Vrhunska glazba na Zrću 5 dana i 5 noći.
PIŠE: Neven Prišuta
Festival je događanje koje posjetitelja privlači primarno glazbenim sadržajem no, glazba nije jedino što čini festivalsko iskustvo. Neki festivali svoju glazbenu priču grade kroz poveznice s popratnim vizualnim sadržajima, koji čine cjelinu audiovizualnog izražaja te kroz poveznice sa sadržajima koji se odnose na radionice i druge tipove aktivnosti koji odražavaju širenje kulture koju festival predstavlja.
Sonus festival, s obzirom da je održan na najpopularnijoj party destinaciji u Hrvatskoj, na plaži Zrće, i to u tri najveća kluba (Papaya, Aquarius, Kalypso), donekle je ograničen u izgradnji cjelovitog festivalskog iskustva. To ponajprije uvjetuje festivalska lokacija i popratna estetika. Tokom održavanja festivala rade i drugi klubovi na ovoj lokaciji, čime se razvodnjava osjećaj jedinstva između posjetitelja koji proizlazi iz okupljanja sa istim ciljem – uživanjem u glazbenoj umjetnosti određenih žanrovskih raspona i ukusa. Sonus nije festival koji će posjetitelja uvući u svoju petodnevnu priču pri čemu će posjetitelj imati osjećaj da je u dalekom kutku svemira gdje se slavi glazba, a vrijeme i lokalitet prestaju biti iole relevantni.
No, organizatori Sonus festivala zasigurno su svjesni ograničenja s kojima su suočeni u startu. Iz tog je razloga hedonistički aspekt festivala, onaj koji se odnosi na uživanje u glazbenoj umjetnosti, iznimno snažan. Prava mala internacionalna vojska vrhunskih izvođača okupljena je u svrhu pružanja iznimno jakog glazbenog utiska te koji bi svojom kvalitetom trebali, a uglavnom i jesu nadoknadili ograničenja s kojima je suočen festival.
Već prvu večer festivala glavnu riječ preuzeo je jedan od velikana elektronske glazbe – Laurent Garnier. Čovjek koji rijetko svira manje od 4 sata i ovaj put je provozao publiku svojim eklektičnim i energičnim setom koji unatoč ogromnim žanrovskim i tematskim skokovima zadržava gotovo savršen flow.
Apsolutni highlight drugoga dana festivala trebao je biti John Digweedov set koji je nažalost trajao samo sat vremena jer je prekinut olujnim nevremenom. No odvirana glazba bila je sama delikatesa iz sfere digitalnog i progresivnog zvuka, koji možda nije trenutno trendovski najsnažniji, ali kojega Digweed njeguje već godinama i definitivno ga zna predstaviti na vrhunski način. Treći dan festivala obilježili su nastupi Dixona i Chrisa Liebinga, dok je Dixon predstavio nešto modernijih zvuk, prilagodivši ga tech-house atmosferi cijelog festivala. Liebing je svirao svoju karakterističnu viziju eksperimentalnog techna uz konstantan drive kroz instrumentarij efekata u njegovom setupu.
Četvrtog dana festivala definitivno se najviše istaknuo Seth Troxler, još jednom pokazavši zašto je majstor DJ zanata. Prilagodivši svoju vinyl selekciju techno i tech house zvukovima koji su prevladavali festivalom, zadržao je kombinaciju čvrste detroitske ritmike i topline čikaškog zvuka.
Posljednji dan obilježen je istovremenim nastupima dvojice techno velikana, Ricarda Villalobosa u Kalypsu te Ritchia Hawtina u Papayi. Ricardova selekcija naizgled čvrstog i sirovog techna kratkih i oštrih kickova u dužim, inteligentno organiziranim ritmičkim jedinicama koje nadopunjuju zanimljive bas linije s mističnim vokalnim i melodičnim dionicama, rasplesao je Kalypso kako u regularnom vremenu, tako i u nenajavljenom after terminu za kraj festivala. U to vrijeme, na moćnom Papayinom sound systemu koji je zaista vrijedan hvale jer je postignuta gotovo savršena pokrivenost čitavog kluba nepravilne prostorne organizacije, Ritchie Hawtin doslovce je bacao bombe nešto digitalnijeg, basom bogatog techno zvuka.
Uz spomenute vrhunske izvođače valjalo bi istaknuti nastupe članova zagrebačkog kolektiva Ekstrakt, Mimija, Labuda i Ganika koji nisu pokazali ništa manje sofisticiranosti u svojim selekcijama kao ni tehničkih DJ sposobnosti od skupih zvijezda kojima su nastupali uz bok.
Uz glazbene sadržaje, čija je kvaliteta na Sonus festivalu neosporiva, festivalsko iskustvo čini i publika. Iako festival organiziraju Nijemci u suradnji s Hrvatima, a marketinški kanali kojima se festival oglašava internacionalni, većinu publike na ovom festivalu čine Talijani. Uz čast iznimkama, Talijani kao festivalska publika ne oduševljavaju, što zbog svojih komunikacijskih nesposobnosti, što zbog povremenih navijačkih i žviždačkih poriva na za to neprikladnim lokacijama.
Sve u svemu, Sonus festival čini 5 dana i 5 noći vrhunske elektronske glazbe na plaži Zrće, pretežito klupskog usmjerenja koji se može ponajbolje okarakterizirati kroz techno i tech-house žanrovsku strukturu. U usporedbi s nekim drugim festivalima, za Sonus možemo reći da nudi isključivo vrhunsku glazbu, ali ne mnogo više od toga. Doduše, vrhunska glazba je ponekad zaista dovoljna. Sonus je to dokazao.
