Od glazbenika s ovolikim stažom očekivali bismo više albuma, no u slučaju Erica ljepota je u kvaliteti, ne kvantiteti. Trake s novog albuma sanjivim melodijama i transcendentalnim vokalima nagovješćuju uistinu grandiozan album.
Eric Prydz je čovjek kojeg ne treba posebno predstavljati – gotovo da nema zemlje u kojoj nije nastupao i svjetski poznatog festivala na kojem nije bio počasni gost. Njegova karijera teče uzlaznom putanjom već desetljeće i pol, i ako je suditi prema veličini opusa, Eric nije imao ni trenutka mira od početka milenija.
Nije slučajnost što se poigravamo riječju „opus“, jer upravo se tako zove njegov novi album čiji je izlazak zakazan za 5. veljače. Drugi je to po redu LP ovog versatilnog producenta, nakon što je 2012. godine izdao “Eric Prydz Presents Pryda”. Pryda je naime jedan od brojnih Ericovih pseudonima koje si je znao nadjenuti tijekom godina kako bi izrazio svoju spremnost na putovanja u drugačije glazbene sfere.
Prijeđimo sada na Ericov “Opus”. Ono što smo do sada čuli zvuči obećavajuće, iako moramo priznati da nježni i puni ljubavi, vokali u kombinaciji s izraženim synth melodijama jako naginju ideologiji EDM-a, no nemamo se zašto brinuti – Prydz je bio i ostao jedan od patrona undergrounda koji je svojim unikatnim stilom začinio pomalo mračan image nekomercijalne glazbe.
Stoga, rekapitulirajmo: s albuma su do sad puštene tri trake od kojih je svaka jedinstvena na svoj način, no sve su ujedinjene u zajedničkoj misiji da slušatelja maknu od ružne stvarnosti i odvedu u sedirajući svijet mašte.
Traka “Generate” počinje odvažno i gracilno u isto vrijeme – snažan techno beat isprepliće se sa varijacijom violinske melodije u koju postupno ulazi glavna melodija. Sve to u kombinaciji dočekuje ekstatični, optimistični vokal. Traka je napravljena by-the-book kad su u pitanju dropovi koji nemalo podsjećaju na EDM.
Nakon “Generate” izišao je uradak istoimen albumu koji naprotiv priču započinje kozmičkom melodijom dizajniranom da postepeno diže bilo. Ili, još bolje rečeno, traka je slična elektronskoj glazbi osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je vladao primjerice Kraftwerk. Ritam je pomalo marginaliziran, no to nije nužno loše, jer služi kao oslonac glavnome adutu, hipnotičkom spletu melodija tako karakterističnom za Erica.
I na kraju, Prydz nas je jučer zagolicao i trećim izdanjem s albuma, trakom “Breathe”. Ovdje se autor poigrava breakbeat ritmom, a melodija i vokal su pogodili u srce, ako je suditi po dosadašnjim komentarima na SoundCloudu.
Odličan feedback na dosadašnja izdanja garancija je da će i album biti uspješan, a mi se nadamo da će ovaj legendarni DJ i producent malo češće izlaziti u long play varijanti.
Eric Prydz
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
Iva Trčić
