17-godišnji Francuz je osnovao izdavačku kuću, na kojoj se uspinju inovatori tvrdog i oporog techno zvuka, zračeći entuzijazmom i ozbiljnim potencijalom. Prijeko potrebna doza svježe krvi u pomalo ustajalom žanru!
Proteklih nekoliko godina, suvremena su kretanja industrijskog techna donijela nezamjenjive inovacije u klupsku glazbu putem kompleksnih ritmičkih struktura i zahtjevnih akrobacija sa zvukom. Visoka kvaliteta audio-slike napokon je dovela ovaj pravac u žižu zanimanja šire publike, a tako su neke karakteristike ovog tipa produkcije prodrle i u žanrove koji nisu pretjerano abrazivni. Berghain je postao turistička meka, dok su izvođači kao Paula Temple, Shifted i Ancient Methods počeli ozbiljno puniti klubove otvorene novoj crnoj modi.
Ali, moda ne traje vječno. Mnogi protagonisti ovog hypea su se izlizali, a njihovi setovi i produkcija zvuče zamorno, monotono i pseudo-artistički. Dok se obezglavljeni hipsteri okreću novim potencijalnim rješenjima svog nestabilnog identiteta, mladi zaljubljenici u škripu i čekićanje osvajaju svoje mjesto na podiju. Jedan od njih je Tom Cillio Bosgiraud iz Lyona, mladi vizionar i čelnik beskompromisne etikete Toxic Waste Buried (nadalje: T/W/B). U posebno zanimljivom intervjuu, predstavio nam je načela svoje filozofije i svrhu ove etikete, koju ovdje miksom predstavlja Nijemac Rezystor – njegov živopisan i raznolik izbor obuhvaća i neka T/W/B izdanja. Sjajan materijal!
Tvoja je etiketa poprilično nova, a ušla je na tržište već zasićeno industrijskim technom. Misliš li da je bilo mudro krenuti s njom upravo sada? Imaš li neku ubojitu poslovnu strategiju ili je tvoj entuzijazam pogonjen idealizmom?
Doista smatram da je pravi tren za lansiranje! Industrijska underground scena se konstantno razvija u različitim oblicima. Bitno je skupiti ekipu koja dijeli zajedničku viziju ove glazbe, jer je to definitivno zaseban stil, sa specifični karakteristikama. Na ovaj način možemo predstaviti svoju viziju industrijskog i noise techna. Započeo sam s T/W/B kako bih stvorio ovaj duh fuzije i skupio izvođače koji bi, po mom mišljenju, morali izbiti u vodstvo, kroz izražavanje svoje filozofije i glazbe. Ne namjeravam se natjecati s ikime, moja su nastojanja isključivo umjetničke prirode. To je i osnovni razlog zašto, kad već pitaš, ne slijedim neki unaprijed definirani koncept ili marketinšku strategiju.
Zvuk izdanja s etikete je iznimno abrazivan, čak i prema standardima ovog agresivnog žanra. Koji cilj želiš postići tim intenzitetom? Postoje li neke suvremene granice zvuka koje planirate oboriti?
Agresivnost definitivno nije glavni poriv, premda je prisutna na svim našim izdanjima. Intenzitet koji uspijevamo izazvati u našoj produkciji pruža i nešto više. Zapravo, nikad i nije bilo granica koje je trebalo srušiti, samo ograničenja koja treba prevazići. Igramo se s ograničenjima, kako bismo iznijeli nešto posebno, izvorno, nešto što dovodi do specifičnog načina razmišljanja i pogleda na stvari. Unaprijed definirani glazbeni stilovi nameću takozvane granice, na akustičnom nivou, ali i na nivou izražavanja. Techno dokazuje upravo suprotno: tome možete svjedočiti dok lutate kroz cijeli spektar techna, od jednog do drugog ekstrema, pritom ostajući čitavo vrijeme unutar jednog žanra. U tom smislu, T/W/B nikad nije prelazio definirane granice ove glazbe i ideologije.
U 90-tima, hardcore techno je mutirao u gabbu i dalje… Kako bi opisao razliku između ove ekstremne struje techna i vibre koju predstavlja tvoja etiketa?
Najprije bih želio stvari staviti u kontekst: gabba je vrlo precizno definiran stil, koji je proizašao iz hard techno pokreta, a koji ima svoju zasebnu i fascinantnu povijest. Osim toga, kad gledamo na tipove publike i karakteristike zvuka, siguran sam da fanovi gabbe i nisu baš nužno oni koji će se zainteresirati za etikete kao što je T/W/B. To ne znači da nećete naći baš niti jednog pripadnika ove kulture u našoj publici. Želio bih naglasiti da mi je ovo pitanje doista zanimljivo, jer se može pronaći utjecaj ovih glazbenih struja u radu nekih umjetnika na našoj etiketi, kao što je Falhaber. Njegov je zadnji album pravi primjer toga. Napokon, ideologija i sloboda koje nas inspiriraju su doista bliske idealima koji su inspirirali hardcore techno pokret u devedesetima.
Predstavi nam atmosferu na partyjima gdje se vrte vaša izdanja – jesu li plesači diskretni ili rejvaju? Nalikuju li više na zatvorena događanja ili privlače različite subkulture? Kakav je vizualni aspekt događanja?
Upotrijebiti ću samo dvije riječi kako bih opisao atmosferu: tamna i nasilna. Plesni pokreti variraju kroz čitav spektar emocija, od krajnje euforije do kamene hladnoće onih koji samo kimaju glavom uz ritam… Radi se o sveobuhvatnoj okolini. Vjerojatno privlačimo oba ekstrema, pošto tajna društva i privlače raznovrsne subkulture, zar ne? Na našim će se partyjima vizualni aspekt koristiti kako bi se osoba kondicionirala na atmosferu koja je u savršenom suglasju s glazbom. Izvanredan primjer toga je BLACKWALL Concept Space.
Mnogi će u zvuku i atmosferi naći negativne, sumorne i nihilističke značajke. Smatraš li da su u pravu, ako uzmemo u obzir svjetonazor ove underground zajednice?
Donekle si u pravu, jedino me smeta izraz “nihilističke” – doista ne smatram da je ova glazba bez vrijednosti i namjene. Ipak, u potpunosti se slažem da je vezana uz tamni i negativni kozmos, ali na kraju, to je samo površinski dojam.
Hoćete li izdavati štogod na vinilu? Koje je tvoje mišljenje o DJ-anju na gramofonima, o analognoj opremi i ostalim fetišima stare škole?
Doista, razmatramo izdavanje na vinilu, ali ne žurimo s time. Apsolutno podržavam te fetiše, oni nam omogućavaju da očuvamo određeno “naslijeđe” živim. Najznakovitije je to što ih mnogi izvođači koriste kako bi obnovili suvremenu scenu. Rezultat zna biti uzbudljiv, stvarajući putem raznovrsne kontraste.
Možeš li predvidjeti daljnje mutacije abrazivnog techno zvuka? Postoje li neka izdanja koja već danas prikazuju nove struje koje se formiraju?
Industrial techno sve više naginje noise technu, koji je još uvijek prilično diskretan stil, iako je već u procesu prepozavanja od strane šire publike. Osim toga, stapanjem tih žanrova nastaju istinski zanimljivi kontrasti, a to je i bio razlog što smo doveli neke noise techno izvođače na T/W/B, kao što je npr. Huck Farper. Uskoro će izaći besplatni EP koji potpisuje Matt TDK, a na kojem će biti i remiks koji su napravili Bone Skippers (Kenny Campbell i Huck Farper). Ta će glazba prilično dobro ilustrirati moje riječi.
Definiraj mi iduće poteze etikete – koja nova izdanja dolaze, planirate li neki showcase ili festival? Imate li u vidu neku suradnju s producentima iz naše regije?
Trenutno se fokusiram na kompilaciju koja će uskoro izaći. Stvorili smo nešto što je konzistentno, a pritom objedinjuje brojne različitosti – jedva čekam čuti prve povratne informacije. Pregovaram s nekim izvođačima oko idućeg EP-a, ali ćemo zasad ostaviti to iznenađenjem. Što se događanja i festivala tiče, u pripremi je večer na kojoj će se etiketa predstaviti. Odvit će se u režiji jedne belgijske ekipe, na tajnoj lokaciji u njihovoj domovini, a to je nešto čemu se posebno radujem. Što se tiče tvog zadnjeg pitanja, postoji jedan umjetnik koji me posebno zanima, ali još je rano reći hoće li se suradnja ostvariti.
Dosta traka možete besplatno skinuti na njihovom SoundCloudu, a prvo službeno izdanje je Falhaberov EP “Baptised”, koji na Bandcampu možete ubosti za 4 eura. Čekirajte!
Rezystor
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
Toxic Waste Burial
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | BANDCAMP
