Marco Faraone: techno je poput snova u audio formatu

Jedan od veterana Barrakud festivala nam je ispričao zanimljivu priču o svojoj karijeri, uz neke detalje o pogledu na našu klupsku ponudu!

Marco Faraone je talijanski DJ/producent koji je prošao raznovrsne žanrove glazbe, ali se pronašao u minimalu i technu. Dolazi iz glazbene obitelji – djed mu je bio folklorni pjevač, a otac DJ – još u 80-tima. Nije čudo da je prvi nastup s drum&bass setom imao sa 14, a zatim je ušao u house vode pod utjecajem Todda Terryja i Laurenta Garniera.

Prvo mu je izdanje “Arabia” iz 2008. za Tenax Recordings, a izdavao je za Drumcode, Desolat i druge atraktivne etikete. Rezident je u firentinskom klubu Tenax, što uspijeva odvrtiti unatoč čestim turnejama i nastupima na festivalima kao što su Tomorrowland, te u notornim berlinskim klubovima Watergate i Panorama Bar. Pošto je svake godine vrtio na Barrakudu, možemo ga smatrati i rezidentom tog festivala! Ove godine nastupa na završnoj večeri 18.8. u klubu Kalypso (uz Ellen Allien i Tom Trago). Pred nastup smo iz njega izvukli još detalja o njegovom pogledu na kulturu elektroničke glazbe, te o njegovim vlastitim strastima:

Što za tebe znači techno? Po čemu ga razlikuješ od housea, drum&bassa i ostalih klupskih žanrova?

Za mene, techno je čitav životni stil. Pratio sam razne žanrove dok sam odrastao i naravno – svaki nosi drugačiji stav – to se posebno može vidjeti ako usporediš techno i hip-hop. Nije to samo do glazbe koju slušaš, osjećaj probija skroz do tvog osobnog stila. Techno me uspijeva uvući poput čitanja, pa uvijek pokušavam otkriti još nešto novo u priči: radi se o konstantnom istraživanju i povlačenju inspiracije. Čista ljubav. Upravo me to i drži ovdje gdje jesam.

Ima značajnih razlika između techna, drum&bassa i housea, ali u nekim točkama imaju dosta zajedničkog. Techno odvodi um na fascinantno putovanje, gotovo kao da sanjate u audio formatu – to je nešto što nisam iskusio u hip-hopu. Da, vrtio sam drum&bass u tranziciji iz hip-hopa u techno, to je bio taj “trenutak evolucije”. Tražio sam nešto što je bilo groovy, energično i uzbudljivo vrtiti. U malome gradu gdje sam odrastao, scena je bila nepostojeća – praktički nisam ni pretpostavljao što je to ustvari techno dok ga nisam napokon čuo, a onda počeo krstariti po klubovima sa svojim prijateljima.

Znači, imaš pozadinu i u hip-hopu – kako je utjecao na tvoj stil?

Utjecao je na moju produkciju, posebno na groove i na bas-linije koje koristim. Posebno volim stvarati bas-linije od tomova – to je nešto što se često može pronaći u masnim i toplim niskim frekvencijama hip-hopa. Ponekad radim bas-linije i iz dugih kickova, kakve ima 808-ica. Utjecaji se mogu osjetiti i u načinu na koji režem vokale i kako ih ubacujem u trake.

Nalaziš li inspiraciju za svoje trake u svakodnevnom životu, neobičnim situacijama ili iskustvima s podija?

Inspiracija dolazi dan za danom – ne događa mi se da sjedim u studiju s jasno definiranim planom što ću poduzeti – kad upalim strojeve, snimam sve što iz njih izlazi. Ipak, posebnu inspiraciju dobivam na putovanjima, u onim usamljenim trenucima kad čekam let ili čak u hotelskoj sobi. Zato ponekad sa sobom nosim par malih syntheva (npr. Rolandova Boutique serija), praktični su prilikom putovanja, a posebno za brzinsko zabilježavanje ideje.

Osim toga, inspiriraju me stari setovi DJ-a koje sam slušao kad sam počeo visiti po klubovima. Još se sjećam kako bih znao ići s partyja ravno u studio, samo zato jer sam imao svježe ideje nastale pod utjecajem glazbe koju sam slušao tijekom noći. To zapravo ono što radi svaki umjetnik – inspiriraju ga stvari koje se događaju oko njega.

Kako gledaš na klupsku scenu – vežeš li ju isključivo uz hedonizam ili smatraš da nosi čitav pogled na svijet? Slušaš li pretežno klupsku glazbu?

Zapravo, i ne slušam toliko – velik sam fan jazza, a moj je heroj John Coltrane. Često izlazim na jazz večer: u jednom malom klubu u Firenci majstori sviraju svakog tjedna i rado ih slušam. Pošto sam kroz godine svirao zbilja različite stilove, prilično sam otvorenog uma i smatram da je bitno imati široku glazbenu pozadinu, tako uvijek možeš učiniti svoju glazbu drugačijom i vući inspiraciju iz svakog žanra.

Koje su ključne klupske karakteristike Italije, što se tiče vibracije i zvuka?

Ponosan sam na svoju domovinu. Kojeg god svjetskog DJ-a da pitate, reći će vam da Italija ima najzagrijaniju publiku i fantastične klubove. Djeluje kao da sam pristran, ali svatko tko često svira u Italiji uvijek se rado vraća – ne samo radi klubova i glazbe, nego i zbog kuhinje!

Ima sjajnih i naprosto jedinstvenih talijanskih klubova. Neki od najdražih su mi Tenax Club u Firenci, Cromie, Cave i Clorophilla Club u regiji Puglia, Afrobar u Cataniji (Sicilija), Bolgia i Amnesia u Milanu, Link u Bologni, Goa i Spazio 900 u Rimu. Cocorico’ i ilMuretto are also legendary clubs. Uvijek mi je zadovoljstvo svirati tamo.

Elektronička je scena oduvijek povezana s futurizmom, ali se čini da se budućnost događa upravo sada. Koji je tvoj stav prema trenutnim retro 90’s trendovima i kako zamišljaš scenu u budućnosti?

Kao što svatko vidi, glazba stalno evoluira, ali se na kraju uvijek radi o recikliranju nečega što smo čuli par godina ranije. Pogledajte npr. trance – gotovo da više i ne čujem tu riječ., umjesto toga ljudi koriste termin EDM. OK, radi se o nečem što je na pola puta između trancea i pop glazbe, ali ništa novo. Glazba dolazi u ciklusima – house i techno su stanje uma. Kad ljudima dosadi house, okreću se technu, a kad atmosfera postane previše mračna, svi ponovno traže house. Sjećate li se “minimal” fenomena? Tržište je bilo zasićeno beznačajnom glazbom i svi su tražili nešto novo. Uvijek je tako, ljudi nikad nisu zadovoljni.

Ako zanemarimo glazbu, koje te još umjetnosti i aktivnosti pokreću? Daj nam par detalja o svojim strastima!

Kao pravi Talijan, obožavam hranu i zato istražujem mjesta na kojima mogu kušati raznovrsne lokalne specijalitete. Volim i filmove – ako ne sviram ili produciram, često ću otići u kino ili poledati film kod kuće. Ali naravno, stvaranje glazbe i DJ-anje su moja najveća strast, čim se ustanem, odlazim ravno u studio. Užitak je stvarati glazbu, to je nešto što me svaki dan čini sve sretnijim, a još uvijek me drži ista strast kao kad sam počeo. Čak i ako jednog dana iz nekog razloga ne budem više mogao DJ-ati, zbilja se nadam da ću moći nastaviti producirati i svirati pred svojim prijateljima.

Uskoro vrtiš na Barrakudu – što osjećaš prema tom festivalu, ali i generalno, prema čitavoj regiji? Kakav nam set donosiš?

Već dugo vrtim na Barrakudu, pa mogu reći da sam zamijetio razvoj samog festivala, ali i čitavog područja gdje se održava. Hrvatska zbilja raste i svake godine donosi sve više nastupa: 100% sam siguran da će kroz koju godinu doslovno eksplodirati. Osim toga, cijene su prilično povoljne, pa je dostupna svima. Zaletite se na festival i vidimo se!

Što se setova tiče, nikad, ali baš nikad ih ne pripremam unaprijed. naravno, ako poznajem klub ili lokaciju, znati ću i okvirno što želim zavrtiti… Postoji i razlika između setova za velike mase i intimnih setova za 300 ljudi, a najgore bi mi bilo stalno vrtiti jednake setove. Kao DJ, volim biti fleksibilan i dinamičan. To je i jedan od razloga što ne sviram live setove, ne možeš se maknuti od onoga što si pripremo u studiju – što ako ono što si pripremio ne funkcionira u tom trenutku? Moj moto je go with the flow, dođi u klub barem sat vremena prije nastupa, opipaj atmosferu, a onda ćeš vidjeti što će se dogoditi.