Danny Ranks: biti sam svoj sudac zahtijeva snažan karakter

Jedan od ključnih protagonista austrijske reggae scene na novom albumu predstavlja digitalni zvuk stare škole, a nama otkriva pozadinu Rasta svjetonazora.

Ovaj vedri dancehall izvođač dolazi na mini turneju u Srbiju, u organizaciji Jahmessenjah soundsystema iz Gornjeg Milanovca. Upravo danas, 27.11., izašao mu je novi album “Dancehall Ranking”, na kojem se posvetio svojoj velikoj ljubavi – digitalnom reggae zvuku 80-tih, koji su patentirali King Jammy i Wayne Smith na čuvenoj traci “Sleng Teng”.

To je ujedno bio prvi put da se elektronički zvuk masovno proširio reggae zajednicom, a specifična vibra koju nosi i dan-danas ima veliki broj sljedbenika. Zainteresirao nas je taj fenomen, ali i generalni svjetonazor ove zajednice rođene na Jamajci, posebno njenog ogranka koji se razvio u hladnoj zemlji kao što je Austrija. Danny se rado odazvao, a uslijedio je doista zanimljiv intervju. Uživajte!

Pozdrav, Danny! Iz kojeg si se razloga odlučio koristiti digitalni reggae zvuk na novom album? Na koji način jednostavni i čisti zvuk Casio syntha uspijeva predstaviti izvornu jamajkansku vibru, koja je pretežno poznata po teškom i prljavom grooveu?

Jednostavno, obožavam 80’s dancehall. Ekipa kao Brigadier Jerry, Josey Wales, Charlie Chaplin, Peter Metro su bili i ostali moji veliki uzori, ali uzore nalazim i među suvremenim jamajkanskim i svjetskim autorima! Jedan od mojih prijatelja se pojavio s tom klavijaturom na jednoj zabavi. U 4 ujutro. Sjedili smo u kuhinji. I počeli smo improvizirati. Tad sam rekao – moramo napraviti album s ovime! I uopće ne smatram da Casio ima čist zvuk, i dalje se može čuti kako iz njega izlazi „prljavština“. Bas-linija je duboka i ritmovi zvuče zbilja prljavo. Osim toga, sve smo masterirali analogno s band machineom, pa smo uspjeli uhvatiti topli i pomalo prljavi zvuk. Ali, poslušajte sami i uvidjet ćete da ovaj album zvuči vrlo slično starim reggae albumima iz 80-tih!

Kad se dogodilo da ti je prvi put zapeo za uho reggae kontra-ritam? Opiši osjećaj koji je izazvao u tebi!

Još se uvijek jasno sjećam: prijatelj mi je dao kazetu s Marleyevim stvarima kad sam imao 14 godina. Tad sam slušao uglavnom Elvisa Presleya, rock’n’roll, ekipu kao što su Fats Domino, Chuck Berry, Little Richard i Jerry Lee Lewis. Kad sam čuo Boba Marleya kako pjeva, to je dodirnulo nešto duboko u meni. Još uvijek imam tu kazetu, još uvijek si ju znam pustiti. Vraća me u doba kad sam imao 14. Dala mi je osjećaj kao da sam napokon stigao kući. Kao da sam napokon našao svoju sudbinu! Odmah sam osjetio da će taj odnos potrajati dugo, duuuugo vremena. Nakon toga sam počeo istraživati dalje, čitati knjige o reggae glazbi i Rasta pokretu. To se događalo oko 95-te, 96-te. Tad nije bilo Amazona ili Spotifyja. Morao si se zbilja potruditi i uložiti vremena kako bi došao do glazbe i knjiga – ali se isplatilo!

Kad si osjetio poziv da i sam počneš producirati ovu glazbu? Smatraš li da si danas drugačija osoba nego kad si počeo? Kako su tvoja glazba i filozofija evoluirali tijekom godina?

Najprije sam počeo birati trake po klubovima u Beču i okolici. Znači, počeo sam kao selector. Preko snimaka s Jamajke sam naučio kako selectori potiču ekipu preko mikrofona, pa sam i sam pokušao. Bio sam na mikrofonu sve više i više, dok nisam došao do trenutka kad sam rekao: „OK, sad više nisam selector, sad sam MC.“ Nakon nekog vremena niti MC-janje mi nije bilo dovoljno, pa sam počeo pisati vlastite stihove i izvoditi ih u klubovima. To je bilo oko 2001./2002. Na poslu je kolega radio riddime. U jednom trenutku me upitao, bih li otpjevao štogod preko njegovih riddima, i pristao sam. Osnovali smo bend Raggamafia i dosta svirali po Njemačkoj i Austriji.

Znači, od 2001. do danas – to je podosta vremena! Naravno da sam danas drugačija osoba! Bilo bi žalosno da nisam – pošto se svi razvijamo kroz život. Kad se čujem kako pjevam na stvarima iz tog razdoblja, jaaaako mi je neugodno, ne mogu to slušati. Ali hej, kažem samom sebi, bilo bi DOISTA tužno, kad bih i dalje zvučao kao prije 14 godina!

Što se reggae filozofije tiče – ta Rasta tema. Naravno, to mi je također iznimno bitno! Smatram se Rastom u širem smislu riječi. Ne vejerujem da je Haile Selassije bio bog, jer ne vjerujem da bi se čitava kreacija mogla svesti na samo jednog čovjeka. Ali, čvrsto vjerujem u koncepte kao što je livity. Vjerujem u koncept I’n’I: on ukazuje da je sve u svemiru povezano. To je činjenica, a kvantna teorija je to počela potvrđivati i znanstveno! Za mene, Rasta ima jednu veliku poruku: ti si Bog! Što to znači: samo si ti odgovoran za svoj život i svoje poteze. Na kraju dana, sam si svoj sudac. Naravno, to zahtijeva snažan karakter i čvrste moralne vrijednosti. Smatram kako je vrijeme da počnemo otkrivati vlastitu božansku prirodu i počnemo se ponašati u skladu s time!

Kroz tvoju karijeru, sigurno je bilo nekih iznimnih iskustava. Počasti nas s nekom anegdotom s nastupa, turneje ili snimanja, koja ti je ostala u dragom sjećanju!

Ono što mi prvo pada na pamet je nastup na Chiemsee Reggae Summer, jednom od najvećih festivala u Europi. Imali smo puno sreće: svirali smo u šatoru, dok je kiša vani pljuštala. Svi su bili u šatoru. Dvije-tri tisuće ljudi, koji su plesali i uživali. Kad sam bacio pogled u prve redove, uočio sam da su mnogi od njih znali i pjevali moje stihove. Zbog tog sam se osjećao jako dobro. Općenito, obožavam raditi muziku i biti na turneji. Tako posjećujem mjesta koja nikad ne bih vidio kad se ne bih bavio ovime. Srećem brojne ljude diljem svijeta, upoznajem razne kulture, gradove i zemlje. Jako sam zahvalan zbog toga! Smatram to privilegijom!

Smatraš li da je ganja sveta biljka? Iz kojeg je razloga toliko povezana s reggae kulturom, zajednicom i duhovnošću? Vjeruješ li da može osobu otvoriti prema stvarnosti koja je uzvišenija od ateističkog i materijalističkog pogleda na život?

Ganja je za Raste – kao i brojne druge supstance u različitim kulturama – sveta biljka. Osim toga, američki su domoroci koristili i još uvijek koriste ganju u svojim obredima. Dok je za Raste definitivno sveta, ne smatram da je sveta sama po sebi. Ali nešto ti mogu priznati: volim zapaliti smotku kad sam u šumi ili na planini. Definitivno otvara neke kanale uma i duha. Dakle – koristite ju mudro, može vam otkriti brojne stvari! Ali, za to morate biti otvoreni! Možete ju koristiti i dok igrate Playstation i gledate filmove – sve je to OK. Doduše, tad ima efekt obične „droge“, kao i čaša vina ili slične tvari. I sam to radim. Ipak, znam da djeluje drugačije kad sam u prirodi. Kad sam sam sa sobom i meditiram, tad mogu doista iskusiti stvari koje ganja može ponuditi.

Austrija je zemlja planina i hladne klime. Je li teško širiti sunčane riddime u tim uvjetima? Koje su karakteristike austrijske reggae zajednice u odnosu na ostala mjesta koja si posjetio na turnejama?

Nipošto nije teško. Uzmi ovo u obzir: kad je vani hladno i vlažno, ljudi VAPE za sunčanom glazbom! Ono što karakterizira austrijsku rehggae scenu je orijentiranost na soundsysteme i DJ-e. Pjevači se rijetko bukiraju, na pratyjima uglavnom vrte DJ-i. Bio sam gotovo svugdje po Europi, osim u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu. Mogu ti reći: što istočnije kreneš, partyji su sve bolji. Zato nestrpljivo očekujem ove nastupe!

Dok dancehall zvuk pruža iznimno pozitivnu vibru, čini se da ipak postoje neke kontroverze vezane uz homofobiju, muški šovinizam i ostale konzervativne običaje. Koliko je toga doista istinito, a koliko se radi o zlobnim tračevima? Kkao to da na reggae sceni ima tako malo izvođačica?

Uuuh, teška tema, posebno dok se moram izraziti u pisanoj formi, a ne putem razgovora. Da skratimo: na Jamajci još uvijek ima dosta homofobije, kao što je ima u gotovo svakoj državi van Europe (s izuzetkom Sjeverne Amerike). Ista je stvar s muškim šovinizmom i konzervativnošću. To je činjenica, ali nisam u poziciji da sudim. Ljude se na promjenu mišljenja ne može natjerati silom, niti očekivati da će se stare navike promijeniti u svega par godina. To je dug proces, a što se tiče homofobije i uloge žena u društvu, na Jamajci je definitivno počeo!

Koja je uloga reggae glazbe i duhovnosti u današnjem svijetu? Smatraš li da ima stvarnu moć širenja pozitivne vizije, kraj toliko budalaština i zle krvi koju širi medijska propaganda?

DA, IMA TU MOĆ! I zato je toliko bitno širiti ovu poruku i viziju! Tvoje misli određuju stvarnost – morali bismo shvatiti da je ovaj proces postao nezaustavljiv kako s vremenom napredujemo. Dobro je što postoje ljudi koji šire pozitivne poglede u ovakvim vremenima. Svaki put kad sam na pozornici dijelim tu vizijusa svima koji su na koncertu. Ti ljudi upoznaju druge ljude i šire ovu poruku. Moramo preuzeti situaciju na pozitivan način! Ovo je svakako bitan aspekt reggae glazbe!

Opiši vibru koju donosiš u Srbiju! Hoćeš li pokriti sve dijelove svoje karijere ili ćeš se fokusirati pretežno na novi materijal? Koja je poruka koju dolaziš proširiti?

Album sam nazvao „Dancehall Ranking“. Taj izraz opisuje situaciju na podiju kad je sve na mjestu: imaš svoje piće, smotku u ruci, kraj tebe je djevojka (ako i nije, večeras će definitivno biti) i jednostavno uživaš u glazbi i vibraciji! Želim zabavu, po to sam došao! Svirat ću stvari s novog albuma, ali i ostale pjesme. Pratit će me El Condorsito. On će također otpjevati nekoliko pjesama, a napravit ćemo i kratak akustični set, samo s gitarom. Znači, bit će lijepo. Osim toga, tamo će biti moja ekipa Weedbeat Sound, koja će vrtiti najbolje od rootsa, rub-a-duba i ranog dancehalla. Zato dođite i iskusite sami!