub elektronikom, na kojima nažalost ima premalo ljudi. Odlučujem se za odlazak u obližnji Mungos gdje Pinch objašnjava svoju lekciju bass muzike prožetu zvukovima lasera iz Star Wars filmova.

Negdje na polovici večeri nastavljam tradiciju prethodnih dana i spuštam se u Moat, valjda ovih dana baš volim blato (i tvrdi techno). Svira Silent Servant i baš propisno udara electro/techno, toliko da je na trenutke i meni prežestok. Nakon njega vrijeme je za tajnog gosta, a on je nitko drugi nego Nina Kraviz, koja je te večeri već nastupila na Clearingu. Gledam je po treći put i mogao bi reći da je opet nadmašila moja očekivanja beskompromisno miješajući acid, electro i techno u zvuk s kojim sam na najbolji mogući način zatvorio još jedan Dimensions Festival.

Izvijestio: Vojko Mecena
Foto: Kate Berry, Dan Medhurst, Nina Kraviz