Preko 20 godina na braniku najtvrđeg techno zvuka, nezaustavljivi DJ i producent se predstavlja kroz svježi podcast i nekoliko pitanja o karijeri!
Karijeru je startao 1994., a otad je prošao sve varijante energičnog hard techna, od superbrzih gabba rafala do prijetećih industrijskih zvukova.Osim za pultom, aktivan je i u studiju, a za sobom ima brojna vinilna i digitalna izdanja, koja su mu pomogla da se za njega pročuje i u inozemstvu! Jedan od njegovih specijaliteta je all-nighter večer imenom Journey, na kojoj vrti silovite žanrove, ali i izvodi live act. Osim toga, bavi se i promocijom, pa je kroz udrugu Energetica organizirao nastupe nekih od najzanimljivijih imena žanra. Pred Journey, koji će se održati 19.3. u riječkoj Crkvi, snimio je za Klubikon podcast u koji je umiksao birane trake tamnog industrijskog zvuka, uz koje ćete najbolje upoznati kojim stilovima putuje, a sve ostalo saznajte u intervjuu!
Prije nego si otkrio klupski zvuk, što te izgradilo na taj način da si toliko prigrlio techno (a ne npr. house) i to baš njegovu tamniju i agresivniju varijantu? Je li to zbog toga što si i prije slušao žestoku glazbu, možda zbog cyberpunk estetike u sci-fi filmovima ili okruženja u kojem si odrastao?
Ima veze sa glazbom koju sam tad konzumirao, a radi se o hard core-u, pa je neki normalan slijed bio da prigrlim glazbu kao što je techno, koja je imala tu moć, brzinu i energiju u sebi. Nisam se nikad pitao da li možda ima veze i sa sci-fi filmovima kojih sam veliki obožavatelj. Možda u nekoj mojoj podsvijesti.
Kad si se prihvatio gramofona, DJ-anje je bilo relativno mlad zanat na našim područjima. Koliko ti je trebalo da uhvatiš beatmatching i ostale ključne trikove? Je li te netko podučio ili si učio sam?
DJ-ingu me nitko nije podučio, ali sam imao prilike gledati druge DJ-e u njihovom miksanju. Tada sam često obilazio „diskoteke“ i znao proučavati rad DJ-a. Nedugo nakon toga, radeći preko student servisa, uspio sam skupiti novce i kupiti jedan „ok“ gramofon i mikser, kojeg sam upario sa tatinim starim gramofonom i tu su krenuli prvi miksevi, kupovine ploča itd. Osjećaj prvih pravih mikseva je neprocjenjiv.
Sredinom 90-tih, kad si aktivno uskočio na scenu, postojale su dvije ključne struje tvrdog techna, europska i američka. Jesi li bio skloniji jednoj od njih ili si ih vrtio podjednako? Jesu li za tebe te struje predstavljale razliku samo u zvuku ili i na nekom subkulturnom nivou?
U to sam vrijeme puštao i europski i američki techno, mada mi je, iskreno, američki zvuk više odgovarao radi svoje mračnije, minimalnije strane, a usudio bih se reći – i boljeg zvuka. Tad smo europski techno zvali progressive techno, a američki Detroit, mada su neki od tadašnjih autora dolazili iz New Yorka, Chicaga ili Kanade kao Richie. Koliko sam upućen, američka škola se bazirala samo na proizvodnji techno glazbe, sa jako malo partya, dok je Europa cvala pod ilegalnim rave partyima.
Od početaka scene do danas, na koji je način hard techno evoluirao? Koja su po tebi najznačajnija unaprijeđenja u zvuku i formi glazbe?
Današnje technologije omogućile su nam da dovedemo zvuk skoro do savršenstva. Hard techno glazba je u zadnjim desetljećima evoluirala od jako dobrog groovea koji je dolazio iz Engleske, do nekog prljavog, žestokog, kako neki to zovu – „Schranz“. Danas hard techno živi svojim punim plućima, što se tiče kvalitete produkcije. U ovu skupinu ne ubrajam današnji „Schranz“, koji je imao ekspanziju prije 5,6 godina. Danas u hard techno možemo uvrstiti više stilova. Svjedoci smo da se glazba mjenja iz godine u godinu.
U inozemstvu hard pravci imaju masovno posjećene festivale, s bogato uređenim pozornicama i specifičnom atmosferom zajedništva. Kako to da ta kultura nije jače zaživjela kod nas? Smatraš li da ima potencijala za to?
Smatram da kod nas nije ništa zaživljelo na toj razini kao i vani. Naravno da smo se svi mi trudili da napravimo i jednu veću festivalsku priču, kad je Hrvatska imala velike događaje koji su se mogli nositi sa stranim festivalima. Te zlatne godine su iza nas. Također, ne smijemo zaboraviti da smo mi jedna mala i ne tako ekonomski snažna zemlja. Svjedoci smo da kod nas danas velike festivale elektronske glazbe rade većinom stranci, koji imaju tu priliku dovesti svoju publiku i tek onda stvar funkcionira, bio to house, techno ili nešto drugo.
U zadnje vrijeme vrtiš i techno nižeg bpm-a, ali i dalje prilično taman i tvrd. Definiraj pobliže o kakvom se stilu radi, na koji se način identificiraš s njegovim karakteristikama, te kakvu atmosferu i osjećaj pruža na podiju!
Glazbu koju danas puštam nazvao bi MM – moćno i mračno. Neki to zovu moderni žestoki techno. Smatram da se moj stil definira prepoznatljivim zvukom. Uglavnom kickom i basom. Dok proizvodim glazbu, uvijek nastojim da prvenstveno budem zadovoljan sa radnjom stvari i kvalitetom zvuka. To je onaj prvi loop koji izradiš. To mora da svira. Teško je riječima opisati što u tome trenutku osjećam, bilo da proizvodim ili puštam techno. Osjećam se kao da sam u transu.
Što sve koristiš od suvremene DJ opreme? Na koji ti način njezine pogodnosti omogućavaju da ostvariš idealan set?
Nažalost, koristim cd playere, jer glazbu koju puštam ne mogu više naći na vinilima. Nove tehnologije, poput raznih virtualnih DJ programa ne preferiram, jer smatram da otuđuju duh DJ-a. Prije svega, zato što kod takvih pomagala osnove DJ-inga nisu potrebne, a interakciju imaš više sa svojim laptopom nego sa publikom i tu vidim najveći problem.
Kojim se sve stilovima baviš u produkciji? Imaš li neku formulu po kojoj gradiš trake ili je stvar u trenutačnoj inspiraciji? Radiš li na digitalnoj ili analognoj opremi – ili kombiniraš? Što traka mora zadovoljiti prije nego je pustiš na tržište?
Trenutno sam fokusiran na svoj Ogi stil jer sam do nove godine bio nekih 5 mjeseci u nemogućnosti da proizvodim glazbu, što mi je donijelo i plus, jer sam u novu proizvodnju techna ušao svjež i bistre glave. Glazbu radim po inspiraciji, ovisno o danima. Bude perioda kad sve lupa i ide u šesnaest, a bude i perioda kad ništa ne ide. Konačni produkt mora, osim parametara kvalitete i priče trake, zadovoljiti da sam sebi kažem – „ja bih na ovo plesao“. Što se tiče stilova, radio sam na više projekata, pa tako imam minimalni techno projekt Lorino, tech projekt Getic, hard techno projekt Predator, te radim elektronski dio glazbe za naš hard techno metal band Dark Force. Glazbu proizvodim na digitalnoj opremi, u koju svake godine ulažem, jer se osim produkcije bavim i obradom zvuka.
Kad smo kod tržišta – uspijevaš li se financijski pokrivati nastupima i produkcijom ili je to hobi i zarada sa strane? Koliko ti glazba oduzima vremena – baviš li se još nečime kako bi popunio budžet?
Produkcijom se bavim skoro svaki dan – što me ispunjava. Nažalost, dolaskom krize se broj gigova smanjio, kao i moj honorar, a o prodaji da ne pričam. Bio mi je to veliki šok, pa sam u kratkom periodu morao naći alternativni posao s kojim mogu prehraniti obitelj. Radi se o snimanju flimova, serija i reklama za domaće i strane produkcije. Prošle godine sam radio na par velikih projekata i priznajem, volim taj posao. Napominjem da na tim projektima radim kao logističar.
Čime se sve bavi Energetica? Tko su članovi, gdje je njezino mjesto i uloga na hrvatskoj sceni, te što sprema za ovu godinu?
Energetica je udruga za promicanje elektroničke glazbe. Trenutno se bavi samo organizacijom partya. Devedesetih godina smo kolega DJ Rene i ja imali i emisiju Energetica music na tadašnjem Kvarnerskome radiju. Članovi Energetice su se mjenjali tokom njezinih 20 godina postojanja. Ja se još uvijek ne dam i drži me entuzijazam radi naše techno scene.
Postoji li neka scena na području regije, koju smatraš zanimljivom i značajnom? Ima li mladih nada – producenata ili DJ-a – koji zrače inovacijama u tvrdome zvuku?
Scena u Slavoniji je meni uvijek bila jedna od najdražih jer su ljudi tamo srdačni, otvoreni, puni pozitivne energije. Nekada su Slavonci imali, odlične underground klubove u kojima se odlično partijalo. Trenutno je scena tamo mala ali dostojna.
Što se tiče producenata, svakako bi izdvojio dubrovačkog producenta i1 ambivalenta koji prkosi vremenu i uvijek je dosljedan svojem zvuku koji ima kvalitetu. Također bih spomenuo zagrebačkog DJ Zoky-a, koji i nije tako mlad, ali je produkcijski zadnjih godina donio svježinu na techno scenu, radi specifičnosti svojeg zvuka. Hrvatska ima jako puno dobrih pravih DJ-a, a izdvojio bih techno DJ-a Tom Cue-a iz Kutine, kojeg sam nedavno imao prilike prvi put gledati dok radi i dečko me oduševio.
Kao i Kodin, kojeg smo nedavno intervjuirali, surađuješ na industrial metal projektu. Međutim, dok je njegov okrenut groovy riffovima i drum&bassu, tvoj Dark Force povezuje black metal i hard techno. Koje su zajedničke točke ova dva mračna žanra?
Prije svega im je zajednička brzina udaraca, a radi se o brzini od 150 bpm. Svakako je tu mračna strana obiju žanrova i u našem projektu se sve lijepo poklapa – od scream vokala, bubnjeva, sve do elektroničkog dijela, što nam daje jedinstveni zvuk.
Iduće izdanje Journey allnightera je već četrnaesto. Je li oduvijek praksa da se održava samo jedan godišnje? Vrtjeti ćeš DJ set, ali i raditi live act – na koji ćeš način kombinirati ta dva izričaja? Reci nam i koju riječ baš o live nastupu – koliko ima improvizacije, gdje stoji žanrovski i koju opremu koristiš ta zo!
Journey održavam jednom godišnje. Godine 2010. sam Journey održao dvaput u istome periodu u Stereo Dvorani u Rijeci i The Best-u u Zagrebu. Journey je ujedno i prezentacija techno glazbe koju preferiram od uvodnog industrijskog off beata, do lakšeg, te voznog techna. U sredini večeri, kad se atmosfera već dobro zagrije, izvodim i Live P.A. svježe glazbe koju sam radio te godine, uz kombinaciju već isprobanih starijih melodija, ritmova i caka. Live nastup pripremam i vježbam nekih dva do tri tjedna prije nastupa. Svaki dan po dva sata. Naravno, ono što izvedem na samome partiju nije isto kao u studiju gdje radim vježbe. Jednostavno, ponese te energija od publike i live još bolje zvuči. Improvizacije uvijek ima, jer se dogodi da neki određeni dio live-a „pali“ ekipu pa to malo produžiš, ponoviš. Koristim ableton kao softverski program, te kontrolere uad33e i Korg Nano Key. Vidimo se na Journey-u!
14. izdanje Journeya je zakazano za subotu 19.3. u riječkoj Crkvi. Cijena ulaznice je 30kn, vrata se otvaraju u 23h, a putovanje traje do 06h. Dođite odmorni i svježi, jer ova glazba zahtjeva potpuni tjelesni angažman!
DJ Ogi
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
Journey 14 @ Crkva
FACEBOOK EVENT
Petar Car
