Naći će se DJ-a i producenata koji će kiselo odmahnuti rukom na činjenicu da je Resident Advisor Dixona proglasio najboljim svjetskim DJ-em, međutim, postoji jedna druga ljestvica, kojoj se taj momak nije još približio.
Rijetki su oni koji odbijaju novac za svoj rad, ali neki zaposlenici u glazbenoj industriji djeluju kao najobičnija mašina za proizvodnju novaca – njihov se uspjeh i “kvaliteta” jednostavno daju izmjeriti Forbesovom ljestvicom godišnje zarade, koja ima jako malo veze sa samom glazbom. Tu se uglavnom radi o DJ zanatlijama, koji su često predmet sprdnje underground klupske scene. Unatoč tome što David Guetta često pobire najviše ovakvih komplimenata, ove je godine tek na drugom mjestu, a za gotovo 30 milijuna dolara ga šije Calvin Harris, koji je stajao i na vrhu prošlogodišnje liste.
Ostali su uobičajeni sumnjivci Tiësto, Skrillex, Avicii i ostala uhljebljena EDM imena, za koja se čini da se još neko vrijeme neće micati s ove liste. Sve je to ekipa koja se vrlo svjesno dala u biznis pretežno radi zarade, ali tko zna na što ustvari liče njihove karijere – sa svim optužbama za korištenjem ghostwritera i unaprijed snimljenih setova – a o međuljudskim odnosima u toj štakorskoj utrci da i ne pričamo. Uz tolike zarade, svakako se radi o beneficiranom radnom stažu, pa će se moći dostojno umiroviti, dok će pravovjerni underground puritanci i u svojim 70-tima morati kupovati nove ploče i znojiti se za DJ pultovima u mračnim klubovima, kako bi zaradili za rođendanske poklone svojim unucima. Dalo bi se raspraviti radi li se o svjesnom izboru ili umjetničkom pozivu, ali to ćemo ostaviti za jedan drugi put. U međuvremenu, napasite oči na brojkama:
-
Calvin Harris – 66 milijuna $
-
David Guetta – 37 milijuna $
-
Tiësto – 36 milijuna $
-
Skrillex i Steve Aoki po 24 milijuna $
-
Avicii – 19 milijuna $
-
Kaskade – 18 milijuna $
-
Martin Garrix i Zedd po 17 milijuna $
-
Afrojack – 16 milijuna $
-
Deadmau5 i Diplo – 15 milijuna $
Neupućeni promatrač bi mogao zamijetiti kako medijska prepucavanja ovih umjetnika sigurno imaju korijen u milijunskim razlikama u zaradi, ali se i tu najvjerojatnije radi o dogovorenom skupljanju masovne pažnje. Na kraju krajeva, teško im je zamjeriti, jer su ionako odabrali publiku koja glazbu konzumira kao fast food – ljudi smo, dogovorit ćemo se!
