Vojko je pravi renesansni čovjek – osim što se aktivno bavi glazbom, imali smo prilike objaviti njegove izvještaje s festivala i članke o sceni, a od najranijih je dana aktivan na brojnim supkulturnim poljima u svome gradu Rijeci. Pošto smo ga dobro izrešetali pitanjima, sve detalje o tome ćete saznati u nastavku, a za početak – kliknite play i preslušajte podcast koji nam je riješio: u zadnje je vrijeme njegov stil obilježen britanskim bass house zvukom, koji će predstavljati u petak 3.6. na Basshaus programu u riječkoj Crkvi!
Je li ti Mecena pravo prezime ili nadimak? Ako je nadimak, kako si ga zaradio – ako je prezime, kako ga je zaradio tvoj predak?
Prije svega, lijep pozdrav tebi i svima koji čitaju Klubikon. Mecena je nadimak. Zaradio sam ga tako što sam kroz Udrugu Ri Rock pomagao riječkim bendovima, pa su me oni onda prozvali svojim „mecenom“. Ideja je točno došla iz punk benda Tost.
Tvoj je život značajno obilježen glazbom. Kako je došlo do toga? Što si htio postati kad odrasteš?
Hmmm, sjećam se da sam dosta dugo htio postati arheolog, valjda sam previše gledao filmove o Indiani Jonesu. Bila je i neka priča od bake da bih trebao postati svećenik, ali mi to ni tada, ni danas nije baš bilo zanimljivo. Negdje sredinom srednje škole sam počeo slušati punk i ska glazbu, brijati na društveni angažman i volontirati u riječkom infoshopu Škatula – anarhističkoj knjižnici. U to vrijeme odlučio sam sa prijateljima osnovati ska-punk bend Skanoi gdje sam bio vokal. Bend još uvijek svira pod imenom Officer Down i to rade dosta dobro, baš pred par tjedana je bio koncert za proslavu 10 godina benda, gostovao sam na dvije stvari i bilo mi je super. Djelujući u bendu, 2005. godine odlučio sam se priključiti osnivanju udruge koja se bavi promocijom riječkih bendova – Ri Rock i od onda pa do danas traje moja promotorsko-organizacijska avantura. Avantura mi bolje zvuči nego karijera, Indiana Jones je išao u avanture!
Na koji te način osvojio klupski zvuk? Opiši kako je izgledala scena kad si se uključio u nju!
Nekako su mi prije uvijek bili bliži isprekidani ritmovi, jungle i drum&bass koje sam zapravo zavolio radeći u organizaciji festivala Priredba 2007. i 2008. godine kada su nam gostovali Pendulum i Chase & Status. Sa ravnim ritmovima upoznao sam se na Szigetu 2007. u Budimpešti dok sam slušao i gledao Faithless. Osvojila me njihova poruka ljubavi i jedinstva i kad ti ćelavi crni budist kaže “We come?” i ti sa zajedno još tridesetak tisuća ljudi odgovaraš “One!” ne možeš ostati ravnodušan. Potpuno sam uronio u elektronsku scenu pred nekakvih pet godina, radeći partije u Stereo Dvorani i Tunelu. Imao sam dobro zaokružen pregled svega, intimne deep house evente u malenome Tunelu i velike rejvove u Stereu, mogao sam samo uživati i zahvaliti sudbini na predivnim osjećajima.
Gdje si sticao DJ vještine? Kojim je žanrovima bio obilježen početak tvog stila i kako se zvuk razvijao kroz godine?
Samo moje bavljenje DJingom počelo je relativno nedavno, u klubu Crkva. Radili smo Bootylicious, R&B i soulful program na kojem bi redovito negdje prije kraja počeo vrtiti garage i stvorila se ideja da se napravi garage program. I na scenu je konačno stupio DJ Mecena. A vještine stječem u sobi i ponekad kad odem vježbati do Crkve preko tjedna, za sada se ne bi usudio reći da sam dobar, iako se ljudima sviđa to što ja puštam. Uvijek možeš biti bolji. Mada je organizator Mecena uglavnom vrtio ska i reggae nakon mnoštva koncerata koje je organizirao, a tu bi napomenuo i jedinstvenu 2009. godinu kada sam radio kao selektor na SVID Radiju u dnevnim smjenama 3-4 puta na tjedan i puštao glazbu za desetak tisuća ljudi koji su tada slušali SVID. Nešto meni jako lijepo i moram reći da mi se dosta sviđa pomisao da opet jednom radim na nekom radiju. Možda se i dogodi.
Je li bilo prijelomnih trenutaka koji su utjecali na tvoju karijeru? Prepričaj nam neku anegdotu!
Još nije bilo nekih prijelomnih trenutaka, što ne znači da ih neće biti, ali prisjećam se zgode sa Outlooka 2012. kada je na Docksideu vrtio Jackmaster i pustio The Streets – “Blinded By The Lights” i koju stvar kasnije Burial – “Archangel”. Padala je kiša, a lagane suzice su mi bile u očima. Kako je jednom rekao Mišo Kovač, pjesma se stopila sa nebom.
Koje se trake u zadnje vrijeme najčešće provlače kroz tvoje setove? Imaš li nekih domaćih favorita?
Nažalost nemam domaćih favorita, osim što tu i tamo umiksam neku hip-hop stvar, u zadnje vrijeme to je THCF feat. COBY – “Ideš za Kanadu”. A inače volim taj novi bass-house zvuk, producente kao što su Taiki Nulight, GotSome i My Nu Leng. Također Redlight i cijeli njegov Lobster Boy label.
Za nas pišeš članke i izvještaje, na koji se još način manifestira ta strana tvoje kreativnosti? Nalaziš li razlike u duhu između tvoje pisane riječi i onoga što prenosiš glazbom?
Trenutno se manifestira puno manje nego što bi želio, za što sam naravno sam odgovoran. Shvatio sam da uživam u pisanju kad sam pisao najave za evente koje radim. A inače sam naučio čitati i pisati sa četiri godine i čini mi se pročitao većinu knjiga iz tadašnje knjižnice u osnovnoj školi. Uz glazbu, knjige su moja druga ljubav. Moja pisana riječ nije još dovoljno uznapredovala da bi je mogao uspoređivati sa glazbom. Za sada ne pišem ništa duže od najave evenata, što ne znači da ne bi mogao započeti nešto konkretnije, na kraju krajeva i nastaviti pisati svoju kolumnu, u zadnje vrijeme neopravdano zapostavljenu. Volim si reći da uvijek ima vremena za sve, a sretan sam što ga u mojem slučaju uistinu i ima. (Kreni onda Vojko, kaže veseli zvonki glas negdje iznad moje glave.)
Zaslužan si i za rad vezan za Stereo Dvoranu. Što je taj prostor značio za grad Rijeku? Kako je tada izgledala scena i po čemu se razlikovala od današnje situacije?
Iz moje točke gledišta kao voditelja Sterea, rekao bih da je značio puno. U Stereo Dvorani gotovo svakog tjedna mogao se poslušati kvalitetan domaći bend ili strano elektroničko ime, a svi bitniji žanrovi bili su zastupljeni. Današnja situacija se možda razlikuje u tome što smo možda onda imali veće budžete i mogli dovoditi veća imena, dok se danas oslanjamo više na domaće artiste. Ne bih rekao da je to nužno i lošije. Mogao bi zaključiti da se priča Sterea u onome elektroničkom smislu nastavila sa klubom Crkva, koji je sjajna zvijezda na nebu regionalne elektroničke scene.
Koje su trenutno perspektive za klupski zvuk u Rijeci? Što se događa u neko skorije vrijeme?
Eto, upravo klub Crkva iz moga prošlog odgovora jest perspektiva. Trenutno se spremaju tri ljetna eventa u staroj tvornici Torpedo, koje jedva čekam. Osim toga, usudio bi se reći da je Rijeka postala elektro grad, barem po broju DJa koji u njoj djeluju, osim što se cijelo vrijeme naziva gradom rocka. A upravo se prošog tjedna održavao Student Day Festival, sa jakim elektroničkim lineupom u starome skladištu u luci.
Što iz tvoje perspektive znači činjenica da je Rijeka odabrana za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine? Koju ulogu u tom projektu može imati klupska kultura – imaš li kakve ideje vezane uz to?
Do prije nekoliko godina nisam baš bio zadovoljan sa stanjem u Rijeci, žalostilo me gašenje festivala Hartera, pretvaranje Carnival Partya u DJ Session i općenita letargija koja je vladala u gradu. A onda sam shvatio da ne treba gledati ono što nemamo ili ono što smo izgubili, već ako je moguće čuvati ono što imamo i uvijek nastaviti graditi nešto novo i bolje. Nekakav novi optimizam koji me još drži kulminirao je dobivanjem statusa EPK 2020. i zaista mogu reći da sam ponosan što sam Riječanin i što živim u Rijeci. A što se tiče ideja, čekam da vidim koji će još grad iz Irske postati prijestolnicom kulture i možda pokušam napraviti razmjenu artista i seriju evenata sa irskim DJima u Rijeci i riječkima u Irskoj.
Imaš i zadaću MC-a na Balkan Kolektiv zbivanjima! Kako si se počeo time baviti? Po čemu se ta uloga razlikuje od klasične uloge pjevača?
Imam taj svoj neki elektroakustični projekt koji traje od 2010. i ponekad je samo misaona konstrukcija, ponekad samo jam, a dogodilo se i da smo snimili par stvari koje baš i nisu za van. Imao sam ulogu MC-a u tom nazovimo ga bendu i dvije godine kasnije kad projekt baš i nije bio aktivan dogodilo se da mi je bilo dosta neaktivnosti i u Tunelu na jednom drum&bass partiju ja sam se popeo na stage i uzeo mikrofon. Od onda sam nastupao na gotovo svakom partiju Balkan Kolektiva i dva puta na Seasplashu, Outlooku i Student Day Festivalu. MC u drum&bassu ima zadaću približiti glazbu publici i lagano „hajpati“ ekipu. Po meni glazba uvijek mora biti u prvome planu, a MC je kao neki navigator koji samo jača energiju. MC i pjevač se razlikuju u tome što pjevač pjeva, dok MC izgovara riječi, kao u hip-hopu. U drum&bassu to su obično fraze koje se ponavljaju.
Što sve promovira Balkan Kolektiv? O kakvom se zvuku radi – opiši duh koji obilježava tu platformu!
Balkan Kolektiv promovira bass glazbu, uglavnom sa UK područja. Krenuo je kao jungle/drum&bass projekt i preko dubstepa završio na svim granama bass glazbe. Trenutno Balkan Kolektiv održava underground vibra i ozbiljna posvećenost mladih ljudi bass glazbi.
Trenutno se baviš relativno novim smjerom, nazvanim bass house. Premda bi se iz imena dalo zaključiti o čemu se radi, pojasni nam pobliže taj termin, jer u današnjem svijetu mnogi termini različitim pojedincima znače različite stvari, kao npr. deep house. Ima li više smjerova i unutar samoga bass housea?
Bass house za mene znači zapravo plesni jackin house sa podebljanim i melodičnim bas linijama. Po meni taj termin znači ono što ta glazba jest danas, a objedinjuje UK garage, bassline, elemente grimea; jedan zanimljivi čušpajz dubstepa, garagea i ravea. Ja volim to sve objediniti i zvati bass-house, neki artist možda ima više elemenata dubstepa u svojoj glazbi, dok netko zvuči kao orginalni garage iz devedesetih godina prošlih godina. Zanimljivo je da je sama glazba nadišla UK granice i sada postoje super producenti iz Francuske, Belgije i SAD-a.
Tko se sjetio modificirati bauhaus logo za Basshaus program? Ima li i neke dublje poveznice s tom umjetničkom školom?
Ja sam se sjetio. Nema neke dublje poveznice osim što se ime škole i ime programa razlikuje u dva slova. I volim misliti kao neki mulac da je to sve skupa jako kul.
Čime je Okor zaslužio mjesto headlinera na drugom eventu? Koga bi sve pozvao da u petak iskusi ovu vibru?
Okor je po meni trenutno jedan od boljih domaćih producenata i DJa bass glazbe, čuo sam da je kupio dosta garage ploča pa sam ga odlučio zvati da ih malo provrti u Rijeci. Pozvao bih prvenstveno sve one dubstep klince, drum&bass brijače, rejvere, hipstere, alternativce, ljubitelje dobre glazbe i one koji će to tek postati da dođu u petak i čuju nešto što baš i nisu prečesto imali prilike čuti u Rijeci. Vidimo se i đuskamo zajedno!
Koja si sve zanimljiva kretanja uočio u regiji? Na kojoj je razini suradnja među scenama u različitim državama, ima li nekih organizacija i/ili izvođača koji su na tvojoj frekvenciji?
Moram spomenuti tu zagrebački CFSN i splitski LoopJunkies koji po meni rade odlično, keep up the good work. Također Okor koji je nedavno sa kolegom napravio Kabinet i dovode super imena, nadam se da će im se to jednog dana isplatiti. Ne mogu ne spomenuti Filipa Motovunskog i Rahmaneea u drum&bassu i 207-icu u dubstepu čiji rad iznimno cijenim, sve je to skupa ta UK bass linija! Od regije primijetio sam samo neka garage kretanja u Ljubljani ali moram priznati da ih nisam dovoljno dobro istražio, što ne znači da se neka suradnja neće dogoditi u budućnosti.
Namjeravaš li se još dugo baviti glazbom? Koliko je to uopće moguće na ovim prostorima, ako ne zaglaviš u mainstreamu?
Za mene postoje dvije vrste glazbe, dobra i loša, mada me uvijek privlačila i privlači underground estetika. Opet je danas postalo teško razlučiti koliko je to underground, a koliko marketing. Koliko god životne okolnosti vukle na jednu ili drugu stranu, uvijek sami odlučujemo kojim ćemo putem krenuti, barem tako vjerujem. Treba probati koračati kroz život skromno i sa zahvalnošću, a život će nam takav stav uzvratiti kako najljepše može. Siguran sam da ću se glazbom na neki način baviti cijeli život. Bitan mi je taj moj osmjeh na licu. A glazba čini to da on tamo ostaje dugo.
Svratite u riječku Crkvu ovog petka (3.6.) na drugo izdanje Basshaus programa – svakako vrijedi uhvatiti Okor-ov nastup (njega i njegov zanimljivi glazbeni stil smo imali prilike upoznati u nedavnom intervjuu), a na line-upu su još Zolium, Pero Despero i naravno – Mecena! Neće vam naškoditi da uhvatite nešto svježeg zvuka – ako ste ranije pratili UK garage, ovo je prilika da čujete nove mutacije žanra, a ako niste – vrijeme je da upoznate kako je to kad bass motivi rastu iz house groovea – osim toga, upad je svega 15/25kn.
Petar Car
