U kojem smjeru ide politika ovog servisa i hoće li mu zbog nje konačno korisnici okrenuti leđa u potrazi za alternativama.
Ozbiljnija nevolja oko SoundClouda započela je prije malo manje od godinu dana kada je sklopljen ugovor sa ZEFR tvrtkom koja je trebala omogućiti bolje strojno razumijevanje objavljenog sadržaja prvenstveno u svrhu ispravne zaštite autorskih prava. Svojim algoritmima za prepoznavanje audio sadržaja, ZEFR prepoznaje zaštićene sadržaje i o tome obavještava korisnika, blokirajući objavu. Inicijalno, ova suradnja trebala je uklanjanje glazbe po nazivu zamijeniti analizom audio zapisa kako bi se spriječilo nepotrebno uklanjanje remixa, re-edita i bootlega traka zaštićenih u originalu. Barem je tako rečeno iz objave za javnost. Ono čime je ovaj ugovor rezultirao jest nasiljem nad brojnim DJ setovima zbog navodne povrede autorskih prava. Uklanjajući zapise setova unutar kojih se nalaze zaštićeni sadržaji, iako su autori tih zapisa sadržaje setova kupili, a njihovo izvođenje u DJ setu služi kao promocija samim autorima – čija prava se „štite“. SoundCloud je otpisao DJ-e, ali oni nisu njega.
Ovaj problem nije riješen i svakodnevno zadaje muke određenom dijelu korisnika. Tek su korisnici koji SoundCloud koriste isključivo za objavu vlastitih produkcija jedini ostali pošteđeni, dok je svako dizanje DJ seta je ostalo pod prijetnjom (i na našem smo mediju imali višestrukih problema s objavama podcasta). I dok su neki uspijevali pronaći načine kako prevariti algoritme i uvaliti autorskim pravima zaštićene trake u mikseve, drugi su očajnički pokušavali skrenuti pozornost na problematiku. D.J. Detweiler je recimo otišao tako daleko da je objavio zapis Justina Biebera tvrdeći da se radi o 4 minute i 33 sekunde potpune tišine te optužio SoundCloud za stavljanje autorskih prava na tišinu. Da li mu je uspjela poanta, teško je ocijeniti, ali činjenica jest da je ovaj mini performans odjeknuo internetom.
S obzirom da SoundCloud nije ozbiljno urgirao niti u jednom trenutku, može se zaključiti da je nekoć ugodna simbioza nezavisnih umjetnika čije potrebe je servis u početku izvrsno prepoznao i na njima se izgradio, i samog servisa, stvar daleke prošlosti. Poput srednjoškolskog nasilnika, SoundCloud je beskompromisno nametnuo svoja pravila. Unatoč problemima i ignoriranju problematike, zadržao je svoju apsolutnu nedodirljivost od strane konkurenata. To mu je omogućio kapital s kojime se niti jedan drugi konkurent ne može mjeriti i kojega je itekako svjestan – ogromne baze korisnika. Na kraju dana, svi žele ipak da im mix čuje što više ljudi, svi i dalje žele SoundCloud.
Prije par dana, SoundCloud je potpisao unosan ugovor s Universal Music grupom kojom se njegovo korištenje, uz pretplate koje već sada naplaćuje, dodatno monetizira. Radi se o isplati po slušanju, autorima. Ta isplata doduše, ide u korist isključivo enormnim autorskim kućama, dok su nezavisni izvođači i etikete ostavljeni po strani. U ovom trenutku to ne bi niti trebalo biti pretjerano iznenađujuće, SoundCloud je davno prestao biti „good guy“ interneta, ili kako mu se svojedobno tepalo, „jedna od najčišćih dobrih stvari na internetu, bez kojega bi svijet bio gore mjesto“. Namjesto toga, postao je poslušni ministrant u službi giganata, onaj koji ubire od najsiromašnijih i daje najbogatijima. Nešto poput izopaćenog Robina Hooda interneta.
I dok ovaj novopečeni online nepravednik zabija svoj nož sve dublje u leđa svih onih koji nisu izdavačke kuće vrijedne milijarde dolara, možemo se zapitati koje su realne alternative. Koliko je uopće realno reći da je nešto alternativa? Jer, ima li jedan Facebook zaista pravu alternativu i koliko je opravdano povući tu paralelu sa pričom oko SoundClouda? Možda se ipak konkretnije zapitati u kojoj mjeri će male etikete i nezavisni umjetnici biti istisnuti iz priče…vjerojatno taman toliko – da ipak ne odustanu u potpunosti.
Dok je Mixcloud možda najočitija alternativa, njegov nedostatak reposting i sharing opcija degradira ga ipak barem razinu ispod, uz dodatnu činjenicu da jednostavno nije niti približno dovoljno velik. Official FM, iako estetski na zavidnoj razini, još je manji od Mixclouda, a ni njegov princip s obaveznim pozivnicama za registraciju mu ne ide u prilog, barem ne kao realnoj alternativi. Beatport je još 2012. otvorio servis za objavu mikseva, no činjenica da sav materijal mora biti upravo s Beatporta ne čini ga realnim konkurentom niti za digitalne, a kamoli za mikseve s plastike. Mixcrate, koji neminovno stavlja DJ-a na prvo mjesto, iako drži do nekih standarda poput naglaska na izvedbenoj kvaliteti miksa i naputka o istoj ipak više funkcionira na principu DJ-i za DJ-e. Uz to, zakinut je za plejer ugradiv u druge web resurse, što je za dopiranje do korisnika koji nisu aktivno uključeni u DJ zajednicu ipak ključno.
Možda bi zaista bilo zgodno, kako je jedan kolega nedavno napisao, da se ponovo počnu pržiti CD mixevi (barem onoliko koliko će CDi još poživjeti), što zbog geste koju njihovo fizičko uručivanje nekome simbolizira, što zbog toga što na CD pržilici ne vreba nikakav algoritam pravednik, borac za autorska prava, slobodu govora i mir u svijetu.
Neven Prišuta
