Nedavno smo imali zadovoljstvo predstaviti Blush Response remiks trake “Lux” s moćnog industrial techno EP-a “Consilium” koji potpisuje zagonetni francuski autor Verset Zero. Njegova inspiracija dolazi iz najtvrđeg, abrazivnog klupskog zvuka, ali značajan utjecaj nosi i sirovi industrial noise, kao i – black metal. Poveznice među ovim žanrovima mogu se naći u tamnim atmosferama, grubom i prljavom zvuku, a i pogledu na život. Kako bi nam dočarao što to konkretno znači u njegovom osobnom pristupu, Verset Zero nam je snimio energičan podcast pun neuobičajenih ritmova i apstraktnih aranžmana, obojen crnomagijskim referencama – uvod je nešto dulji i priprema teren, kako bi se energija lansirala u pravom okruženju. Više o autoru i njegovom shvaćanju elektroničkog zvuka saznajte u intrigantnom intervjuu koji slijedi!
Što te privuklo okultnim i ezoteričnim strujama underground muzike? Doživljavaš li te zlokobne karakteristike kao zanimljivu estetiku, metaforu svijeta u kojem živimo ili si pronašao neki dublji, recimo nadnaravni potencijal koji oslobađaju?
Mislim da se moj ukus za underground muziku, kulturu i pokrete razvio sasvim prirodno. Muzika me okruživala još od djetinjstva, a pošto su mi roditelji bili orijentirani na rock, odrastao sam uz izvođače kao što su Rolling Stones, Led Zeppellin, The Sex Pistols i Frank Zappa. Prvi techno CD sam dobio sa 6 godina, a na njemu su se našli Jeff Mills, Scan X i Lunatic Asylum. S 11 godina sam se okrenuo prema metal sceni slušajući ekipu kao Slayer, Motorhead i Marilyn Manson (kojeg i danas smatram jednim od najvećih uzora). Fascinirali su me njihovi stilovi i nasilje, a kad sam razvio interes za black metal, bilo je topravo otkriće kako na muzičkom, tako i na vizualnom polju. Moj je duboki prijezir prema religiji našao odjek u ovoj muzici.
Koje kvalitete black metal dijeli s tamnim i agresivnim oblicima EBM i techno zvuka?
Ako gledamo muzički, radi se o namjernom lo-fi pristupu, konstantno zasićenje u zvučnoj slici me fascinira i to pokušavam rekreirati. S druge strane, na samu je atmosferu vjerojatno više utjecao Manson, posebno njegove B-strane ili manje poznate stvari kao “Cryptorchid” ili tzv. 99-ta (skrivena) stvar s album “Antichrist Superstar”. Uvijek se trudim referencirati umjetnike koji su me inspirirali, ali bez kopiranja.
Vrlo često je kombinacija ekstremnog metala s technom rimala katastrofalne rezultate, pošto bi autori koristili najpredvidljivije i najdosadnije karakteristike oba žanra. S druge strane, ti si se fokusirao pretežno na elektroničke aspekte muzike, zadržavajući atmosferu i okultni šarm black metala. Što misliš, zašto upravo ova metoda funkcionira?
Stvaram elektroničku industrial muziku. Moji prethodnici, kao Throbbing Gristle, Boyd Rice ili Coil dolaze iz “rock” pokreta, a 99% autora koji stvaraju EBM ili industrial nose utjecaje iz post-punk ere, posebno ako uzmemo u obzir da je EBM njezin izravni nasljednik. Naravno, dosta šematiziram, ali kad pogledaš genealogiju stilova kao što su industrila i EBM, sve dolazi iz “rock” muzike. Stoga, smatram da ukoliko ne stvaraš karikaturu electro-rock-metal sranja s teškim gitarskim rifovima i masnim beatom, nego se držiš korijena muzike koju komponiraš, sve ispada sasvim u redu. Odlučio sam se fokusirati na mračnije aspekte industrial muzike, pritom koristeći ambijentalnost i prljavštinu black metala. Naprimjer, dok slušam “God And Beast” od NON, čujem dosta sličnosti s “Kathaarian Life Code”, intro pjesmom Darkthrone albuma “A Blaze In The Northern Sky”. Ključ leži u poznavanju korijena muzike koju stvaraš.
Ime Verset Zero referencira “nenapisanu” strofu u Bibliji, koja stoji prije samog stvaranja svijeta: Koja je ključna poruka ove skrivene strofe?
Nema nikakve ključne poruke. Ime jednostavno stvara poveznicu između mojih izdanja i globalne kronologije. Zasigurno, u mom se radu može probaći kritika religije. Jednostavno, ne mogu podnijeti ogromnu prisutnost religije u našim društvima koja su navodno sekularna. Više vjerujem u snagu čovjeka nego u snagu Boga, premda nismo niti blizu tome da bismo mogli predstavljati ikakav uzor.
Taj osjećaj ispoljavam kroz svoj rad koristeći nasilne poruke. Obrađujem demonologiju, Đavola, genocid, vještičji sabat i priču o povratku čovjeka zemlji kako bi se ljudima osvetio, a ne kako bi ih poveo. Na neki način, to je provokacija. Religija je oduvijek bila ultra-nasilna, kako u knjigama, tako i u vizualnim prikazima. Čak i u današnjem društvu ima velik, suptilan utjecaj… Na ovaj način ju napadam koristeći njezin vlastiti kod.
Opiši vizije, iskustva i emocije koje želiš oživjeti u slušaocima. Postoji li neki specifičan krajolik, onostran ili zamišljen, u koji nas želiš uroniti?
Moram priznati da se to još nisam zapitao. Koliko god volim bizarne i pomaknute atmosfere, svatko ima slobodu tumačiti moju muziku kako mu odgovara. unutar nje ima dosta subliminalnih i šifriranih poruka, pošto stvaram nešto kao alternativnu verziju Biblije, opisujem fiktivno razdoblje koje je očito drugačije od našeg. Zato koristim orkestralne zvukove kojima oživljavam drevna vremena. To djeluje paradoksalno, pošto je elektronička muzika svakako futuristička, barem ju ja tako doživljavam. Uvijek pokušavam iznenaditi slušatelja nečim novim, nečim što još nije imao priliku čuti, a to činim razbijajući klasična pravila i uvodeći svoja vlastita.
Ako ih usporedimo s metal koncertima, klupski nastupi pružaju prilično različiti platformu za uključenje u muziku. Za vrijeme metal koncerata moguće je doživjeti zvjersku agresiju, dok plesni podij pruža mogućnost ulaska u trans na vlastitu ruku, bez ometanja od strane ekipe koja se razbacuje. Koje su prednosti i mane ta dva iskustva i koje ti je draže?
Mislim da je usporedba nemoguća, radi se o osobnom doživljaju. Pošto volim bestijalnost na metal koncertima, obično divljam u prvim redovima ili ulzaim i najnasilnije razbacivanje. Rock koncerte sam počeo posjećivati kao 11-godišnjak, a još uvijek volim pogledati nastupe bendova ili ići na festivale kao što je Hellfest. Često posjećujem i black metal koncerte, ali oni su sasvim drugačiji: u 95% slučajeva, nema razbacivanja. Iskustvo je transcendentalno, napredno i kontemplativno. Zadnji takav doživljaj bio je koncert Oranssi Pazuzu, monumentalan nastup bez imalo divljanja, zbilja volim osjećaj koji pružaju black metal koncerti, čak i unatoč tome što se razlikuju od ostalih metal događanja. Rijetko posjećujem elektroničke nastupe, izvođači koje cijenim rijetko dolaze u mjesto u kojem živim – to je muzika koju volim vrtiti, dijeliti i komponirati, ali je nekako drugačije kad ju ne stvaram osobno.
Upoznaj nas sa svojom metodom kompozicije. Prakticiraš li neke posebne metode kako bi ostvario autorski pečat? Radi li se samo o tehničkim metodama ili ezoteričnoj disciplini? Osim toga, kakav hardver koristiš?
Ne izvodim nikakve sotonističke rituale niti presjecam grla djevicama prije komponiranja, haha. Uglavnom radim noću sa slušalicama na ušima dok se u potpunosti ne iscrpim. Tad ulazim u jedno drugačije stanje, često sam nervozan i agresivan, a to se može čuti u mojoj muzici. Šte se tehničke strane tiče, koristim uglavnom Reason i Ibanez bas gitaru uz fuzz distorziju. Uživo koristim Octatrack, Analog Rytm, Volca FM, bas gitaru s efektima, dva CDJ-a, Xone 92 i multiefekt. U svoje live nastupe za intro i breakove volim integrirati materijal bendova kao Burzum, Neurosis ili Mayhem.
Na tvom su zadnjem izdanju tvoje trake zaslužile remikseve trojice umjetnika koji pripadaju najvećim inovatorima industrial / techno / EBM zvuka. Zašto si izabrao upravo njih, što generalno misliš o njihovom radu i kako si zadovoljan remiksevima?
Izabrao sam ih jer sam veliki ljubitelj njihove muzike. Smatram i da imamo brojne zajedničke uzore, a volim surađivati s takvim autorima. Huren ima razvijenu muzičku kulturu i često ukazuje na izvođače koje smatram klasicima, poput Black Flag, Motorhead ili Misfits, a što se tiče noise scene, on je pravo čudovište originalnosti. Blush Response je radio s mnogim izvođačima koje iznimno cijenim, npr. Joey Jordison, a njegoa izdanja nose rijetku finoću i kvalitetu. Kad sam prvi put slušao “The Drift”, doista me sjebalo u mozak. Kod Violet Poison me zaveo taj dodir 80-tih, uspijeva zadržati retro osjećaj, a istovremeno biti izrazito moderan bez pada u sterilnu muzičku nostalgiju. Uspijeva pružiti senzualnost trakama koje su sve samo ne senzualne, a dokaz je upravo ovaj remiks. Kad uzmemo u obzir kvalitetu sva tri autora, nema potrebe da pričamo o mom zadovoljstvu njihovim remiksevima, sva trojica su iznimno unaprijedili moje izdanje.
Što se tiče ovog stila, poznaješ li koje izvođače iz naših krajeva, kao što su Scalameriya, Lag ili Ontal? Možda nekog iz još dubljeg podzemlja?
Znam jako dobro materijal koji plasiraju Ontal i Scalameriya, Laga poznajem nešto slabije. Sviđa mi se što je njihov zvuk zbilja agresivan i moćan. Beskonačno sam puta preslušao Scalameriyin “Ourobouros” i Ontalov “4 Razors“, ali se još nisam dublje posvetio njihovim karijerama, referencama i utjecajima… Jako ih poštujem zbog kvalitete njihove produkcije, a volio bih jednog dana s njima i surađivati.
Jesi li razradio kako ćeš predstaviti novi materijal – setup, vizuale, možda i turneju? Kako se općenito nosiš s “poslovnom” stranom svoje muzičke karijere?
Nedavno se održala promotivna večer u pariškom klubu Rex, bilo je stvarno pakleno! Zahvalan sam svima koji su se pojavili unatoč tome što se održala u srijedu. Scenski vizuali i nastup se nisu pretjerano mijenjali kroz vrijeme pošto je ovaj projekt još relativno mlad, ali naravno, dodao sam neke prerade traka s novog izdanja. Za marketing je zadužen Tripalium, a nastupi i ostale poslovni aspekti su zadatak mog booking agenta. Sam rješavam dosadnu papirologiju, račune, društvene mreže i intervjue, haha. Sve to mi je novost.
Što budućnost nosi za Verset Zero? Radiš li na novim konceptima i izdanjima? Zamišljaš li već kako će se projekt razviti u godinama koje dolaze?
Trenutno radim na novom EP-u koji će nositi 80’s zvuk, ali definitivno njegove industrial aspekte. Želim svojevrsnu evoluciju, naprimjer, jedan EP koji će progresivno težiti iz EBM-a prema noise zvuku, kako bih održao poveznicu među svojim izdanjima. Spremaju se i neke kompilacije na kojima ću gostovati. Budućnost ovog projekta je jasna, ali ne želim previše brbljati, pošto me manjak financijskih sredstava koči u tome da sve ostvarim. Mogu vam reći da će uskoro biti novih spotova. Radim s ljudima iz različitih umjetničkih smjerova, kao što su moda, ples i film. Izuzetno mi je bitno da se ne fokusiram samo na “klupski” aspekt.
Tracklist za “Klubikon Podcast 112 – Verset Zero” pregledajte OVDJE.
