Uoči njenog sutrašnjeg nastupa u Hrvatskoj na bon ton goes Dubrovnik tulumu porazgovarali smo s jednom od najpoznatijih srpskih DJica i lica na beogradskoj clubbing sceni – Tijanom T.
Ova dama je odvrtila svoj set na Boiler Roomu, prva je s ovih prostora koja je glazbu podijelila na We love…Space Ibiza te je imala i svoj debut u kultnom Panorama baru u Berlinu. Tijana je podijelila svoja razmišljanja s nama, snimila i Klubikon Podcast, a na vama je samo da nastavite čitati dalje.
Pozdrav Tijana T, čime se trenutno baviš i što te okupira? Vidjeli smo i da ti je izašao i prvi remiks za Luke Blacka i pjesmu “Holding on to love” pa nam reci i nešto o tome.
Da, to je moj prvi nezavisni produkcijski poduhvat. Ranije sam imala nekoliko suradnji, a nekako do sada nisam imala hrabrosti da se u produkciju upustim sama. Od Universal Music Srbija sam dobila ponudu da napravim remix za Luke Blacka i prihvatila sam je upravo da bih sebe natjerala da moram to završiti. Na kraju sam sve složila u Ableton-u uz pomoć jednog tutoriala na Youtubeu i samo dala prijatelju da smiksa. On su uhvatio za glavu i rekao kako je sve “nepravilno” napravljeno, da bi na kraju shvatio da samo tako nepravilno po mom sluhu i funkcionira. Nije bilo teško i vrlo sam zadovoljna kako zvuči s obzirom na sve okolnosti. Reakcije su za sada baš dobre, čak smo ušli i na radijsku Studio B top listu.
Za one koji nisu upoznati s tvojom uspješnom karijerom, možeš li nam reći kako je sve počelo i kuda te je odvelo?
Sve se desilo slučajno, ako slučajnosti za takve stvari postoje. Već neko vrijeme sam radila kao glazbena novinarka i radila glazbene TV emisije kad sam upoznala Abea Duquea koji je došao nastupati u Beogradu. On me je tom prilikom pitao želim li nastupati s njim te večeri, jer je tih dana imao ambiciju postati novi Quincey Jones i tražio je svuda po svijetu svog Michael Jacksona. Gdje god da bi nastupao pitao bi nekoga da s njim pjeva. Cijeli dan sam se premišljala, jer nisam znala dobro njegove stvari, ali na kraju sam nakon čaše šampanjca izletjela na binu usred njegovog nastupa i nešto improvizirala. Publika je bila oduševljena, kao i on i njegovi menadžeri i tako smo započeli suradnju. Snimili smo nekoliko izdanja i bili na turneji po cijelom svijetu tri godine. U to vrijeme sam vodila nekoliko paralelnih života na relaciji Beograd-Berlin, imala sam dvije kuće, bila na turneji kao izvođač, učila kako se snalaziti u studiju, u Beogradu radila svoj posao što je bilo uređivanje, produkcija i vođenje nekoliko Exitovih TV projekata. U isto vrijeme kad sam upoznala Abea s prijateljicom sam počela serijal tuluma ponedjeljkom u tadašnjem klubu Plastic. Nas dvije smo se zezale sa svom muzikom koju imamo, bez miksa, onako radijski, ali se ispostavilo da su to postale najpopularnije žurke u gradu. I tu sam nekako počela da vježbam miks, non stop pred punim klubom i tako sljedećih nekoliko godina po raznim klubovima, a usput sam skupljala ploče na turneji. Jako sam zahvalna promoterima i publici koji su me podržavali dok se tehnički nisam malo opismenila. U nekom trenutku sam prestala raditi TV emisije, Abe je odlučio da više ne ide na turneje iz porodičnih razloga i ostao mi je DJing kao nekakav hobi/terapija, međutim vremenom se pretvorio u profesiju. Nastupam redovno po beogradskim klubovima i jako često u Berlinu, a uz to sam radila i u New Yorku, na Ibizi, u Švedskoj, Finskoj, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Libanonu…od toga u nekim od najboljih klubova na svijetu.
Nekoliko si puta već bila prva dama s ovih prostora koja je vrtila u nekim od najprestižnijih klubova na svijetu, ipak što bi ti izdvojila kao najveće dostignuće do sada?
U kontekstu internacionalnih gigova najekskluzivniji su Panorama Bar u Berlinu, We Love…party u Spaceu na Ibizi i nastup u njujorškom Outputu. Međutim, tako neki nastupi su rezultat mnogih naizgled manjih dostignuća, a to su godine rada po beogradskim klubovima. Tu prije svega mislim na 20/44, Tube i Drugstore. Tu sam naučila kako zadobiti publiku, u Berlinu i na Ibizi je poslije bilo lako.
Organiziraš i svoje tulume u Beogradu pa nam predstavi o čemu je riječ i koji je koncept iza tih partya?
Svoje “Tijana T presents” žurke selim po klubovima u zavisnosti od žanra i veličine DJa. Radila sam ih u Tubeu, 20/44 i u Drugstoreu. Svi moji koncepti u životu su uglavnom bazirani na magičnom pristupu stvarima. Ako mi neko “klikne” taj je pretendent za DJa na mojem tulumu. Postoje situacije kad dovodim prijatelje za koje mislim da bi im se Beograd ili neki određeni klub baš dopao i da treba da ga vide i šire priču dalje, a ponekad sam drugačije inspirirana. Na primjer s Black Madonnom je bio slučaj da su me dirnuli njeni intervjui, kao da je iz moje glave pričala. Inače muzički nismo toliko bliske. Ali, party je opet bio dobar i nas dvije smo se sprijateljile. Tako da na mojim tulumima nema nekog preciznog muzičkog ili estetskog koncepta, osim što mislim da su svi gosti bili baš dobri i kvalitetni ljudi. Nije ni to lako naći u muzičkoj industriji.
Kad ne slušaš elektroniku koji je zvuk koji te najviše zaokuplja? Neki bendovi ili artisti koje voliš?
Čini mi se da nema više ne-elektronske muzike. Nekako sve što mi se sviđa, a da nije klupska muzika i dalje je elektronika. Moj muzički ukus varira od noise-a do pop-a. Sad mi je opet aktualna Roisin Murphy i posljednji Moloko album, pošto sam provela par dana s njom i njenim bendom na festivalima. Ta žena je posljednja prava diva s karakterom.
Volim se vraćati albumima koje znam u svaku notu. Na proljeće sam prolazila kroz Blondie fazu, onda sam jedno vrijeme slušala samo Rex Ilusivii, pa jedno vrijeme samo Tangerine Dream. Od opsesije do opsesije 😉
Pošto je Klubikon hrvatski, ali uhom i okom i regionalni web site, možeš li nam reći da li pratiš neke hrvatske DJe ili producente? Isto tako, kakvom ti se čini scena u regiji?
Pytzeka dugo poznajem i pratim sve što on i Mislav rade s Burekom, to je vrlo hrabar poduhvat na našim prostorima. Homeboy mi je isto u radaru, bjesomučno sam puštala ovaj njegov posljednji Kaprije EP. Što se regije tiče, čini mi se da imamo puno potencijala, a malo realizacije. Ima toliko ljudi koji se individualno trude i guraju, evo ovi koje sam spomenula, pa Petar Dundov, i mnogo srpskih producenata i DJa koji imaju neviđena izdanja na dobrim labelovima i dobre kontakte, ali opet sve ostane mlako i neprimjećeno. Mnogo bismo bili jači kada bismo nastupali ujedinjeno, kao front. Sve jake scene su se desile tako što je neka gomila ljudi radila zajedno. Ako su nas već razdvojili granicama, ne moramo i mentalno biti razdvojeni.
Za kraj, koji su ti budući planovi i spremaš li možda još neko izdanje?
S ovim remixom za Lukea Blacka sam odjednom dobila razne ponude, trebam ih razmotriti i prvo se sama sa sobom dogovoriti što mi se zapravo radi. Zabavno je bilo raditi remix, probati ću se sad igrati s Abletonom i Youtube tutorijalima bez elemenata tuđe muzike. Možda nešto dobro ispadne iz toga.
Hvala ti puno Tijana na odvojenom vremenu i intervjuu za Klubikon i ugodan provod u Dubrovniku sutra. 🙂
Dijelimo i par upada za sutrašnji party, detalje provjerite OVDJE.
Lana Flander
