Unatoč nazivu Youtube videa koj islijedi, Delia Derbyshire je zapravo krajem 60-tih komponirala ovu ritmičku traku, koja se uredno može nosti sa zvukom Detroita, rođenim 20 godina kasnije. Traka je imala svrhu poslužiti tek kao podloga kompoziciji, ali posebno intenzivno zvuči upravo ovako ogoljena:
Za svoj prvi susret s elektroničkom glazbom, ova inovatorica navodi sirene za vrijeme zračnih napada na London u Drugom svjetskom ratu, a zvonko udaranje klompi o popločane nogostupe joj je dalo inspiraciju za pulsirajuće ritmove. Kao mlada djevojka zaintrigirana zvukom, zaposlila se u odjelu BBC-a specijaliziranom za zvučne efekte i izradu radijskih i televizijskih špica. Tamo je skladala kultnu temu za znanstveno-fantastičnu seriju “Dr. Who”:
Nažalost, za to joj nisu isplaćivani tantijemi, jer tad BBC nije imao praksu smatrati svoje zaposlenike kompozitorima. S druge strane, Delia je imala pristup izuzetno skupim strojevima, na kojima je razvila svoje tehnike sempliranja. To je bio mukotrpan posao rezanja i lijepljenja magnetofonske trake, te ručnog sinkroniziranja više magnetofona. U zanimljivom video isječku koji slijedi, ona ukratko objašnjava taj proces – autor videa je na kraju nalijepio suvremeni ritam, kako bi demonstrirao poveznicu njenog materijala s današnjom klupskom glazbom:
Svojima je trakama predvidjela i druge elektroničke žanrove, kao što su downbeat, grime itd. Bogatim je zvukom inspirirala i neke od suvremenih glazbenih inovatora, kao što su Die Antwoord, koji su semplirali njezin pomaknuti hit “Ziwzih Ziwzih OO-OO-OO“, za svoju Hey Sexy”. Čekirajte!
Sredinom 60-tih, Delia je s Brianom Hodgsonom i Peterom Zinovieffom osnovala organizaciju Unit Delta Plus, koja se bavila proizvodnjom elektroničke glazbe i zvučnih skulptura za potrebe televizije. ’67-e su nastupali na futurističkom događanju “Million Volt Light and Sound Rave”, gdje je i čuveni Beatles Paul McCartney radio zvučne kolaže. Nešto od rada grupe je sačuvano na vinilima s televizijskom glazbom:
Osim toga, bila je i članica jednog od najkultnijih elektroničkih projekata – pionirske grupe White Noise, i to za vrijeme snimanja njihovog prvog (i daleko najboljeg) albuma “An Electric Storm”. Uz Silver Apples, jedini su u 60-tima plasirali pravi elektronički zvuk u psihodeličnom pop-formatu. Čitav album je sjajan, a uvodni hit “Love Without Sound” je pravo malo remek-djelo, u kojem se itekako osjete Delijini prsti.
Izrazito je zanimljiva činjenica da nije podržavala korištenje sintisajzera! Tu i tamo je koristila čuveni EMS, ali je u osnovi smatrala taj zvuk dehumaniziranim. 1973. je osjetila da je elektronički zvuk definitivno otišao u pogrešnom smjeru, kao i čitav svijet, pa je dala otkaz u BBC-u i povukla se u osamu.
Krajem 90-tih, počela se ponovno baviti glazbom, nakon što joj je glazbenik Peter Kember demonstrirao nove, efikasnije načine sempliranja. Taj se rad može čuti na njegovim izdanjima “Vibrations” i “Continuum”. Nakon njene smrti 2001. godina, navodno su u stanu pronađene brojne magnetofonske trake – materijal s njih zasad nije dostupan javnosti, ali navodno postoji mogućnost izdavanja!
