Sa suprugom Izabelom, Silvio izdaje probrane trake domaće i strane klupske scene, te dovodi atraktivne goste. A kako vrti? Bacite uho!
Od tech-housea do nu funka, diskografija etikete Family Grooves može se pohvaliti kristalnom kvalitetom zvuka, zavodljivo senzualnim pulsiranjem dubokih frekvencija i upbeat pozitivom. Ono što ih izdvaja iz mora produkcije na današnjem tržištu je pomno biranje kvalitetnog materijala – posebna ih zasluga ide što promoviraju lokalne aseve, kao što su Forest People, Stanny Abram i TKNO, ali i obećavajuću ekipu u usponu, kao što su Asta Nova & Mo Funk, s kojima smo nedavno i porazgovarali!
Osim toga, u splitsku scenu ubrizgavaju nužnu dozu svježine organiziranjem gostovanja izabranih majstora: Timewriter, Riva Starr i George Morel su navratili njihovom zaslugom, a u subotu 28.11. dovode čuvenog švicarskog igrača Dachshunda u klub O’Hara! O tome, izdavaštvu, karijeri i domaćoj sceni propitali smo Silvia, DJ polovicu ove obiteljske platforme, koji nam je u ekskluzivnom podcastu glatko umiksao rasplesani zvuk njihove etikete: slastan i mastan groove!
Family Grooves je etiketa koja već ima solidan broj izdanja. Koji zvuk vam najbolje prolazi na tržištu? Čime biste izdvojili svoju ponudu među ostalima?
Imamo popriličan broj izdanja, neki bi rekli i previše za period u kojem djelujemo. No, kako i o svemu, svatko ima neku teoriju koju podržava i za koju smatra da je jedina ispravna. Mi smo u startu odlučili objavljivati razne žanrove elektroničke glazbe jer i sami volimo poslušati “i ovo i ono”. Naravno, ne idemo u ekstreme, ali na FGu možete pronaći tech house, house, techno, nu funk, elektroniku, chill out… Demo inbox nam je konstantno zatrpan, neprekidno primamo puno svježeg materijala, i bila bi prava šteta neke od tih traka i artista odbiti samo zato jer nisu u nekim strogim virtualnim okvirima koje mnoge etikete sebi postavljaju. Nemamo specifičan zvuk, ponekad traka od koje najmanje očekuješ napravi boom, a ona u koju polažeš posebne nade prođe ispod radara. To je u redu, jer ukusi su različiti, i to nas uči da širimo horizonte te poštujemo različita shvaćanja i interpretacije glazbe.
Koje su vam izdanja najpomaknutija, u smislu prevazilaženja granica – žanrovskih i produkcijskih?
Izvan svih okvira definitivno iskače prvi album koji smo objavili – “Couch Guerilla”. Autor je Dražen Dobrila a.k.a. Partito Jesus Comunista, i jako smo ponosni na to izdanje. S tim albumom još nismo gotovi, jer neki singlovi s albuma zaslužuju dodatnu pažnju i interpretaciju iz drugog kuta. Vanserijske i neobične uratke koje bih izvojio su nam kreirali Mijk van Dijk za traku “I Don’t Care” od Time4Tale dvojca te Southsoniks za traku “Get The Funk Out” Alena Milivojevića. Na etiketi ima još dosta materijala koji probijaju strogo ograničene i zadane okvire današnjih žanrova, ali kad bih krenuo nabrajati redom ne bi imalo smisla.
Što vam je iduće u planu? Planirate li se predstaviti nekim eventima u regiji?
Već neko vrijeme splitskoj publici, kroz “Family Grooves presents” evente predstavljamo globalno poznate artiste, a mnogima su to bili premijerni nastupi u Splitu, nekima čak i u hrvatskoj. Izvrstan primjer je naredno gostovanje, “Family Grooves presents Dachshund” 28.11. u splitskom O’Hara music clubu. To je Hrvatska premijera vrhunskog glazbenika, i pravo je čudo da još uvijek nije nastupao u Lijepoj Našoj. Ljudi generalno vole ono što im je poznato, to ih privlači. Mi pokušavamo, kao i na etiketi, proširiti horizonte i biti bar malo drugačiji.
Vratimo se malo kroz vrijeme. Koji je zvuk bio presudan da te uhvati klupska groznica? Opiši mi malo atmosferu koja je vladala.
Iskreno, sam početak mog otkrivanja elektroničke glazbene scene je obilježila plejada različitih zvukova i ritmova da pojma nisam imao o čemu se tu u biti radi. U to vrijeme je vladala takva euforija, da je ogroman broj ljudi pohodio glazbeno dijametralno suprotne evente i na svakom se ludo zabavio. U to vrijeme elektronička glazba je bila jako blizu mainstreamu, ako gledamo količinu posjetitelja takvih evenata. Tijekom vremena su neki razvili afinitete prema glazbi s “više ritma i basa” ili za “zujalice i drobilice”. Iskreno, nismo znali kako to drugačije nazvati 🙂
Volim vjerovati da je slično i danas, s nekim novim klincima koji posjećuju zabave i festivale, slušaju različite žanrove pa tako i EDM. Dajmo im vremena i prostora, i nama je bio potreban. Bolje da preko EDMa dođu do kvalitetnije elektroničke glazbe, nego da se izgube u bespućima cajki i melosa. Na drugom koraku bi ih trebali čekati stariji i iskusniji te im nuditi nešto kvalitetnije, dati im priliku da otkriju i odaberu jedan ili više smjerova u kojima uživaju. Ograničenost je popriličan hendikep.
Je li bilo nekih elektroničkih trendova koje si slijedio, a da su se pokazali kao “slijepa ulica”? Za koje današnje struje misliš da će prevladati u narednom razdoblju, a koje će sići u podzemlje?
Pa da, sigurno je bilo, ali to je potpuno normalno jer trendovi su tu da prolaze i da se mijenjaju. Promjena nije loša stvar jer glazba se ponaša kao živo biće i stalno se mijenja, evoulira. Rado se prisjetim tog perioda, ali kad bih danas vrtio isti stil kao i prije 15 godina, ne bih bio sretan, osjećao bih se zarobljenim u vremenu.
Teško je reći koje će glazbene struje biti najpopularnije u budućnosti. Kao i do sad, glazbena industrija će diktirati trendove. Što će skliznuti u podzemlje? U onom podzemlju za koje ne znaju svi, u koje ne može baš svatko ući, neće biti puno promjena. Slušat će se glazba s margina, uratci manje poznatih autora s manjih etiketa, nekonvencionalni zvukovi… Underground je, na žalost, postao fraza koja je vremenom postala marketinški spin.
Slična stvar je i s technom. Isto ono što se već dogodilo deep houseu, upravo se događa technu. Često vidim da ljudi uzvikuju “samo techno” i poistovjećuju se s tim pojmom. Iz nekog razloga svi misle da znaju što je to techno, samo zato jer je “techno” postao poštapalica i koristi se kao sinonim za sve i svašta. Čast izuzecima, ali većina je samo žrtva trendova i spinova. Postaje li techno novi deep house, ako me razumijete?
Koji groove trenutno prevladava u tvojim setovima? Ima li neka traka koju posebno često zavrtiš?
Nema posebnog pravila, ali groove koji volim emitirati je uvijek pozitivan, vedar. Sve nas more razne brige i problemi svakodnevnog života pa smatram da su mračni taktovi i vibracije zadnje što bih publici trebao ponuditi na zabavi. Ako netko traži utjehu i bijeg od stvarnosti putem mračnih i sirovih vibracija, taj zasigurno ne traži zabavu. Ni jedna od traka koje vrtim u setovima mi nije posebno draža od ostalih, ali uvijek nastojim ubaciti neki klasik, čak i bootleg za kraj. Glazba je zvonka radost 🙂
Da rekapituliramo – Silvia svakako uhvatite kako vrti uživo u Splitu 28.11. na prvom hrvatskom gostovanju Dachshunda, jer je ova glazba prvenstveno namijenjena podiju. Uz njega vrti Juri Paik, a mjesto radnje je klub O’Hara. Ako ste na festivalima vidjeli kako se na obali partija dok prži sunce, iskušajte intimniju atmosferu kluba, za takav je podij ova glazba prvenstveno i namijenjena!
Silvio Hrabar
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
Family Grooves
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
Family Grooves presnets Dachshund
FACEBOOK EVENT
