Srijeda, 29. kolovoza

Standardno, koncert otvaranja Dimensionsa nije u Fortu nego u pulskoj Areni, rimskom amfiteatru u samom centru grada. Ulazim tik nakon što je pao mrak, a svoj live nastup upravo je započeo Nils Frahm. Savršen je to ugođaj za njegovu melankoličnu klasičnu glazbu i akorde na klaviru uz lagani dašak elektronike. Za početak festivala, izuzetno.

Nakon Nilsa slijedi kratka pauza za rastavljanje i postavljanje opreme pa onda i Kraftwerk. Kraftwerk sam gledao već nekoliko puta, ali ovo mi je prvi put u 3D varijanti. Niže se hit za hitom ovih pionira elektroničke muzike, a 3D vizuali jako pojačavaju glazbeni dojam. U jednom trenutku prikazali su i slijetanje letećeg tanjura pored Arene što je svima bilo jako kul. A kad sam u jednom trenutku pogledao po tribinama, amfiteatar je izgledao kao golemo kino s masama koje nose naočale za 3D.

Kraj otvaranja je ovoga puta pripao Moodymannu koji vrti eklektičan set prožet funkom i discom. Krenuo je s Fatimom Yamahom, a u sjećanju mi je ostao i hit Peggy Gou “It Makes You Forget”.

Četvrtak, 30. kolovoza

Na putu prema festivalskom ulazu čuju se jezici sa svih strana Europe; za neke uopće ne mogu razabrati odakle su. Moram primijetiti da je Dimensions ove godine postao uistinu internacionalan i dosadašnju dominaciju Engleza ne osjećam baš nigdje. Službeno se skupilo nešto više od šest tisuća posjetitelja. Pozitivna promjena za mene je i izmještanje festivalskog ulaza na košarkaško igralište u kampu pa se više ne mora gacati kroz blato prilikom ulaska na festival. Pohvalno je i da Dimensions objavljuje satnice nastupa na svojim društvenim kanalima, a također je i besplatno dostupna festivalska aplikacija sa satnicom i mogućnostima povezivanja festivalske publike.

Na službeno prvi festivalski dan ulazim nešto prije ponoći i krećem prema Voidu gdje me dočekuju Lena Willikens i Vladimir Ivković koji oduševljavaju sporim elektro breakbeatom. Zatim odlazim na The Garden i odlični Amp Fiddler Live kao one man show sa soulful vokalima i funky klavijaturama. Pjeva izvrsno. Prvih nekoliko minuta sam veselo đuskao i mislio kako DJ vrti soul ploče i tek onda skužio da lik pjeva uživo što me je baš fasciniralo. The Garden je ove godine pomaknut ulijevo s podijem koji je dosta poravnat, što je bolje nego prošle godine.

Kako bih propustio što manje, negdje oko 2 krećem na Moat gdje je večer preuzeo трип, label Nine Kraviz. Podulje čekanje svjedoči o njenoj popularnosti te nakon dvadesetak minuta silazim baš na početak njenog seta. Uživao sam u izvrsnom nastupu sibirske DJ zvijezde koja je izvela eklektičan i moćan set, nažalost nakratko prekinut između 3 i 3:30 zbog prolaska električne oluje. Nakon Nine pozornicu je preuzeo Bjarki koji je bio eksperimentalan i beskompromisan, a ja sam požurio na Clearing, glavnu pozornicu festivala, kako bih opet uhvatio Ninu. Nažalost, na Clearingu mi je Nina bila malo čudna, s nekoliko pogrešaka i problemima s uzemljenjem gramofona, međutim na kraju je sve ipak izvukla vrhunski.

Petak, 31. kolovoza

Za petak je bila najavljena kiša koja na sreću ipak nije padala. Zbog toga što mu nije stigao dio audio i videoopreme Jon Hopkins nažalost neće svirati live nego DJ set, ali ja se veselim i tome.
Ulazim na Fort nešto prije početka Peggy Gou na Gardenu. Producentica iz Južne Koreje s trenutnom adresom u Berlinu svira nešto žešće nego inače i dosta eklektično, a okupljeno mnoštvo uživa i skakuće.

Nakon Peggy selim se na Clearing gdje Jon Hopkins započinje svoj čarobni DJ set. Melankoličan, a opet s neprestanom ritmikom; kako vrijeme promiče žestina se povećava. Pa onda uleti trenutak melodije bez kicka i svi su rastopljeni. Jedan od najboljih setova kojima sam prisustvovao u posljednje vrijeme završava s “Bicep – Glue”.

Nakon Hopkinsa nastupaju domaće-internacionalni Jan Kinčl i Reggis Katie, nažalost pred jako malobrojnom publikom koja se poslije Jona jednostavno razbježala. Zvučali su mi dosta dobro, ali mišljenja sam da su ipak trebali svirati ranije jer bi ih gledalo više ljudi i večer bi tekla prirodnije.

Zatim se na pozornicu penje Avalon Emerson, jedna od mojih favoritkinja ovoga Dimensionsa i floor je opet ugodno popunjen. Avalon vrti dinamičan set prožet vlastitom produkcijom s breakbeatom i discom za kraj. Moram napomenuti kako je, po meni bezrazložno, glazba bila prekinuta oko 5 zbog električne oluje, ali nebo iznad festivala bilo je skoro pa vedro?! Nasreću, zvuk se vraća nakon desetak minuta.

Subota, 1. rujna

Dimensions Festival ove je godine pratio recentne trendove na elektroničkoj sceni pa je tako na svim pozornicama broj žena bio ravnomjeran broju muških umjetnika, uz naravno visoke standarde kvalitete. Subotu sam tako proveo na Moatu uz nastupe Umfang, Anastasie Kristensen i Paule Temple.

Umfang je alias američke umjetnice Emme Olson koja koristi žestoki techno izričaj kako bi propitkivala društvene norme. Takav joj je bio i set, eksperimentalni techno bez kompromisa, za mene možda i malčice prežestok. Anastasia Kristensen, koja je nastupila nakon nje, malo je smirila situaciju i oduševila me svojim na trenutke meditativnim techno zvukom. Kraj večeri pripao je Pauli Temple s njenim zanimljivim i modernim techno setom punim energije. U trenucima kada bi mi u Moatu bilo prežestoko popeo bih se do obližnjeg Gardena gdje su prvo Margaret Dygas pa zatim Sonja Moonear vrtjele zanimljivu progresivnu glazbu.

Nedjelja, 2. rujna

Vrijeme je proletjelo i stigao sam do finalnog dana festivala. Te noći se na Clearingu odvijao maratonski sedmosatni set Bonoba, a ja sam odlučio nedjelju startati njegovim finim i melankoličnim zvucima, koji su mi taman dobro sjeli za početak.

Nakon toga selim se u Moat koji je preuzeo Hessle Audio. Hessle Audio je britanska izdavačka kuća osnovana 2007. godine, označena futurističkom elektronikom bez žanrovskih ograničenja, ali s osjetnim UK feelingom. Stižem oko ponoći, na Pearson Sound – odličan i napredan spoj bassa i techna stvoren za polizati prste. Zatim slijedi Jlin, djevojka iz SAD-a koja svira pametnu elektroniku s footwork bazom. Počinje padati lagana kišica, ali uopće ne smeta jer zvuku daje čak i dodatnu emociju.

Negdje na kraju Jlininog seta sam svratio na The Garden gdje Craig Richards i Nicolas Lutz vješto zabavljaju rulju svojom underground house/techno selekcijom u b2b izdanju.

Ipak se vraćam u Moat gdje je na programu Panagea, odličan i napredan dub techno s prizvukom minimala. Za kraj Hessle Audio takeovera nastupio je Ben UFO, svojevrsni šef etikete i DJ legenda, s izrazito kul zvukom u kojem miješa techno, bass i dancehall.

Posljednjih 45 minuta Dimensionsa ipak odlučujem provesti uz Bonoba, koji eklektično i jazzy, s nevjerojatno finim miksevima, savršeno zatvara festival.

Sve u svemu ovo je po meni bio možda najbolji Dimensions do sada. Potpuna internacionalizacija publike, blago feministički politički diskurs i nadasve uvijek kvalitetna glazba razlozi su koji ovogodišnjim Dimenzijama mogu dati samo najbolje ocjene. Smilovalo se i nebo pa nije bilo prave kiše osim nekoliko kapljica, a ni električne oluje nisu toliko smetale te se muzika sinkronizirano zaustavljala nekoliko puta, a i to samo nakratko. Mnoštvo je tu stvari kojih se nisam previše dotakao: još masu pozornica i artista koje nisam stigao poslušati, odličan festivalski kamp, Beach pozornica na kojoj su preko dana svirali bendovi i live actovi, prvi put organizirane festivalske zabave u tunelima Zerostrasse u centru Pule, svakodnevni boat partyji, Sound Studio s predavanjima o akustici i glazbenim radionicama… Sve nabrojeno čini Dimensions festivalom u punom smislu te riječi, a ne samo popisom DJ-a koji negdje nastupaju. Toplo preporučujem odlazak sljedeće godine svakome tko voli elektroničku glazbu i ima malo rafiniraniji ukus. Ja sam svakako tamo.

IZVIJESTIO: Vojko Mecena

FOTO: Kate Berry, Callum Chaplin, Daniel Kiršić, Rob Jones, Chazz Adnitt

Čini se lineup prvog dana nikada nije bio moćniji, obzirom da u četvrtak, 12. srpnja, na Exit Dance Arenu dolaze ultimativna techno imena kao što su pionir i lider globalnog techno pokreta Richie Hawtin, simbol berlinske techno scene Ben Klock, najveći techno par u povijesti Adam Beyer i Ida Engberg, kojima je ovo premijerni zajednički nastup na ovim prostorima, te sve popularnije ženske predstavnice techno scene Amelie Lens i Anastasia Kristensen.

Od domaćih predstavnika elektoničkog zvuka na lineupu se našao svjetski poznati Splićanin DJ Jock, čiju produkciju Carl Cox često vrti u setovima i izdaje pod svojom etiketom Intec Digital, poznato lice novosadske scene i rezident Tunnela, Dušan Nikolić, te Runy, njegov suradnik u prvom ovogodišnjem miksu na Areni.

EXIT Freedom 2018 je veliki festivalski poduhvat, kojeg čine čak pet festivala u pet zemalja: EXIT u Srbiji, Festival 84 u Bosni i Hercegovini, Sea Star u Hrvatskoj, Revolution u Rumunjskoj i Sea Dance Crnoj Gori.

U tijeku je i velika blagdanska akcija gdje se do 15. siječnja uz EXIT ulaznicu po promo cijeni od 445 kn dobivaju i ulaznice za ostala četiri festivala. Ulaznice možete kupiti na ticketshop.hr i entrio.hr prodajnim mjestima, a na stranici službene agencije exittrip.org dostupni su i turistički paketi.

OVDJE pročitajte naš izvještaj s prošlog izdanja, a u nastavku pogledajte aftermovie:

Cilj partija je bio proslaviti put koji su prošli od samih početaka i emitiranja underground setova iz podruma 78-godišnje tvornice kovanica do gostovanja na festivalima i prestižnim klubovima, od kojih izdvajamo prijenose s festivala MAD in Belgrade, sa Stiropor večeri u ljubljanskom klubu K4, te s kultnog beogradskog broda 20/44. U svega šest godina postojanja stvorili su globalnu undergorund zajednicu, otvorivši prozore milijunima ljudi u scenu i zvuk iz svakog kutka svijeta.

Za muziku na rođendanskom partiju bili su zaduženi dobri prijatelji Chrissy, Anastasia Kristensen, Move D b2b DJ Jus-Ed, DJ Hell, Redshape i Honey Dijon. Uz zavidnu listu izvođača i razna iznenađenja, mogli ste ugoditi i oku video instalacijama, prikazivanjem filmova, ali i završiti u sobi Game of Drones.

U nastavku pogledajte slavljenički prijenos emitiran 9. listopada.