Paolo Barbato: house glazba je iz funka izrasla prirodnom progresijom

Krajem 70-tih je miksao funk uz gramofon i kazetofon, a danas producira čistokrvne house bombe moćnog groovea. Ovom nam prilikom poklanja traku!

Klupski zvuk ga je osvojio dok je scena kakvu znamo bila još u povojima, a prve je profesionalne nastupe imao sredinom 80-tih. Našu obalu posjećuje rado, a nastupao je i na legendarnom Valkana Beach festivalu. Profesionalac za DJ pultom, kao i u studiju, ovaj veteran ima osjećaj i vještinu za izvlačenje onog komprimiranog soulful osjećaja iz same srži housea, a da pritom ne zanemaruje monolitno tvrde udarce koji klupski zvuk čine moćnim oružjem za aktivni trans. Među domaćim clubberima, legendarno mjesto zauzimaju snimke njegovih setova iz Ambasade Gavioli:

Postavili smo mu nekoliko pitanja o njegovoj opsežnoj karijeri, povodom njegovog zagrebačkog nastupa, koji će se odviti u subotuk 27.2. u klubu Taboo! Saznajte kakav mu je osjećaj pružao beatmatching još krajem 70-tih, što misli o hrvatskoj sceni, slikarstvu i softveru za produkciju, a kad pročitate intervju, besplatno skinite traku koji vam poklanja!

U početku bijaše italo-disco. Kako je to izgledalo kad su se prvi house i techno zvuci počeli pojavljivati na talijanskim podijima?

Sjećam se kao da je bilo jučer, kad sam davne 1989. prvi put zavrtio “Your Love” Frankiea Knucklesa, kao završnu traku u jednom poznatom talijanskom klubu. Ekipa je totalno otkinula na novi zvuk, a od te noći, moje su se torbe sve više punile house glazbom.

Kako si razvio svoje DJ vještine – je li te netko poučio osnovama? Gdje si vježbao i koje su ti bile prve ploče? Navedi trenutak kad si po prvi put osjetio dovoljno samopouzdanja da bi se mogao nazvati pravim DJ-em!

Počeo sam zapravo prilično rano, jer sam imao posebnu sklonost prema Hi-Fi opremi, zapravo, prema bilo čemu što je moglo snimati i reproducirati glazbu. !978. sam kupio svoju prvu ploču: “Gratitude” grupe Earth, Wind and Fire, što je prilično težak zalogaj za slušanje jednom 15-godišnjem klincu. Posebno mi se svidjela zbog te atmosfere svirke uživo. Zatim su na red došle “Sex Machine” Jamesa Browna i prvi maxi singlovi grupa Sugarhill Gang, Chic i Kool and The Gang, sve te ploče i dalje s ljubavlju čuvam u svojoj kolekciji. Najprije sam ih slušao klasično, same za sebe, a zatim sam počeo kombinirati gramofon i kazetofon, kako bih istraživao kontinuitet puštanja glazbe, imao sam volju prema stvaranju flowa, pa sam tako i počeo vrtiti na malim privatnim partyjima.

U kasnim sedamdesetima sam počeo i raditi na privatnim radio-stanicama, gdje sam upoznao prve prave klupske DJ-e. Zaželio sam krenuti u njihovom smjeru i savladati vještine miksanja, pa sam kupio par Lenco L76S gramofona, koji su tada bili standard i referenca. Nije bilo lako izvesti beatmatching s band wheel gramofonom, proveo sam čitave noći ganjajući savršenstvo i snimajući šestosatne programe. S prvim zarađenim novcima, kupio sam par SL1200 gramofona. Uz njihovu pomoć, napraviti savršeni miks bila je igra za malu djecu, što mi je i otvorilo vrata da osvojim svoju prvu nagradu na DJ natjecanju. To mi je donijelo i prve profesionalne klupske gaže, koje sam vrtio u klubu Valentinis Center.

Kroz godine, ostao si posvećen klasičnom house zvuku. Kako to da nisi šarao po ostalim žanrovima?

Kao što sam već opisao, moj se stil razvio iz funka, iz kojeg je house glazba izrasla prirodnom progresijom, a upravo mi je taj osjećaj pružio temelje.

Osim akcije na gramofonima, jedna od tvojih glavnih zanimacija je produkcija. Kad si počeo komponirati vlastite trake? Na koji su način tvoj studio i tvoje produkcijske vještine evoluirali do danas?

Svoje sam prvo produkcijsko iskustvo doživio 1989., kad sam detaljno pratio nastanak legendarne trake “Sueno Latino”, a to se odvijalo u studiju u blizini mog doma, na traci je radio tim glazbenika i DJ-a. Tamo sam shvatio značaj koji DJ-i imaju prilikom komponiranja trake. Danas imam Steinbergov certifikat i podučavam mlade DJ-e, te produciram svoje i tuđe trake koristeći Cubase kao glavni sekvencer, ali ne koristim druge, odvratne proizvode kao što su Ableton Live, Maschine i slično.

Koja su ti generalna zapažanja vezana za scenu u Hrvatskoj? Kako bi ju usporedio s drugim zemljama u kojima si svirao?

Hrvatska je divno mjesto za nastupe, posebno tijekom ljeta – na cijelom potezu od Umaga do Dubrovnika, osjećaj je izvrstan kao i u Portugalu, Španjolskoj i, naravno, Italiji. S jedne strane, dobra je stvar što međunarodni producenti rade velike evente sa superzvijezdama, ali s druge strane, to miče fokus sa lokalne scene, koja može pružiti stvarnu kvalitetu i izvorne DJ-e, koji mogu zvučati bolje nego velike zvijezde.

Na tvojoj se Facebook stranici može posvjedočiti da si aktivan i u slikanju, radovi su ti u stilu avangardnih klasika kao što su Fortunato Depero i George Grosz. Odakle je proizašao taj interes, jesi li pohađao neku umjetničku školu?

To je skrivena strast, koja je izašla na vidjelo prije godinu dana, kad sam se preselio u Trst i pronašao užitak u tečaju slikanja koji se održava u blizini mog novog doma. Kako putujem, često posjećujem izložbe, pa me posjet izložbi radova Georgea Grosza doslovno presjekao. Kad odem u mirovinu, slikanje će zasigurno biti moja glavna preokupacija.

U Zagrebu ćeš sviradti u underground klubu, koji je doslovno u podzemlju! Imaš li nekih traka u svojoj kolekciji, koje su namijenjene upravo za ovakve prilike?

Naravno! Ovom prilikom vam poklanjam traku, koju smo napravili zajedno ja i Stanny Abram. Traka je originalno izdana za Stereophonic.