DJ karijeru Uroš Umek započeo je 1993. godine kao sedamnaestogodišnjak i jedan je od začetnika dance scene u Sloveniji. Danas pripada samom vrhu svjetske glazbene scene i smatra se jednim od najboljih techno/tech-house DJ-a. Pokretač je labelova Consumer recreation, Recycled loops i 1605, specijaliziranog za neafirmirane mlade producente. Izdavao je za Toolroom, Spinnin, Great Stuff, Intec, izuzetno je produktivan, izdaje gomilu traka, EP-jeva, remikseva, odrađuje preko stotinu nastupa godišnje. Osim toga, vodi tjednu emisiju ‘Behind the Iron Curtain’, drži nacionalni rekord u Sloveniji po broju letova avionom, a vjerojatno svjetski u kolekciji special edition Nike tenisica.
>> Na čemu radiš, što te najviše okupira u posljednje vrijeme?
Kao i uvijek, najzaposleniji sam glazbom. Moram napomenuti da sam u iznimno plodnom razdoblju, u proteklom sam mjesecu snimio nekih sedam ili osam stvari, u međuvremenu sam proveo i deset dana na skijalištu boardajući. Ovakva vrsta godišnjeg na početku nove sezone bila je stvarno produktivna i uskoro će mi biti potreban godišnji kako bih se odmorio od godišnjeg.
>> Imaš li kakve zanimljive novosti koje bi htio podijeliti s nama?
Kako stvari stoje, čeka me još jedna vrlo radna godina puna zanimljivih projekata. Već su dogovorene četiri turneje po SAD-u, izdajem hrpu zanimljive glazbe. Zapravo ništa novo – nekih sto novih nastupa do nove godine. Ne znam koliko vam je ovo zanimljivo, ali 14. ožujka radim veći event u Ambasadi Gavioli, gdje će mi se u back-to-back setu pridružiti Coyu, bit će tamo i Tube & Berger, Sebastien Leger i nešto domaćih snaga. To će biti moj jedini nastup u Sloveniji ove godine.
>> Prošle si godine na International Dance Music Awards proglašen najboljim techno DJ-em. Zamislimo da ti nisi jedan od kandidata, već izbornik – koga bi ti proglasio najboljim?
Ha, ne znam. Nisam niti razmišljao o tome. Na prvi pogled čini mi se kako su svi nominirani u mojoj kategoriji baš pravi artisti, a tko od njih više zaslužujuje priznanje, baš i ne mogu reći. Znam da će možda zvučati smiješno ali, osim površno, stvarno nemam vremena pratiti što se novo događa na sceni. Primjećujem da su dečki koji su nekada bili na vrhu, još uvijek tu negdje. Na vrhu techno scene vrlo malo stvari se mijenja. Naravno dolaze i nova imena, ali kada se stvarno probiju, već toliko vremena su na sceni da imam osjećaj da su oduvijek tu.
>> Postoji li neka novost u tvom procesu produkcije?
Sada se recimo češće događa da počinjem graditi skladbu oko specifične melodije ili basa, prije sam gotovo uvijek počinjao s kickom i bubnjevima. Sada, ukoliko nađem nekakvu zanimljivu temu ili sample, počinjem graditi oko toga. No, to stvarno nisu nekakve velike novosti. Vrlo je moguće da ću počinjati s ritmom, zanimljivim govorom ili nečim trećim. Počinjem od točke gdje se rodi ideja.
>> Možeš li izdvojiti nekog producenta nucomera koji je izdao ili će tek izdati na tvom labelu 1605, a za kojeg bi trebali znati?
Trenutno baš imamo manje zatišje oko toga. U sljedećim ćemo mjesecima na 1605 izdavati prije svega moju glazbu, prošle sam godine zbog stvaranja albuma ‘Rhythmia’ i paketa samplova ‘Loops From Behind The Iron Curtain’ za Loopmasters, nekako zanemario produkciju glazbe za moj label. Spomenuo bi Dosema koji zapravo i nije više nucomer, ali je sada već nešto više od mjesec dana na prvom mjestu Beatportove deep house (i top 10 opće) ljestvice s remiksom stvari ‘All I Want’, koju smo napravili Mike Vale i ja te je izašla na labelu Sixteenofive. Uskoro očekujem da će jednu od mojih stvari obraditi i Technasia, dolazi još i novi single Uta Karema, ali to su već sve stare lisice. Neke nucomere ovaj tren stvarno nemamo.
>> Koji ti dio posla od svega što radiš na labelu, ali i kao DJ, najteže pada?
Uffff … Skoro sve u ovom poslu tj. životnom stilu je ugodno, ali mrzim rokove i stvari koje moram napraviti. Općenito je u životu tako da ponekad moramo napraviti nešto jer jednostavno moramo i bilo bi baš bajkovito kada bih radio samo stvari koje volim raditi. Ponekada moram ići na put, a stvarno mi se ne da ili moram uloviti rok za predaju nove epizode radijskog showa Behind The Iron Curtain i to mi je stvarno najveća muka u tom trenutku. A ako pomislim, kako neki ljudi moraju svaki dan ustati usred noći i ići na dosadni posao, ovo stvarno nije ništa tako strašno.
>> Koga/što voliš slušati u posljednje vrijeme, postoji li nešto što si si pustio nekoliko puta u recimo zadnjih tjedan ili mjesec dana?
U zadnje vrijeme sam dosta pretraživao arhive, tražio sam inspiraciju i ideje za samplove koje bih mogao preliti u svoje nove stvari. Pregledao sam puno nekog housa, i funka i cijelu hrpu starih hip hop stvari. Sve moguće. Morao sam napraviti i tematski pregled mojih najdražih stvari za jedan veliki strani bend, što će uskoro biti predstavljeno. Prebacivao sam hrpu starih breakbeat ploča, koje su izašle između 1991./93., i sastavio ljestvicu mojih najdražih. Šta ja znam, zna me zanijeti. Uopće nemam nekakv plan što ću slušati, počnem klikati po YouTubu i kada slušam stvar već mi nudi nešto novo i zaplivam.
>> Imaš mnogo gigova, puno putuješ. Koji bi klub mogao izdvojiti kao najdraži, a koji grad?
Nemojte zamjeriti, ali to je jedno od najčešće postavljenih klišejskih pitanja, koje stvarno mrzim. Jer je jednostavno nemoguće izabrati samo jedan klub, festival ili grad, posvuda je stvarno super. Već nekoliko godina nisam imao loše iskustvo na nastupima. Nastupi su uvijek dobro posjećeni, organizatori brinu o svemu o čemu moraju, ljudi su veseli što me vide i daju puno energije na dance floru, partyji su jednostavno super. Najlošija stvar koja mi se dogodila u zadnjih nekoliko godina je ta da su mi na letu iz Mexica izgubili cijeli kovčeg starih vinila.
>> Odeš li nekad na party kada ne nastupaš, poslušati nečiji set ili jednostavno zato što ti se ide?
Ne, već sigurno tri godine nisam otišao na party s namjerom da čujem baš određenog dj-a ili nastup. U klub ponekad idem s prijateljima, prije svega zbog druženja, a to bude u nekakvom komercijalnom prostoru prije nego u elektronskom podzemlju. Moji prijatelji imaju malo drugačiji glazbeni ukus. No, to me uopće ne smeta, zapravo idemo van kako bismo se družili i lijepo proveli.
>> Po čemu se clubbing u Sloveniji danas razlikuje od onog prije 10-15 godina?
Moje je mišljenje da je slovenski clubbing na vrlo niskom nivou. Iako sam uvijek bio optimist, već neko vrijeme sam razočaran nad tim kako se odvijaju stvari i mogu reći a je Slovenija – neka me isprave oni koji možda scenu poznaju bolje, ako se varam – dotakla najnižu točku u zadnjih petnaestak godina. Za mene nije problem, ali pocrkali su već skoro svi festivali, većina klubova koja još radi su na pola prazni, nema neke ponude i pesimističan sam glede budućnosti.
>> Da se ne baviš glazbom, što bi najradije radio?
Bacao bi u koš.☺ Kao što vjerojatno znate, kao tinejdžer sam odlučio objestiti o klin obećavajuću sportsku karijeru – baš kada su me pozvali u državnu košarkašku reprezentaciju, u kojoj su tada igrali i kasnije NBA šampioni Rašo Nesterović i zvijeda europske košarke Marko Milić – na račun glazbe, jednostvno nije bilo moguće raditi dvije stvari na tako visokoj razini. Bio sam dobar košarkaš i mislim da bi slično kao i u glazbi, mogao puno postići. Danas više ne igram, nisam primjereno fizički spreman, ali još uvijek vrlo rado odlazim na nekoliko sati bacati loptu u koš. To me opušta. S obzirom na moj aktualni hobi, koji je već postao prava strast, vjerojatno bi mogao biti i vrlo uspješan prodavač tenisica. ☺
>> Kako najviše voliš provoditi slobodno vrijeme?
Najradije sam u krevetu, gledam dobre TV serije i jedem. Ne znam zašto mi to toliko dogovara, ali u tim trenutcima se stvarno osjećam slobodan i bez obaveza. To mi pruža stvarno jedno veliko zadovoljstvo. ☺
>> Koju životnu lekciju ili pouku smatraš najvažnijom/jednom od najvažnijih?
Kroz sve ove godine i puno konkretnih iskustava na vlastitoj koži, naučio sam da treba biti strpljiv i uporan ako želiš bilo što postići u životu. Ljudi u nekoj fazi vide da ti je uspjelo, ali kako bi došao do cilja, moraš ga postaviti visoko i taj put traje. Ponekad je taj put veseo, ponekad težak, ali prije svega treba biti strpljiv i uporan kako bi došao do cilja.
Nives V. Hari i Daria Grudić
