Dosad poznat kao skladatelj filmske muzike i suradnik kultnog 80’s synth wave benda Camouflage (sjećate li se hita “Love is The Shield“?), Julian DeMarre se napokon odlučio na izdavanje prvog autorskog albuma, imenom “Electric Child“. Dosadašnji soundtrack materijal pretežno referira na 70’s/80’s estetiku pionira elektronike kao što su Vangelis ili Klaus Schulze, ali se mogu čuti i tvrđi, mračniji EBM motivi. To je posebno evidentno u komadićima muzike koju je skladao za priznati kriminalistički indie film o albanskom mafiji u New Yorku – “Cash Only” (bacite uho na “Death Cab“). Niti materijal s albuma ne odskače daleko od ovog pristupa, ali je ipak bliži klasičnom formatu pjesme.
Danas imamo zadovoljstvo predstaviti video za stvar “Finland“, koja u sebi nosi i neke kontroverzne elemente. Naime, kao osobni komentar protiv rastućeg pokreta populističke desnice u SAD-u i Europi, autor je u traku ubacio i semplove čuvenog ciničnog Hitlerovog odgovora na Roosveltov zahtjev da ne napada određene države, koji je dao u trenutku kad ih je već okupirao. Prilično zanimljiva paralela s današnjim dobom, taktikama plasiranja “alternativnih činjenica” i sličnim manipulacijama! Video je riješio Caspar-Jan Hogerzeil, njemački režiser južnoafričkog porijekla, koji se još od 80-tih bavi izradom muzičkih spotova. Rezultat je intrigantan i ozbiljan monokromatski kolaž:
Sama pjesma kombinira industrial / cut-up tehnike sempliranja sa sofisticiranim minimal wave i Kosmische Musik motivima, koji su izbrušeni suvremenim tehnikama produkcije. Dostojanstven i pomalo hlanokrvan, a opet emotivan komad retrofuturističkog zvuka, namijenjen prvenstveno kućnim meditacijama, ali bi mogao naći svoje mjesto i u mirnijim etapama electro setova. Sličnu estetiku plasira i sam spot, sastavljen od arhivskih crno-bijelih snimaka, blago modificiranih modernim psihoaktivnim elementima. S vremena na vrijeme, plasiraju se i simboli koji daju naglasak ezoteričnim kvalitetama muzike, asocirajući opet na post-industrial video materijale grupa kao što su Psychic TV, SPK ili Coil. Srećom, sve je to izvedeno bez pretjerane pompe ili pretencioznosti, pa će pružiti užitak ljubiteljima ovog izričaja, koje sve češće možemo naći i među sljedbenicima industrial techno scene.
Ostatak albuma je prilično raznovrstan – uz navedene 70’s i 80’s utjecaje, može se čuti i solidna porcija IDM sadržaja, pa čak i bas-linija koje vibriraju prema acid izričaju (kao u “Protoplasm“). Što se samog koncepta tiče, ima tu još zanimljivosti – “Silverlining In Shinjuku” bavi su sudbinama osiromašenih Japanaca koji se u kasnim godinama svog života okreću radu u porno-industriji, dok je “Disco Nnect” posvećena posljednjim trenucima prije eksplozije reaktora u Fukushimi. Sve je to obrađeno na prilično samozatajan i diskretan način, bez velike senzacionalnosti ili igranja na jeftine kontroverze. Pretežno se radi o eteričnom, kozmičkom i ambijentalnom materijalu, ali vješti će DJ lako pronaći način da začini set umiksavajući ove komade preko nekih ogoljenijih, ritmičkih traka.
Album “Electric Child” je izašao na etiketi Hommebot, a možete ga nabaviti OVDJE, po cijeni od 10$.
