Written by Sergej Lugović and Marijo Franić

This mix has been recorded on a Sunday afternoon. Sunday afternoons are probably the most important afternoons of the week as they define how the new week will begin. We relax both physically and mentally, and hang out with those who are close to us. We think that people should hang out more while eating. Because if you eat on a Sunday, that means you didn’t go over the top on a Saturday. Usually, there are no obligations on Sundays, that’s why we have time for ourselves and our dearest. Facing ourselves. Challenge? Effort? Peace? No matter, it’s better to face ourselves than the Boogeyman. Well, now when the setting is here (the food, friends, good mood), the only thing missing for a full experience is music. Well, that’s another dimension of Sunday afternoons. Just dancing sounds like a good alternative to lying on a sofa in front of the TV, doesn’t it? Well, now that we have the setting and the music, what else is holding us back? Physical space is holding us back, as we can’t invite all of our friends to our place. Because of space and availability. This is when modern technology comes in. Instagram, for example. Well, we had a great meal, hung out, mixed and turned on Instagram live. A fantastic experience. Happiness in its full meaning. We dance, mix and type (this is an important activity in today’s civilization, and leaving it out can disrupt social unity) – and what’s more we also stream on Instagram Live and wave to our audience. Literally wave to our friends. Like – what’s up, giving air fives, and of course a bunch of hearts and smilies :-). It’s just that the person is somewhere out there in the digital world. But what matters, regardless of the real and digital world is music, that’s not familiar with the boundaries of these two worlds, and it exists with just the impression, experience, emotions, happiness and joy that it brings. This is where it stays, not as a file but as a momentary experience, which is to be saved for later comebacks according to its intensity.

Read the feature in Croatian HERE.

Sergej Snooze [SC]
FM [SC | YT | FB]

Pisali: Sergej Lugović i Marijo Franić

Ovaj mikis je snimljen u nedelju popodne. Nedeljno popodne je vjerovatno najbitnije popodne u tjednu jer determinira kako kreće novi tjedan. Odmaramo se fizički i psihički, družimo se s bliskim ljudima. Smatramo da se ljudi nedeljom trebaju više družiti uz klopu. Jer ako u nedelju jedete, znači da u subotu niste pretjerali. Obično nedeljom nema obaveza stoga smo prepušteni sami sebi i sebi bliskima. Suočavanje sa samim sobom. Izazov? Napor? Mir? Nije ni bitno, bolje je susresti se sa sobom nego s Baba Rogom. E, sada kada je setting tu (hrana, prijatelji, dobro raspoloženije) jedino što nam nedostaje je glazba za potpuni doživljaj. E, to je još jedna dimenzija nedeljnog popodneva. Lagana čagica zvuči kao dobra alternativa izležavanju ispred televizora zar ne? E, sada kada imamo setting, imamo mjuz, što nas ograničava? Ograničava nas fizički prostor, jer ne možemo baš sve prijatelje pozvati doma. Što zbog mjesta, što zbog zauzetosti. Ali tu nastupaju moderne tehnologije. Naprimjer Instagram. E, tako smo se i mi fino najeli, družili, mixali i uključili Instagram live. Fantastično iskustvo. Veselje u punom značenju riječi. Plešemo, mixamo, tipkamo (ovo je jako bitna radnja današnje civilizacije, te izostavljanje iste može poremetiti društveni sklad) – i što je nabolje stream-amo na Instagram Live, i mašemo ljudima. Ali ono, doslovno, mašeš prijateljima. Kao ono – di si šta ima, i onda daš “zračni five” i naravno hrpa srčeka i smajlića :-). Samo je osoba negdje tamo u digitalnom svijetu. Ali ono što je bitno, bez obzira na stvarni ili digitalni svijet je glazba, koja ne poznaje granice ta dva svijeta, a postoji samo uz doživljaj, iskustvo, emocije, radost i veselje koje budi. I tamo ostaje pohranjena, ali ne u obliku zapisa, već u obliku trenutnog iskustva koje se sukladno intenzivitetu pohranjuje za kasnije vraćanje tim trenucima.

Doduše, iz misterioznog najavnog materijala je pomalo teško dokučiti o kakvim se točno iskustvima radi. Na programu se nalaze Ana Sladetić i Jason Mulhausen, kroz čije se radove provlače “melodioznost i buka svakodnevnog života”. Zatim, svojim će se instalacijama predstaviti uvijek intrigantni kolektiv Beat Busters, ali i Tin Dožić i Hrvoje Spudić, koji se bave “svojstvima medija i intervencijama u metode snimanja i reproduciranja zvuka”. Hrvoje Pelicarić i naš znanac Marijo Franić (FM) proučavaju odnose “između fizičkog tijela, prostora, ljudske percepcije i zvuka”, a na samom otvorenju možemo očekivati avandardni koncert grupe Zbor Delayeva koju je okupio Andrija Santro – oni će uz pomoć audio efekata manipulirati “zvukom u vremenu, i vremenom u zvuku”.

Svi ovi opisi djeluju prilično apstraktno i ne govore puno o samim metodama kojima autori namjeravaju postići željeni efekt. Naravno, svjesni smo da je ovdje riječ o umjetničkom programu, a ne o cirkusu, ali u želji da skinemo barem dio ovog vela mistike s njihovih projekata, kontaktirali smo Marija Franića i postavili mu nekoliko pitanja.

Službena najava je prilično “arty”, apstraktna i konceptualna, ali ne govori puno o konkretnim detaljima. Otkrij nam par tehničkih pojedinosti o tome što nas očekuje na Sound Art Inkubatoru! Kakve zabavne stvari tamo mogu doživjeti i posjetitelji koji nisu toliko povezani sa samom umjetničkom scenom, nego jednostavno dolaze iskusiti neke uzbudljive audio-vizualne novotarije iz svijeta elektronike?

Tako je, najava ne govori puno o pojedinostima, jer su organizatori sigurno htjeli prepustiti posjetiteljima da mašta malo odradi svoje. Mogu reći da je glazba u žanrovima koji su regularni doživjela svoj – ne bih rekao vrhunac – nego je izgubila na strukturi koda, tako da je bilo pitanje vremena kad će izbiti scena koja nosi fuziju glazbe i nekog dodatnog sadržaja. Upravo to će se prikazati na izložbi!

Opiši nam pobliže svoj vlastiti projekt. Kako si došao na ideju, od čega si ga sastavio, kako funkcionira i kakva bi mogla biti njegova primjena u tzv. svakodnevnom životu?

Projekt je kombinacija između pokreta ljudskog uma i glazbe koju vadimo iz njegove okoline, te pružamo interakciju, u biti slušamo sami sebe – što baš i ne činimo prečesto. To je jedino što mogu reći o projektu.

Ako gledamo dugoročno, koja bi trebala biti uloga platforme Sound Art Inkubator? Misliš li da bi s vremenom mogao narasti broj izvođača i umjetnika koji bi se mogli baviti ovakvim inovacijama, ali i publike koju bi to interesiralo? Hibridne umjetničke forme u svijetu su se uspjele približiti mnogim ljudima putem alternativnih festivala kao što je Burning Man, postoji li takav potencijal i kod nas?

Uloga Sound Art Inkubatora je spajanje ljudi kroz iskustvo i interakciju, približavanje i stvaranje nekih novih ideja i sigurno da je bitno da se dogodi neka nova scena, jer publike ima, a ovo je poprilično novo i ima potencijala da postane i nešto više. Glazbena strana samog Zagreba odlična tako da mislim da se može desiti samo nešto dobro. Mislim da zasad još nema potencijala koji bi se mogao mjeriti s Burning Manom, ali tko zna… 2017 je tek! 

Jeste li povezani s još nekim srodnim organizacijama u regiji – ako još niste, planirate li se povezati?

Nisam. Jednom sam u Hub365 bio na Hackatonu koji je malo drugačijeg karaktera, više oko industrije. Ovo više umjetničkog karaktera i naravno – bilo bi super povezati se i proširiti mogućnosti!

Ekipa očito ne želi unaprijed pretjerano zalaziti u detalje oko svog rada – kako biste to otkrili i iskusili, morat ćete se pojaviti na licu mjesta! Otvorenje petog izdanja programa Sound Art Inkubator održat će se 12.6. u Velikoj i Maloj dvorani Pogona Jedinstvo u Zagrebu – program počinje u 20 sati, a ulaz je besplatan. Ukoliko propustite samo otvorenje, izložba će biti otvorena još 13. i 14.6. od 17 do 20 sati, a ulaz će ostati besplatan. Vidimo se!

Melankolični soulful sampleovi se provlače kroz njegovu produkciju i danas, kad sve veći naglasak baca na crni berlinski body music stil, što njegovu estetiku i dalje uspješno izdvaja iz već predvidljivih okvira industrial techno scene i ubrizgava injekciju nepredvidljivosti, koja je ključna za autentično klupsko iskustvo.

Spoiled Drama 2.12. nastupa u zagrebačkom klubu AKC Medika (Grey Room) i to u režiji No Balance kolektiva, koji se potrudio i za odgovarajući arsenal domaćih igrača. Tikach otvara večer uz stari house, a Microslav i FM rješavaju ostatak večeri uz tvrdi EBM groove, prljavi acid, retro-electro i ostale specijalitete po kojima su poznati. Upad je 50kn do ponoći, a zatim cijena raste na 60kn.

No Balance pres. Spoiled Drama
FACEBOOK EVENT

Za ovu priliku FM nam je premijerno ustupio novo izdanje numerički nazvano “3343”, pa dok čitate o njegovim ostvarenim i neostvarenim željama, stisnite free download i uživajte.

Producent/DJ, grafički i web dizajner, baviš se i videom, ilustracijom i fotografijom, osebujan jedan lik.. što bi zapravo htio biti kad odrasteš?

Ne znam, teško mi je u ovom trenutku išta potvrditi, jer je sve toliko nepredvidljivo i u biti mi se sviđa tako. Dajem si prostora za dosta stvari, pošto je sve toliko periodično na neki način i sve samo dođe na svoje mjesto, eventualno. Ali kada bih razmišljao drugačije sigurno bi htio raditi u ZAMP-u.

Uz tvoju hiperaktivnost i neprestanu potrebu za istraživanjem kao i stvaranjem novih ideja kako si se uopće našao u glazbi, kad se kod tebe javio taj senzibilitet prema elektroničkom zvuku?

Pa glazba je brat blizanac, sijamski… Jako sam vezan za nju od svoje jako mlade dobi i mislim da je neupitno da će uvijek biti tu, dok elektronička glazba možda ispadne i da je samo jedan veliki hajp pa se prebacim na neki novi žanr, nikad ne znaš.

Nedavno si izbacio novu stvar Inside Out na kojoj nije teško primijetiti tvrđi industrial zvuk i vraćanje iskonskom. Najavljuješ li neku drugu, možda tamniju fazu buduće FM produkcije?

Ne mogu baš previše utjecati na žanr i još neke stvari kada radim glazbu, ispalo je da mi se baš tada činila odličnom za dovršiti, pa i jesam.

Veći dio tvog dizajnerskog rada isprepleće se s načinom života jednog DJ/producenta. Nastupio si u sklopu Tjedna dizajna kao DJ, kao dizajner si predstavio interaktivnu izložbu svojih plakata, sredio si vizuale za klubove Mixer i Masters, Sirup…koliko aktivno djelovanje što offline što online u ovoj našoj subkulturnoj zajednici utječe na tvoju inspiraciju i kreativni proces?

Pa sigurno gledam i interpretiram na svoj način ukoliko me nešto jako fascinira bilo glazbeno, a i u grafičkom i crtačkom aspektu… upijamo konstantno okolinu i preslikavamo onako kako nam paše, barem to vrijedi za one koji se vole izraziti.

PLASTIKA // WEB LAUNCH + INTERACTIVE EXHIBITION by MARIJO FRANIĆ

Koje ti je doba dana najdraže za stvaranje muzike?

Ponekad dan, a ponekad noć. Dosta mi se puta noćna varijanta pokazala neću reći boljom nego uspješnijom, jer se nekako mogu bolje koncentrirati.

Svakodnevno pratiš nove stvari i ideje koje kolaju bespućima interneta, daj neki hint što si iznimno zanimljivo zapazio u posljednje vrijeme?

Kinetika je sigurno jedna od stvari kojom se bavi sve više umjetnika; znanost i umjetnost u jednom

Adriatiko Recordings i Home Made Electronica, etikete su na kojima prvenstveno objavljuješ svoja izdanja, no rado surađuješ i s drugima. Imaš li neku novu kreativnu suradnju u planu?

Bilo je svakakvih dogovora sve dok nisam zeznuo stvari i postao jako nemaran zbog novog posla koji mi je oduzimao dosta vremena. A sada ćemo vidjeti, sigurno ću na Adriatiku uskoro objaviti nešto, dok ostalo još uvijek visi u zraku.

Jesi odustao od izdavanja albuma?

Nisam, ali još uvijek tražim tu cjelinu da sve ima smisla i radim stalno na tome, polako i bez žurbe…

Nemoguće je ne primijetiti da svemu što činiš daješ svoj pečat, od glazbe, dizajna, grafike, fotki, frizure i odjeće koju biraš. Živo nas zanima gdje nabavljaš cipele?

U Borovu sam kupio zadnje cipele, ostale posvuda. Od Hrelića do Deichmana, ovisi je li mi Venera u Marsu ili Jupiter u Saturnu.

Vrlo si društven lik koji za sebe kaže da svaki dan ima samo jednu najveću manu. Jučer je bila ta da si previše liberalan, koja je danas?

Danas mi je jedina mana hejtanje tuđeg hejta prema trećoj osobi

Neostvarena želja ti je…?

Vlastita diskoteka, stvarno bi htio imati nešto full intimnije za 100 ljudi disko/kafić sa frendom koji je sad u Australiji, al on se brzo vraća pa možda da ostavimo mjesta za plusić.

U sklopu programa Interval ove subote nastupaš u društvu 11 DJ-a u omiljenoj zagrebačkoj kući undergrounda; Das Hausu. Što nam spremaš, kakav set možemo očekivati?

Sigurno malo tvrđe s obzirom na timetable, i nadam se odličnoj zabavi, skakanju do stropa i afteru do srijede!

Kažu da se u umjetničkom smislu ljudi razvijaju samo do faze dok ih se ne prizna. Možda još uvijek nisi dovoljno priznat, ali prepoznat definitivno jesi. Koje su ti ambicije i gdje ti je kraj ?

Sigurno se više trudiš pokazati što više na početku, kada se ostvariš zna malo zaštekati, ali ne nužno kod svakoga, što se mog priznanja tiče imam još puno toga za naučiti, ali mislim da si samo vrijeme trebam malo posložiti bolje i sve će biti ok. Ambicije su mi sigurno konstanta u radu, razvijanje i istraživanje, seciranje… a kada znatiželji dođe kraj, onda je kraj, a on je nadam se još uvijek daleko.

Do plesa na Intervalu ove subote i nekog novog susreta, gdje ćemo u narednim mjesecima i ljetu koje dolazi imati priliku plesati onako kako ti sviraš?

U Rijeci (klub Život), Vukovaru na Vu Bass-u, zagrebačkom Mastersu, Funku, Plitvičkim Jezerima, Na Funk Wildu, a za dalje ćemo vidjeti ljeto je dugo…

U sklopu trećeg izdanja programa Interval u subotu 28. svibnja FM će nastupiti u društvu 11 DJ-a na dva floora i 12 sati neprekidne glazbe. Na Das Haus flooru nastupaju: Dujo b2b Bronski, Nebuloz, Arsen Pavešić, Yesh, Branko Dalloš i Tvrtko, a na Techno flooru: Hydropleximus (live), SZCH, F.O.R.M. Live, Beat Svega (hybrid), Herya, FM i Art Lentz. Zvuk će tresti Funktion One ozvučenje, a vizualno izraziti mlada umjetnica VJ Tetraparalelopiped (Flying donkeys, TOY festival).

Nikolina Stanišić

Londonski newcomer. Sve tri trake su prekrasne ali ova mi je nakako sjela… Raw bassline, te prekrasan aranžman Ozela sa neumornog i nikada razočaravajućeg Lobstera, traka koja sigurno ovo ljeto ne ide van iz trackliste.

DJ Sprinkles – Grand Central Part I  [Mule Musiq 2009]

Besprijekorno i raskošno remek djelo remiksirano sa strane Danila Plessowa (Motor City Drum Ensemble) čiji sound stvarno jako cijenim. Stvar je u originalu od DJ Sprinklesa – Sisters, I Don’t Know What This World Is Coming To.

DJ W!LD – Feel Me [20:20 Vision 2013]

Možda malo komercijalniji sound ali prekrasno isproducirano – mjesto joj je u epicentru seta da smirimo klimaks i krenemo novom rundom. Odlično ukomponiran vokal, te je sa samim tim neizbježna ljetna ljepotica.

Photek – Glamourama [Science 2000]

Photek obuhvaća sve od deep house, downtempa do drum’n’bass na albumu Solaris gdje se i nalazi ova hipnotička vokalna izvedba. Dugo vremena je prošlo od kada sam je skužio i mislim da je prava ljetna poslastica koja se neprestano vraća, čak i nakon 15 godina.

Levon Vincent – Late Night Jam [Ostgut Ton 2009]

Ne samo što je jedan od najvećih releasova u zadnjih par godina, ova traka mi je stvarno bezvremenska i strašno obožavam Levonovu produkciju te poseban sound inžinjering skill koji je u ovoj stvari izguran do vrhunca.

Osim što vrtiš izvrsne stvari, u zadnje si se vrijeme ponovno bacio i na vlastitu produkciju. Znači li to da imaš neko izdanje u planu? Otkrij nam štogod!

Što zbog posla, što zbog osobnih stvari na neko vrijeme sam stavio i album i ostalu produkciju na hold, a planiram ju tokom ljeta završiti i objaviti. Sigurno se planira nešto novo za Adriatiko Recordings, koji mi je kao i Home Made Electronica glavni label, na kojem izdajem već dosta dugo. Osim toga, ako se uspijemo dogovoriti, za jedan strani label koji ne bih još otkrio i s kojim sam već par mjeseci u pregovorima. Na njemu bi izdao par stvari na vinylu, ali više o tome drugi puta.

Tvoji su setovi poznati po zaraznim electro harmonijama, ali ne manjka niti masivnih techno beatova. Kako vidiš trenutni smjer zvuka na klupskoj sceni u Hrvatskoj i njezin idući korak?

Mislim da smo u trenutnoj poziciji gdje konkuriramo ostalim velikim gradovima gdje prevladava klupska glazba, te pratimo taj trend tvrđe glazbe, koja po meni varira između techna, housea i acida sa elementima deepa. Mislim da se to nekako osjeti ta komponenta spajanja žanrova i jako mi je drago da su svi nekako otišli malo dublje, tvrđe i kiselije.

Imaš li neko svježe otkriće među producentima, novo ime koje zaslužuje priliku?

Jako mi se sviđa produkcija Filipa Šćekića (SZCH), te prijatelja Nikole Kosa (SOK), čiji je novi, samostalni projekt s prekrasnom live izvedbom, znatan broj ljudi imao prilike čuti po zagrebačkim klubovima. To je jedino što mi je upalo u obzor, po mojem opažanju. Siguran sam da ima super producenata koji čekaju iza ugla i sramežljivo rade… takvih uvijek ima, a da li će to progurati dalje i napraviti nešto s tim i od toga, sve ovisi o njima naravno.

Opiši ukratko proces nastajanja trake pod tvojim prstima – po čemu osjećaš da u rukama imaš hit?

Jednostavno volim imati cijelo vrijeme kompjuter pri ruci, ne mogu baš sjesti i reći – idem sad napraviti odličnu traku, to je sve monotoni proces i stalan monotoni rad, bar kod mene. Radim puno loopova koje nakon nekog vremena pretvorim u traku, u cjelinu, te nastavljam poboljšavati po svojoj procjeni i ulazim u detalje. A hit, hit je teško za procijeniti što je i kako nastaje… to se dogodi kad si odsutan umom i tijelom i dopustiš da univerzum odradi matematiku, dok si u gotovo u nesvjesnom stanju (smijeh)…

Ljetni planovi! Hoćeš li nastupati uokolo ili se namjeravaš zatvoriti u laboratorij i skladati novi materijal za jesen?

Pa, neki planovi su za sada tu i ako se dese super, a ako ne – sigurno se bacam na vruću ljetnu produkciju, jer vremena je malo, a ideja puno.

FM [SC | FB]

Petar Car