Zanimljivu sliku ugledao sam nekog dana na facebooku, mreži na koju uvjerljivo utrošim najviše slobodnog vremena. Sliku je objavila stranica Tommorowlanda, najvećeg europskog festivala elektronske glazbe koji se svake godine u srpnju održava u Belgiji.
PIŠE: Ivan Blažević
Okvir s dvije slike, razdijeljene vodoravnom liniji po sredini. Na prvoj slici stoji natpis ‘2005’, a slika prikazuje travnatu površinu s nekoliko malih šatora te skromnom pozornicom ispred koje stoji možda tisuću ljudi. Drugi dio slike, onaj ispod vodoravne linije, prikazuje potpunu suprotnost. Lako je uočljivo da se radi o identičnom mjestu, ali detalji su potpuno drugačiji. Pozornica je nekoliko puta veća, estetski dopadljivo uređena, vatreni i dimni efekti su na vrhunskoj razini, dok ispred nje stoji toliko ljudi da ni nasumičnom pretpostavkom ne bih mogao pogoditi približan broj, a iznad svega blješti upravo ispaljeni šareni vatromet.
Bila je to savršena slika koja ocrtava proboj elektronske glazbe na veliku scenu u vrlo kratkom razdoblju, za što je u posljednje vrijeme velikim dijelom zaslužan pop žanr koji se sve više uvlači u one elektronske. Elektronska glazba počela se razvijati i popularizirati još u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća, međutim, tada je još spadala u ‘underground’ sekciju glazbe općenito. Trudom američkih i britanskih entuzijasta razvijaju se novi podžanrovi elektroničke glazbe koja počinje biti sve popularnija, a tome je pripomogla i solidna ekonomska situacija što je uzrokovalo razdoblje hiperprodukcije i zasićenja tom vrstom glazbe. Tada na scenu stupaju DJ-evi, tada poznati kao selektori glazbe, koji će odabirati najbolju glazbu i puštati je. U međuvremenu su selektori počeli raditi vlastite alternacije na toj vrsti glazbe i odvoditi je u još više smjerova. Ostalo je povijest. Zaslugom elektronskih producenata, tj. DJ-eva, elektronska se glazba u svim oblicima počela strelovito razvijati i popularizirati, a DJ-evi su počeli snimati vlastite albume. Bio je to početak revolucije koja je u zadnjih 5,6 godina dostigla svoj vrhunac, a sve ukazuje kako smo tek na početku tog procesa.
I dok smo donedavno imali jasnu liniju koja je odjeljivala electro i pop žanrove, danas je situacija potpuno drugačija. Producenti su počeli sve češće izvoditi glazbu uz vokale koji su ispočetka bili relativno anonimni. Danas u području elektronske glazbe nailazimo na imena poput Rihanne, Nicky Minaj, Will I. Ama, Nelly Furtado… Pop se korak po korak počeo uvlačiti u sve vrste elektronske glazbe, posebice u house i progressive house, i u samo nekoliko godina došli smo do toga da od vrlo jasne razlike sada sve teže dijelimo elektronsku od pop glazbe. Danas u elektronskoj glazbi postoji toliko vrsta i podžanrova da ih je teško sve i nabrojati, a kamoli odrediti točne razlike među njima. Mnogi izvođači koji u početku nisu bili u doticaju s elektronskom glazbom počeli su je uvoditi u svoj repertoar znajući da će formula gotovo sigurno biti uspješna (MGMT, M.I.A). Što je to uzrokovalo? Široko prihvaćeni pop doveo je masu novih obožavatelja samoj elektronskoj glazbi, dok su oni hardcore fanovi tog žanra sve više razočarani takvom situacijom. Jedno je sigurno, formula se dosad pokazala vrlo uspješnom i ovaj proces tek je na svom početku, medijska mašinerija je nemilosrdna, a utrka za profitom apsolutna, i gotovo je sigurno kako će pop glazba sve više i više ulaziti u elektronski žanr.
Mnogi dežurni kritičari u međuvremenu su dočekali producente elektronske glazbe ‘na nož’, osudivši ih kako ništa ne rade, samo puštaju glazbu no nadajmo se kako će šire mase ubrzo biti upoznate s vrlo kompliciranim procesom izrade elektronske glazbe, kao i sa činjenicom koliko je jednom DJ-u potrebno uložiti truda kako bi izveo dobar nastup, makar na njemu imao mnogo manje posla. Dotad, otputujmo na neki festival i zaplešimo uz ritmove techna, housea, electra, trancea i ostalih žanrova koji nam kao obožavateljima tih zvukova daju neopisiv osjećaj energije i užitka, čak i ako se među njih ugurao i današnji pop. Ne sudimo, samo komentiramo, evolucija je sastavni dio gotovo svakog procesa, pa tako i glazbe, a kad smo već se već našli u tom procesu, zašto ne uživati u njemu koliko možemo?
