Kad govorimo o splitskoj elektroničkoj sceni jedno mlado ime posljednjih godina sigurno korača pravim putem i predanim radom prema ispunjenju vlastitih ciljeva. Neke je već ostvario ako uzmemo u obzir da je ove godine nastupio na Ultra Europe u Splitu uz bok svojim uzorima, te da mu je Carl Cox nesebično komplimentirao: “Tvoja glazba ima dušu, obožavam sve što mi pošalješ”.
Riječ je naravno o našem Stipi Škokiću, DJ Jocku kojeg pratimo od njegovih početaka i prvih izdanja za Varelin Pornographic Records, finalistu Burn Residency natjecanja koji je u petak zajedno sa Steveom Rachmadom otvorio sezonu na Barbarincu, otoku ljubavi, a sljedeći vikend nastupa na trogirskom Moondance festivalu. Uhvatili smo Stipu u predahu od Barbarinca do Trogira i saznali kakav je osjećaj kad san postane stvarnost, što čini upornost i kakvi su mu daljnji planovi…
Za naše svekoliko pučanstvo koje nije upoznato s tvojim radom možeš li nam reći kako i kada si krenuo s glazbom i produkcijom i tko je zapravo DJ Jock?
Pri kraju osnovne škole jedan prijatelj koji je tada išao stalno po partijima, dao mi je na CD-u set sa Nature One festivala. Tad sam prvi put čuo techno, tj. schranz. Sjećam se kad sam došao doma i upalio nisam mogao vjerovati kakva je to glazba. Nikad nisan čuo ništa slično, to “drobljenje” na 150bpm-a me skroz povuklo i nakon toga sam htio znati sve o tome, nabavio sam nešto opreme, kupovao ploče, snalazio se i miksao po cijele dane. A što se tiče produkcije to je počelo 2010. Do tada sam već dosta nastupao, imao rezidencije i svaki put kad bi pustio neku stvar na koju bi ekipa poludjela uvijek bi pomislio ala da sam bar ja ovo napravio haha…i tako je krenulo. A danas ne prođe ni dan da ne radim muziku, postalo je ovisnost 🙂
Osim što se baviš DJ-ingom tvoj glavni naglasak je na produkciji s kojom si dogurao do vrlo cijenjenih labelova, pa nas pobliže upoznaj s tim dijelom svoje priče.
U prvom pitanju sam pokrio malo početak priče o produkciji. Kad poslušam trake koje sam radio na početku prvo se nasmijem zbog jednostavnosti tih stvari, ali onda mi bude drago, jer vidim koliko sam novih stvari naučio. 2012.sam napravio traku “Chicas” koju sam nakon dosta vremena pokušavanja uspio poslati Cristianu Vareli. Bio sam u šoku kad je odgovorio da je super i da je želi izdati na Pornographic Records. To je bilo ostvarenje snova jer prva ploča koju sam nabavio bila je “Your Body Experience” od Varele, što mi je ujedno i jedna od najdražih techno traka. Nakon šta je “Chicas” izdana sve se promijenilo. Svi poznatiji su je puštali, chartali, labeli su mi se javljali da im šaljem nove materijale. Isto tako je uslijedila i prva mini turneja u Češkoj i nakon toga svirke u Londonu, Zurichu itd..
Svi koji rade muziku i koji šalju demo-e labelima znaju kakav je osjećaj kad dobiješ potvrdan odgovor. Tako sam išao vidjeti koliko će bit dana potrebno Umekovu labelu i da li uopće slušaju šta im se pošalje. I tako sam im poslao “The Green Lady” i dobio odgovor nakon samo dva dana da je traka super i da je žele izdati. Produkcija je nešto najkreativnije što sam ikad radio i zato me toliko privlači. Iz ničega stvoriš nešto. I osjećaj kad pustiš pjesmu na gigu i kad ekipa ludilo reagira je neprocjenjiv. Zbog tehnologije je jedan čovjek i kompjuter u mogućnosti zamjeniti cijeli bend i to je to što me fascinira. Kompletna sloboda i neograničena kreativnost. I nema kraja, stalno nešto novo otkriješ.
Carl Cox te cijeni i vrti tvoje stvari, što smo sad mogli čuti na Ultri, a riječ je o jednoj od najcjenjenijih osoba u glazbenom biznisu. Što kažeš na to? Je li ti to omogućilo i neke dodatne nastupe?
To mi se još čini kao najbolji san haha. Pričao sam s njim i nisam mogao vjerovati da mi govori koliko voli sve što mu pošaljem i kako mi trake imaju dušu. Tu subotu navečer neću nikada zaboraviti, bilo je preemocionalno. A točno godinu dana prije sam došao na Ultru bez karte, bez ikakvih propusnica samo s CD-om, i uspio ući u backstage i dati ga Carlu.
I onda ove godine sam ga upoznao, pričao s njim, pustio je dvije moje trake i to još na Poljudu, cijela ekipa iz kvarta je tu bila i sve je bilo savršeno i nezaboravno 🙂 A što se tiče nastupa, zbog toga dobivam dosta ponuda i za vani i za Hr, pa sad to dogovaram sve. Ali u listopadu će biti jedne jako lijepe vijesti, ali do tada ne smijem ništa govoriti 🙂
Koga pratiš od producenata ili DJa na našoj sceni?
Od producenata pratim dosta njih, mislin da imamo stvarno puno talentiranih ljudi, čak i labela koji su već uspjeli i čije vrijeme dolazi. Miss Sunshine, Mariano Mateljan, Marina Karamarko, Yakka, Ivan Komlinovic, Pille, Lushi, Cid, MJ Sudanni i mnogi drugi (nadam se da neće tko zamjeriti ako ga nisam spomenuo 🙂 ). A posebno mjesto zauzima Petar Dundov. Od starih dana hard techna do današnjeg melodičnog techna, Petar je uvijek bio korak ispred svog vremena… Revolucionar! 🙂
A DJevi koje sam više puta poslušao i da su mi bili dobri su Deeplowmatiq, Okac, Miro, Lushi, Luka Labura, Pille, Jake, Pero Fullhouse, Cid, MJ Sudanni, Galinac Galinac, Jolly Joke, Mariano Mateljan, Madezh, Feta, Jakir bros, Cousine Dub, itd…
Što slušaš u slobodno vrijeme, ako ga uopće imaš?
Slušam sve što mi se svidi. Nemam nikakvih pravila niti stilskih ograničenja. Ako mi je muzika dobra slušat ću je bez obzira da li je to Techno, Jazz, drum and bass ili rock.
Posebno volim slušat Moby-a on mi je zakon 🙂
Koji su planovi za nastavak ljeta i gdje sve još nastupaš u bližoj budućnosti?
U petak sam nastupio na Barbarincu sa Steve Rachmadom, još su svirali Lushi i Miro. To je mali otočić kraj Splita, atmosfera je ludilo, ljudi su super, a razglas iz Underground Controla mete sve. To mi je jedno od najdražih mjesta za svirat sigurno. Sljedeći tjedan nastupam na Moondance festivalu u Trogiru, nakon toga na Adriatic Perception Festivalu u Makarskoj. To su dva festivala koja organiziraju naši promotori s vrlo jeftinim ulaznicama i ludilo line up-om, a ono čemu se posebno radujem je zatvaranje Aurore sa Cristianom Varelom.
Stipe hvala ti, kako bi Seve Nacionale rekla i dalje „virujemo u te“ i vidimo se na Moondanceu!
Lana Flander
