Napustila nas je ličnost u glazbenom svijetu bez koje suvremena elektronska glazba nikada ne bi bila ovakva kakvu je poznajemo danas. Svaki dan stupci svjetskih medija ne prestaju pisati o velikanu, a glazbenici u sjećanje na njega izdanju re-edite njegovih velikih hitova. Naravno, riječ je jednom i neponovljivom Frankieu Knucklesu, znanom i po nadimku ‘Kum Housea’, kojeg i zasluženo nosi.
Iako je to mnogo puta rečeno, još jednom moramo naglasiti slijedeću činjenicu. Samo je nekoliko pojava u svijetu suvremene glazbe toliko utjecalo na svojim poljima izričaja, kao što je Frankie utjecao na razvoj dance muzike. Neki bi rekli Satie plesnog podija. Cijela priča se odvija u Chicagu osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je nastajao pojam čikaškog housea čije temelje je svojim setovima, te kasnijom produkcijom udario Knuckles, te postavio kamen temeljac modernog housea kakvog poznajemo danas.
Francis Nicholls, poznatiji pod imenom Frankie Knuckles rođeni je njujorčanin. Već u svojim ranim dvadesetim godina počeo se baviti glazbom, i obilaziti poznate underground klubove rodnog grada. Prijateljstvo s Larryem Levanom, DJ-em i divom njujorške scene osamdesetih godina, uvelike je imalo utjecaja na njegov daljnji glazbeni razvoj. Dvojica prijatelja bili su fascinirani disko scenom tog doba, te su zajedno pohodili poznata mjesta i privatne partije poput famoznog Lofta, koje je organizirao jedan od najvećih trendsetera tog doba David Mancuso. Kada se Levan zaposlio u Continental Baths kao rezidencijalni DJ, i Frankie je dobio svoje prve gaže, prvo kao Larrijeva zamjena, a kasnije kao samostalni izvođač.
Robert Williams zasigurno je druga ključna figura u formaciji Frankiejeve orbite prema slavi. Williams provodeći studentske dane u New Yorku većinom na plesnom podiju upoznaje dvojicu nerazdvojnih prijatelja. Nakon nekog vremena vraća se u rodni Chicago s željom da oživi klupsku scenu gdje otvara i klub. Larry na putu prema slavnom statusu odbija preseljenje u ne tako ‘kulerski’ grad, a drugi Robertov logični izbor je bio Frankie koji prihvaća ponudu. Klub nakon nekog vremena dobiva naziv Warehouse, a sve ostalo je slavna prošlost.
Nije trebalo tako dugo vremena da riječi ‘Warehouse’ i ‘Frankie’ postanu sinonimi dobre zabave. Punih pet godina kao glavni rezident, punio je klub iz vikenda u vikend ljudima željnih plesa sve do popodnevnih sati idućeg dana. Mjesto je uskoro dobio kultni status kao okupljalište glazbenika, umjetnika, gay populacije i ljudi željnih dobre muzike na kojem nije bilo bitno koje ste rase, etničke skupine, spolne orijentacije ili socijalnog statusa. Posjetitelji su tokom godina klub počeli nazivati samo ‘house’, po čemu je nazvan i novi pravac elektronske glazbe koji danas bilježi preko četrdeset godina postojanja, a upravo je nastao na onom legendarnom mjestu.
Nakon nekog vremena Frankie je odlučio krenuti u vlastite vode, te otvara svoj klub Power Plant, gdje si dozvoljava više mjesta za glazbene eksperimente. Do tada je u produkcijskom svijetu bio poznat po re-editima hitova, a nakon što od Derricka Maya kupuje prvu ritam mašinu Roland TR-909 počinje i njegova vlastita produkcija. Uskoro upoznaje mladog Jamiea Principlea koji daje Franikeju na sudu kazetu vlastitih pjesmama posvećenih djevojci. U tom trenutku se rađa klasik ‘Your Love’, bezvremenski evergreen elektronske glazbe. Daljnja suradnja uradila je hitovima poput ‘Baby Wants To Ride’, a ‘Waitng On My Angel’ postao je prvi house hit koje je dosegao vrtoglavo visoko mjesto na Billboardovoj ljestvici. U toj fazi treba svako spomenuti i suradnju s Chep E-om., a s Robertom Owensom iz Fingrs Inc. i Satoshiem Tomiiem izdaje house klasik ‘Tears’.
Nakon dugog niza godina provedenih na čikaškoj adresi, Frankie odlazi krajem osamdesetih u London gdje je house glazba doživljavala svoj vrhunac kao pojam američkog undergrounda. Nakon europske turneje vraća se rodni New York zbog lakšeg probijanja na producentskoj sceni. Veliku ulogu u post-čikaškoj fazi odigrala je Judy Weinstein, njegova nova menadžerica, i bitna figura na njujorškoj glazbenoj sceni. Zahvaljujući njoj potpisuje ugovore s Def Mix producentskom kućom, a kasnije i s Virgin Recordsom za koje izdaje svoj prvi album ‘Beyond The Mix’ 1991.
Svoju DJ karijeru nastavlja u klubovima Roxy i The Sound Factory Bar koji su zaslužni, kako sam Frankie kaže za ‘zlatnu eru klupske scene u New Yorku devedesetih godina’.
Def Mix u to vrijeme postaje sveprisutna sila u izdavanju klupskih hitova, a Frankie započinje suradnje s najvećim zvijezdama tog doba kao što su Toni Braxton, Michael Jackson, Janet Jackson, Lisa Stansfield, Mary J. Blige, Chaka Khan i Pet Shop Boys. Rad s navedenim glazbenicima urodio je prestižnom nagradom Grammy za ‘Remixer of the year, Non-Classical’ 1997. godine.
Početkom novog milenija seli se ponovno u Chicago gdje uzima dugogodišnju pauzu od produkcije i posvećuje se puštanju glazbe u klubovima. Novi, te ujedno i posljednji album izdaje 2004. pod nazivom ‘A New Reality’, a prva pjesma koju obrađuje nakon višegodišnje pauze u maniri disko zvuka bila je ‘Blind’ Hercules & Love Affair.
Zvuk Chicago housea nastao je kao kombinacija nekoliko kulturalnih pojava ili možda bolje rečeno kulturnih sudara koji su savršeno zaživjeli u toj eri. Dućan s pločama Importes Etc. promovirao je dobar italo zvuk, tinejdžeri su bili fascinirani pojavom new wavea i industrialom, radio postaje WDAI i WBMX promovirale su dance beatove, a Robert Williams i Frankie Knuckles donijeli su u Chicago njujorški životni stil i disko glazbu. Za ono što je započelo kao gradski fenomen, a proširilo se na globalnu razinu u kategoriji novog glazbenog žanra, najzaslužniji je ipak, jedan jedini ‘Kum Housea’ koji nikad nije prestao vjerovati u ono što je radio do svog posljednjeg trenutka. Možda je to najbolje opisala Judy Weinstein rečenicom: ‘He loved work more than he loved himself’, a nama je ostavio neke od najljepših pjesama u kojima će vječno ljubav živjeti na plesnim podijima.
Nevena Nilić
