Slovenski je deep techno duet isporučio tri trake slasnog, dubokog i tvrdog kopanja zvučnika, koje su oštro iskrojene prema zahtjevima visoke mode.
I na ranijem su materijalu Luthia znali kako postići suh, ali čvrst i moćan beat, ukusno izrezbaren rukama vrsnih zanatlija, što se jasno može čuti na trakama s “Dream“ EP-a, koji datira otprije dvije godine. Već na njemu se mogu pronaći apstraktni deep elementi i duboko zakucani vokali, karakteristični za ovaj stil, dok s vremenom dobivaju sve više prostora u novijim trakama. Naprimjer, na “Love & Poetry“ EP-u, originalnim potezima destiliraju kompleksni, a opušteni minimal shuffle, koji tvrdoću kopa iz tech-housea, ali se ne predaje njegovim predvidljivim repeticijama, nego zapliće i raspliće mašinski jazz/funk podložen teškim i dubokim padovima. Čak je pomalo bizarno što nisu ubrali bar još neki komadić slave, obzirom na tehničku profesionalnost i originalnost, s posebnim naglaskom na suptilne priče koje detaljno razvijaju uz autentičnu inspiraciju.
Novi EP, predivno nazvan “Ego”, je upravo izašao ispod čekića, a svakako je dosad njihov najzreliji materijal. To ne podrazumijeva da su im ranije trake odražavale tek amaterizam s potencijalom – i one imaju punopravno mjesto na svakom podiju koji drži do sebe – međutim, ovaj se put osjeća još vještije polirana finoća, od same teksture zvuka do kompozicije. Prašnjavi i suhi zvuk udaraca je još uvijek ovdje, samo još sofisticiraniji i bogatiji detaljem, a jazzy metlice ga ukusno zaokružuju. Deep padovi su još suptilniji, idealno se uklapajući u arhitekturu, dok se pravila žanra podjednako poštuju i kontrolirano krše, otvarajući prostor nenametljivom osobnom pečatu. Osim činjenice da sve tri trake predstavljaju sigurno oružje u rukama pravog DJ-a, imaju i zajedničku metafizičku priču, koja služi kao povezni materijal, čineći EP solidnim komadom elektroničkog nadrealizma za kućne užitke.
Moćno i tvrdo, ravno kucanje kicka otvara naslovnu “Ego”. Trademark nerazumljivost promumljanih deep vokala, koji najčešće zvuče kao da je jedan jedini čovjek pjevao na svim deep trakama ovoga svijeta, ustupa mjesto razgovjetnoj naraciji s karakterom, a istodobno se kick ubacuje u sinkopu. Stihovi pričaju autorefleksivni monolog osobe, koja je napokon otvorila oči: “The first time I knew where I belong, that nothing could stop me from being here“. Elementi trake padaju u međuigre, izmjenjujući poletnu vožnju naprednog four-on-the floor ritma i čvrstog digitalnog funka.
“Bajka” uvodi u lebdeću, sanjarsku atmosferu, bližu klasičnoj deep formi, a slasni duboki kickovi su potcrtani breakbeat ukrasima. Nakon definiranja teme prvom trakom, ovdje se za nagradu otvaraju vrata psihodeličnoj avanturi, površinski nježnoj, ali i dalje čvrsto definiranoj. Izdvojena s EP-a, možda i ne bi zračila karakterom bitno drugačijim od brojnih kvalitetnih traka novog deepa, ali ovdje je njena samozatajna uloga u stapanju vibre između naslovne trake i posebno intrigantnih “Misli”, koje slijede. Na njima se minimal i deep elementi kombiniraju sa strukturom karakterističnom za finije izdanke novog industrijskog techna, premda ne zalazi u njihov nivo apstrakcije. Pomalo bizaran, ali uzbudljiv mašinski pattern uskoro dobiva premaz dubokih, ambijentalnih padova i funky tech sinkope i vozeće kontra-činele, pružajući kvalitetan obrok i underground i mainstream ekipi na podiju, bez pretjeranog podilaženja jednima ili drugima.
Ovaj zanimljiv, plesan i moćan komad mutiranog techna možete si priuštiti OVDJE, po cijeni od 7,50 $, a bilo bi odlično iskusiti i njihov nastup uživo. Doduše, čini se da ekipa namjerno drži low profile, jer su eventi na kojima nastupaju često rezervirani za malen broj ljudi, gdje je za attendanje nužna pozivnica. Živi bili, pa vidjeli!
Luthia
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
Innocent Music
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
Petar Car
