Flo Mrzdk - za dobro izdanje potrebna je kombinacija dobre pjesme, sreće i networkinga

Porazgovarali smo s Floom koji je ovo ljeto, ponovno, nakon svirke u Zagrebu, bio dio Kittball rezidencije na Hvaru – pa pročitajte čime se bavi, kakva je scena u Dortmundu i još ponešto.

Guten Tag Flo, idemo prvo rasčistiti nedoumice oko tvojeg umjetničkog imena – zašto Flo Mrzdk? Nije li to malo teško za izgovaranje?

Ha da, moguće. Heheh. Ipak, prvo bih zahvalio na pozivu za intervju. Znam da moje ime nije baš lako za izgovoriti ili zapamtiti, ali ono dolazi iz vremena kad sam započinjao biti glazbenik. Svoj prvi nastup uživo sam imao u malom klubu u Dortmundu koji se zove Vrstck, što je skraćeno od njemačke riječi Versteck – mjesto za skrivanje, zaklon. Moje umjetničko ime bazirano je na mojem pravom prezimenu, ali kao skraćena verzija. Možete ga slovkati M.R.Z.D.K. ili em, a, zed, di, kei, ako želite. Ipak, ponekad kad me ljudi pitaju koje mi je ime – samo im kažem “Flo iz Kittballa“. Lakše je za zapamtiti, a možda ću jednog dana smisliti drugo umjetničko ime koje nije tako komplicirano. Tko zna.

Možeš li nam reći ponešto o sebi, kako si počeo DJati, producirati te čime se trenutno baviš?

Ja sam bio tipični muzičar koji je sjedio u svojoj maloj sobi punoj Techniksa, ploča i s jednim krevetom, a muziku sam radio po cijele noći. Jednog dana upoznao sam jednu jako važnu osobu za mene. Bila je to Juliet Sikora, moja susjeda, koja je povezana s Kittball records. To je bio moj početak. Nakon toga sam počeo izdavati prve stvari za Kittball. Tako da možemo reći da sam prije DJinga bio producent, a drugo je došlo kroz nastupe uživo i DJanje.

Stil Vor Talent i Kittball su vrlo utjecajni labelovi, kako si došao na njih i kako je teško imati traku koja je izabrana za njih? Je li u pitanju samo odlična pjesma ili sreća ili mnogo networkinga?

Rekao bih da se radi negdje o sredini svega toga. Stil Vor Talent EP zajedno s Ante Perryem bila je kombinacije dobre trake, sreće i poznanstava. Dobra stvar ne znači ništa bez dobrog networkinga, a dobar networking ne znači ništa bez dobre trake. Stvarno ne možeš znati što će se dogoditi s pjesmom nakon što je završiš. Jedino što možeš je slati trake labelovima u nadi da će netko tamo reći – “da, to je baš ono što sam tražio”, to je najbolje što ti se može desiti. Ponekad nije baš lako naći pravu traku za pravi label, jer pri produkciji imam dva različita stila. Jedan je više deep house s mnogo groovea i soul elementima, a drugi je više tech house s vozećim beatovima i “trudnim” basom. Sveukupno stil je malo tvrđi, ali s “headbanging” elementom svaki put.

Pošto živiš u Dortmundu upoznaj nas s ondašnjom scenom. Koji stilovi koji najbolje prolaze?

Može se primjetiti da se scena u Dortmundu smanjuje. Ali razlika je u tome što ne možete gledati Dortmund kao jednu scenu, jer radi se o cijeloj Ruhr pokrajini. Iz Dortmunda za ispod jednog sata možete doći do Dusseldorfa ili Kolna. To stvarno nije daleko. U zadnje vrijeme možete primjetiti da ljudi žele slušati glazbu koja je malo tvrđa, brža i drugačija nego prije. Vrijeme kad su svi producirali “boom-chack” ritam je prošlo. Mislim da je to dobro, jer svi sad pokušavaju biti drugačiji. To je odlično za scenu i odlično za glazbu, jer se nešto novo može dogoditi. Isto tako u Dortmundu se može primjetiti da se glazba mijenja. Čini mi se da stil postaje nekako više bliži korijenima nego prije. Nije stvar u techno ili house glazbi već na svim razinama. To je lijep napredak i sviđa mi se što će uslijediti.

Kako bi opisao svoj stil DJinga u klubu i u čemu se razlikuje od tvojeg live acta?

Pomalo je kako sam već prije objasnio. Imam dva različita stila kad reproduciram glazbu. Kad radim pravi live onda su u pitanju samo moje produkcije. Ponekad dodajem loopove, a capelle ili isječke iz drugih pjesama. Ipak glavni dio su moje produkcije. U svojem setupu koristim NI Maschine i APC40 Akai u kombinaciji s Abletonom. Kad puštam glazbu onda je to kombinacija mojih i tuđih traka, ali je riječ o hibridnom setu s Abletonom u kombinaciji te s nekoliko midi kontrolera i Maschineom iz Native Instrumentsa uz korištenje USB sticka za glazbu. S tim setupom sam fleksibilniji. Treba mi akcije kad puštam glazbu. To je moj način zabave. A stil ovisi o tome što ljudi vole čuti i kako reagiraju. Ponekad je više melodičan sa soul elementima i ruke u zraku momentima, a ponekad je više tech house ili techno afterhour set.

Koje projekte planiraš u budućnosti? Neki remiksi ili tvoje originalne pjesme?

Vrijeme za produkciju počinje kad vani zahladni. Preko ljeta sam dosta putovao i svirao. To je bio razlog zašto nisam mogao biti u studiju i producirati. Sljedeće izdanje je 100. izdanje za Kittball, a ja sam dio kompilacije sa svojom trakom “Believe it” uz artiste poput Tube&Berger, Juliet Sikora, Oliver Schories, Sascha Bremmer i mnoge druge. Oko prosinca planiram izdati EP s Ante Perryem, ali o tome i nekim drugim stvarima ne mogu još govoriti. Bit ćete informirani kad dođe vrijeme. Jedino što mogu reći je da je spreman EP s tri trake i Ruede Hagelstein remiksom. To je sve što zasada mogu podijeliti.

Vrtio si već u Hrvatskoj? Kada i gdje su bili tulumi? Isto tako ovo ljeto je Kittball imao rezidenciju u Carpe Diemu na Hvaru – kako je to prošlo?

Da, ovo ljeto smo imali zgodnu kombinaciju, jer je Kittball imao rezidenciju svaki utorak pa sam mogao vrtiti na Hvaru. Nastupili su Paji, Juliet Sikora i Tube&Berger uz ostale. Bilo je prekrasno i stvarno lijepo i novo iskustvo za mene. Bili smo vrlo lijepo dočekani i svi su bili prijateljski raspoloženi. Priroda je bila za ne vjerovati. Ono što je posebno za tu lokaciju je da se do nje može doći samo taxi gliserom pošto je taj otok napušten. Jedino je klub tamo. Svirka je bila odlična i svima se dopalo. Moj prvi nastup u Hrvatskoj je bio u Zagrebu prošle godine u klubu Sirup. Tulum je bio Sicko Disko i to je bila potpuno drugačija strana od one turističke, iako bilo je dosta stranaca u klubu, i nije mi se ništa manje dopalo. U kontrastu s Hvarom koji je turistički orjentiran ovo je bilo više underground i osjećaj je bio vrlo privatan. Također sam se odlično zabavio i upoznao mnogo dragih ljudi. Klub je bio stara tvornica bez imalo ekstra udobnosti što mi se jako dopalo, a atmosfera je bila puna energije i s mnogo inspirirajućih momenata. Odlično iskustvo!

Čime se baviš i što radiš u slobodno vrijeme? Koje druge stilove glazbe slušaš?

Nemam previše slobodnog vremena ali kad ga imam onda radim stvari koje inače ne bih mogao. Družim se s prijateljima, idem van ili chillam kod kuće slušajući staru glazbu. Često slušam stari soul i funk, psihodelični rock, downbeat, bossa novu, reggae ali i stari hop hop iz kasnih 80tih i ranih 90tih.

Top deset albuma koje voliš?

Jean michelle jarre – Oxygene

Mike Oldfield – Tubular Bells

Alan Parsons Project – the Raven

Kraftwerk – Die Menschmaschine

Michael Jackson – off the wall

Pink Floyd – The Wall

Blacksugar – Blacksugar

Delegation – Eau De Vie

Roberta Flack – Killin Me Softly

Bill Withers – Greatest Hits

Pet najdražih filmova?