Malo tko se može pohvaliti doprinosu hrvatskoj sceni kao zagrebački veteran Sergej Lugović. Profesor s doktoratom na temu glazba i tehnologija, publici od 2012. poznatiji kao Sergej Snooze, osnivač je sada već legendarnih klubova Sirup i Porat (temelj današnjoj Barbarellas Discotheque). Osnivač je i etikete Home Made Electronica koja je izdavala pretežito muziku hrvatskih producenata, ali i njegovu i njegovog multitalenitranog i nepredvidivog prijatelja Marija Franića, nama poznatog pod aliasom FM, s kojim smo već imali priliku razgovarati te upoznati njegov glazbeni ukus i produkciju. Inače, FM je svoju muziku izdavao i za Adriatiko Recordings, Diggaramu, Medical Records i Bondage. Upravo su njih dvojica autori 125. Klubikon Podcasta kojeg slušate, a priču iz kojeg je nastao pročitajte u nastavku:
Pisali: Sergej Lugović i Marijo Franić
Ovaj mikis je snimljen u nedelju popodne. Nedeljno popodne je vjerovatno najbitnije popodne u tjednu jer determinira kako kreće novi tjedan. Odmaramo se fizički i psihički, družimo se s bliskim ljudima. Smatramo da se ljudi nedeljom trebaju više družiti uz klopu. Jer ako u nedelju jedete, znači da u subotu niste pretjerali. Obično nedeljom nema obaveza stoga smo prepušteni sami sebi i sebi bliskima. Suočavanje sa samim sobom. Izazov? Napor? Mir? Nije ni bitno, bolje je susresti se sa sobom nego s Baba Rogom. E, sada kada je setting tu (hrana, prijatelji, dobro raspoloženije) jedino što nam nedostaje je glazba za potpuni doživljaj. E, to je još jedna dimenzija nedeljnog popodneva. Lagana čagica zvuči kao dobra alternativa izležavanju ispred televizora zar ne? E, sada kada imamo setting, imamo mjuz, što nas ograničava? Ograničava nas fizički prostor, jer ne možemo baš sve prijatelje pozvati doma. Što zbog mjesta, što zbog zauzetosti. Ali tu nastupaju moderne tehnologije. Naprimjer Instagram. E, tako smo se i mi fino najeli, družili, mixali i uključili Instagram live. Fantastično iskustvo. Veselje u punom značenju riječi. Plešemo, mixamo, tipkamo (ovo je jako bitna radnja današnje civilizacije, te izostavljanje iste može poremetiti društveni sklad) – i što je nabolje stream-amo na Instagram Live, i mašemo ljudima. Ali ono, doslovno, mašeš prijateljima. Kao ono – di si šta ima, i onda daš “zračni five” i naravno hrpa srčeka i smajlića :-). Samo je osoba negdje tamo u digitalnom svijetu. Ali ono što je bitno, bez obzira na stvarni ili digitalni svijet je glazba, koja ne poznaje granice ta dva svijeta, a postoji samo uz doživljaj, iskustvo, emocije, radost i veselje koje budi. I tamo ostaje pohranjena, ali ne u obliku zapisa, već u obliku trenutnog iskustva koje se sukladno intenzivitetu pohranjuje za kasnije vraćanje tim trenucima.
