Knjigu “Electrochoc” Laurent Garnier je objavio još 2003. godine u Francuskoj, a u njoj autor detaljno i dokumentaristički opisuje scenu elektroničke glazbe i klupske kulture tijekom posljednjih 30 godina. Garnier piše o rođenju, probijanju i planetarnom odjeku elektronske glazbe, opisujući scenu u Parizu, Detroitu, New Yorku, Berlinu, Chicagu, Londonu i ostalim gradovima iz vlastitog iskustva, uz dopirnose imena kao što su Mike Banks, Jeff Mills, James Murphy, François K i mnogi drugi. Knjiga je vrlo brzo nakon izlaska prevedena na hrvatski.
‘Iskren, dirljiv, uzbudljiv, sugestivan, a prema amblematičnosti vlastita lika gotovo ravnodušan, u djelu koje nipošto nije samo autobiografija, Laurent Garnier vraća se na 15 godina vlastite karijere, u pozadinu – ili u žarište? – geneze rave pokreta. Savršeno dokumentirana i zadivljujuće lako čitljiva pripovijest koja, između ostalog, nastoji razgraditi vječni amalgam techno=ecstasy. I mala podsjetna injekcija za one koji su propustili vlak početkom devedesetih…
Kao vjeran odraz društva, “Electrochoc” je fenomen među čijim akterima ima strastvenih zaljubljenika, poklonika, manijaka, genija i oportunista. Stranicu za stranicom, glazbeno-novinarsko pero uranja nas u hedonizam 80-tih, njegove političke prevrate (pad Zida), policijsku represiju proteklog desetljeća, mafijaška previranja te, prije svega, u groznicu koja svakog vikenda tisuće mladih tjera da se upute izvan grada, u potragu za jedinstvenim, izuzetnim, neponovljivim iskustvom…’
O filmu za sad nema puno detalja, osim da Garnier sudjeluje u izradi scenarija i da bi trebao biti dovršen krajem ove godine. Prema opisu knjige, mgoao bi biti sjajan.
