Neki Vinkovce smatraju periferijom, premda su dali neka od najbitnijih imena hrvatskog alternativnog rocka – krajnje je vrijeme da se legenda proširi i klupskim zvukom!
Naša Stvar je vinkovački kolektiv koji organizira partyje – na njihovim tulumima zvuk seže od techna, preko bassa do hip-hopa. Tri su godine vodili istoimenu emisiju na lokalnom radiju, a trenutno planiraju i neki label! Ljeto će zaključiti 28.8. partyjem na salašu Pikov Stan: gostuju im Moz iz Orahovice, koji nam je za ovu priliku složio miks ubojitog bassa i hip-hop ritmova, te Jan Kinčl Zero, koji nakon premijere na Moondanceu i Sonusa na Zrću donosi live act u Slavoniju, pa nam je otkrio neke pojedinosti u vezi svog seta. Za početak će nam Filip iz Naše Stvari predstaviti kako kolektiv funkcionira!
Vinkovci su rodili Satana, Majke i Matakovića – za svo troje je karakteristično da se, svaki na svoj način, bave crnim i nezgodnim temama, makar i iz zajebancije. Da li ste vi ovim festom odlučili učiniti kraj takvom prikazivanju grada ili i vi pristupate tim temama, samo iz klupske perspektive?
Filip: Istina je da se na Vinkovce gleda kao mjesto koje je do sada uglavnom izbacivalo tu punk i rock verziju, no mi smo poprilično liberalni po pitanju glazbe. S organizacijom ovoga nismo htjeli ništa mijenjati, već prezentirati naš rad, koji se uglavnom bazira na klupske evente, u outdoor ambijentu koji će po prvi puta ugostiti ovakav događaj. Grad se koristi lokacijom za svoje manifestacije i goste pa smo zadovoljni što ćemo publiku moći ugostiti na autohtonom slavonskom salašu, a umjesto tamburice ponuditi techno, koji je na kraju krajeva ipak mračan i zajeban.
Osim ovog festivala, kakva je scena u Vinkovcima? Obzirom da je granica blizu, bacate li kakve suradnje s ekipom iz Mađarske i Srbije?
Filip: S obzirom na ekonomsku i socijalnu situaciju u Slavoniju, mi se još držimo zajedno i scena postoji. Trudimo se podržavati jedni druge i često surađujemo s ekipom iz Slavonija Vibes Syndicate, legama iz Osijeka ali pohodimo sve što se događa okolo, npr. vukovarski VuBass. U drugu ruku, u Slavoniji slabo surađujemo s Mađarima, nikad nije bilo nekog pretjeranog interesa ni s jedne ni druge strane i to mi nikad nije bilo jasno zašto, pa sam uvijek to pripisivao jezičnoj i kulturološkoj barijeri. Sa Srbima i Bosancima definitivno više, no opet nedovoljno, koliko bi realno mogli. Smatram da to nije nužno loše, jer znači da ima mjesta za napredak i razvoj cijele sredine, odnosno scene.
Koji je zvuk najpopularniji i tko se sve bavi produkcijom? Ima li slavonska produkcija nekakav karakteristični panonski feeling u zvuku?
Filip: Slavonci su najskloniji producirati techno i hip hop. Kod nas u društvu nema tih barijera, što se tiče muzike koju pojedini producenti stvaraju – jedni druge podržavamo, koliko god ova dva stila bila nepovezana u teoriji. Ne bih rekao da je slavonska produkcija po nečemu karakteristična, jer je većina producenata samostalna i svatko razvija svoj zvuk. Najpopularnija je svakako osječka Miss Sunshine kad je u pitanju techno, mada više preferiram male producente, koji u minimalno opremljenim studijima kucaju beatove i trake. Tu bih izdvojio Moza, jednog od naših najkvalitetnijih beatmakera, koji svakim svojim nastupom spaja nespojivo u set, te jednog od domaćina i suorganizatora Sikya. Siky Beeat’s je jako talentiran i produktivan producent, iako većina materijala još uvijek stoji kod njega na disku, ali obećao je da EP uskoro ide van, pa predlažem da do tada preslušate nešto od prijašnjih izdanja.
Panonska nizina možda nema festivalsku instant-atraktivnost koja je dovukla gomilu stranih turista na Jadran, ali Mađari su napravili dobar posao sa Szigetom, a Vojvođani s Exitom. Vidite li taj tip potencijala kod nas?
Filip: Osobno smatram da se Slavonija ne treba baviti organizacijom megalomanskih evenata i rado ću objasniti zašto. Jadran je ugodno popunjen festivalima da skoro svaki dan možete birati drugu lokaciju za kvalitetan inozemni line-up, uz za naše standarde poprilično visoke cijene, opravdano sa cijelom uslugom na višem nivou. Pravi primjer održive manifestacije u Slavoniji je Ferragosto Jam i ovogodišnji prvijenac Toxa i ekipe iz D. Miholjca s Backyard Art Festivalom. Drže se regionalnih imena uz pristojnu cijenu ulaznice i dobar vibe, nisu predodređeni za jednu vrstu glazbe, pa ima svega i ljudima to odgovara. Na obali se od naših producenata rijetko tko ima priliku prezentirati jer je konkurencija jednostavno prevelika, a Slavonija može biti poligon za daljnje razvijanje domaće scene. Po mom iskustvu s festivalima, uvijek je taj problem da dođeš tamo očekujući vidjeti i čuti sve DJe s plakata i onda se pomalo razočaraš, kad shvatiš da fizički ne možeš biti prisutan svuda, pa se na kraju svede da zujiš okolo s ekipom jer ti je dobar vibe i ne da ti se letiti od stagea do stagea, pogotovo na Štinjanu. Tko traži dobar party ili koncert, svakako će posegnuti za dobrim klupskim maratonom, kojih je u zadnje vrijeme u metropoli sve više i to mi je izuzetno drago.
Sigurno nešto već planirate i za iduću godinu. Hoće li se program proširiti, namjeravate li dovesti možda i neka strana gostovanja, uvesti nešto posebno što drugi nemaju?
Filip: Priotitet je da ovo izdanje prođe što bolje, a za jesen i zimu se spremamo nastaviti s našim programom koji organiziramo na par mjesta u gradu, a redovito bude podržan od publike. Još uvijek to sve radimo s ogromnom dozom entuzijazma i bez prevelike zarade, pa nas vozi to da nastavimo dovoditi kvalitetne i svježe glazbenike na naše partije. Za sljedeće bismo izdanje svakako uzeli u obzir proširenje programa i probali se držati što kvalitetnijeg domaćeg, odnosno regionalnog zvuka. Možda se i neka suradnja s Mađarima otvori do tad, tko će ih znati…
Nastupao si nedavno uživo na strojevima na Moondanceu i publika je odlično izreagirala. Hoćeš li prilagođavati set ovom nastupu ili nema razlike između Panonskog i Jadranskog mora?
Jan Kinčl Zero: Naravno. Nakon Moondancea sam dosta doradio live set, jer mi je taj nastup dao vrlo jasan signal kako da to napravim. Tako sam, osim nekih kozmetičkih detalja i rješavanja manjih problema koji su se dogodili na stageu, napravio i nekoliko novih, nazovimo to “stvari”. Možda je bolje to nazvati skicama koje imaju otvorenu strukturu, pa ih mogu izvesti na način koji odgovara momentu. Na Sonusu se to pokazalo super zahvalnim, jer sam imao odriješene ruke i zahvalnu publiku. Trenutno sam s djevojkom na moru, u pauzi između Sonusa i Vinkovaca, i imam sve stvari sa sobom, tako da radim na novim skicama, dok se odmaram od intenzivnog ležanja na plaži. Upravo sad sam zapravo na plaži, ali nisam sretan, jer dosta puše.
Što bi naveo kao ključnu razliku između svog DJ seta i live acta, u feelingu, ali i žanrovski?
Jan Kinčl Zero: Žanrovski je to blizu onome što puštam kad DJ-am, znači techno i house. Po vibeu također, odnosno nadam se da jest, jer se donekle prema tome usmjeravam. Najveća razlika je u samom izvođenju, jer mi način na koji to radim ostavlja puno prostora unutar svake stvari ili skice, pa ih mogu dosta radikalno promijeniti ako mislim da treba. Bude zanimljivo.
Imaš li već kakve planove za neka izdanja ili namjeravaš još neko vrijeme brusiti materijal?
Jan Kinčl Zero: I jedno i drugo, imam neke moguće scenarije za izdanja, ali treba vidjeti kako će se to izdešavati. Brušenje materijala uvijek, vjerojatno i sad kad odem s plaže!
Moz
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
Jan Kinčl Zero
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
NΔŠΔ STVΔR // VFM
FACEBOOK | FACEBOOK EVENT
